SWIFT, skraćeno za Society for Worldwide Interbank Financial Telecommunication, se toliko često spominje otkad je Rusija napala Ukrajinu da se dobiva dojam kako se radi o oružju u rangu nuklearnog naoružanja.

A opet, ustvari se radi o relativno jednostavnoj stvari; sustavu kojim komuniciraju financijske institucije po pitanju plaćanja. Ne služi za prijenos novca, na njemu se ne drže novci, nije nikakav tip imovine... samo je sustav slanja informacija među bankama i ostalim financijskim institucijama.

Šefica Europske komisije Ursula von der Leyen održala je noćas konferenciju za medije na kojoj je predložila nove mjere EU-a kao odgovor na rusku invaziju na Ukrajinu.

"Prvo, obvezujemo se osigurati da određeni broj ruskih banaka bude uklonjen iz SWIFT-a. To će ih spriječiti da djeluju diljem svijeta i učinkovito blokirati ruski izvoz i uvoz. Drugo, paralizirat ćemo imovinu ruske središnje banke. To će zamrznuti njihove transakcije. I onemogućit će Centralnu banku da unovči svoju imovinu", objavila je.

Zapadni saveznici također će ograničiti mogućnost bogatih Rusa da kupuju državljanstvo u drugim zemljama. "Obvezujemo se djelovanju protiv ljudi i entiteta koji olakšavaju rat u Ukrajini i štetne aktivnosti ruske vlade", stoji u priopćenju.

Kako funkcionira SWIFT?

Svaka banka (i ostale financijske institucije) ima svoj SWIFT broj, koji čini od 8 do 11 znamenaka. Primjerice, Zagrebačka banka ima swift broj  ZABAHR2XXXX u kojem "ZABA" označava samu banku, "HR" državu u kojoj je sjedište banke, "2X" lokaciju a "XXX" označava podružnicu. Znači radi se o svojevrsnom kodiranom "potpisu" svake pojedine banke i njene podružnice.

Banke stoga mogu imati više SWIFT brojeva, zavisno o lokaciji središnjice i podružnica. Bank of America u SAD-u primjerice ima SWIFT broj BOFAUS3N, gdje "BOFA" označava samu instituciju, "US" državu, "3N" označava središnjicu u New Yorku i zavisno o podružnici će se dodati još tri broja. SAD je ipak velika država pa najveće banke imaju više središnjica. Bank of America u San Franciscu ima SWIFT broj BOFAUS6SXXX, gdje "BOFAUS6S" označava da se radi o Bank of America u SAD-u, središnjica San Francisco, a "XXX" će se mijenjati zavisno o podružnici.

Zamislimo hipotetsku situaciju da netko iz SAD-a tko ima račun u Bank of America želi poslati novce u Hrvatsku nekome tko ima račun u Zagrebačkoj banci.

Da bi to ostvario, samo mu treba broj računa u Zagrebačkoj banci na koji šalje novce i SWIFT broj same Zagrebačke banke. Bank of America će poslati SWIFT nalog za transfer Zagrebačkoj banci putem SWIFT sustava. Kada Zagrebačka banka primi SWIFT poruku o transferu, potvrdit će je i staviti novce na odabrani broj računa.

Sredstvo komunikacije

Cijeli sustav, od jedinstvenih "adresa" banaka, naloga za transfer novca do odobravanja odvija se u SWIFT sustavu. Radi se samo o sustavu za lakšu, bržu i točniju komunikaciju. On sam po sebi ne drži nikakve novce niti novci prolaze kroz njega, jer novci idu iz jedne banke u drugu, nego je isključivo sredstvo komunikacije. Ne premješta novac, samo daje informacije o tome gdje novac treba ići.

Prije njega su se bankovni transferi vršili doslovnim pisanjem poruka i instrukcija o transakcijama, koje su se prenosile teleprinterima, što su uređaji slični telefonima.

SWIFT je osnovan 1973. ali su prve poruke poslane 1977. Cilj je jednostavno bilo standardiziranje načina na koji su financijske institucije međusobno komunicirale. Time se nije samo ubrzala sama komunikacija nego se i smanjio prostor za ljudsku grešku i zloupotrebe, a uvelike se povećala točnost.

Danas SWIFT ima tri podatkovna centra, u SAD-u, Nizozemskoj i Švicarskoj. Ako bi iz nekog razloga prestao rad jednog, druga dva mogu preuzeti njegov dio posla. Međusobno su povezani preko podmorskih kabela.

> SWIFT bi bio moćno oružje protiv Putina. Zašto ga EU ne iskoristi?

Prihvaćen je na svjetskoj razini od svih relevantnih subjekata i ne postoji ni jedan drugi sustav koji je približno toliko raširen. Dovoljno je pouzdan i siguran da banke (i druge financijske institucije) ne moraju provjeravati točnost podataka koje dobivaju preko njega, nego automatski izvršavaju dobivene instrukcije, što uvelike ubrzava i olakšava kretanje kapitala diljem svijeta.

Kina i Rusija imaju svoje verzije SWIFT-a

Kina je 2015. stvorila svoju verziju SWIFT-a, Cross-Border Interbank Payment System (CIPS), ali je koristi samo za transakcije u kineskoj valuti juan. Preko njega je 2019. dnevno bilo procesuirano oko 20 milijardi dolara vrijednosti transakcija, ali to je zanemarivo u odnosu na 5-6 bilijuna dolara dnevno procesuiranih transakcija preko SWIFT sustava te godine.

Koristi se većinom samo u Kini i Hong Kongu, a na ostale zemlje Azije otpada tek 8% broja transakcija i 15% procesuirane vrijednosti. Korištenje u Africi, Europi i Latinskoj Americi je mizerno, s tek 0.5% od ukupnog broja transakcija i 0.1% procesuirane vrijednosti. CIPS čak nije samostalan, nego koristi elemente SWIFT-a.

I Rusija je razvila svoju verziju SWIFT-a, System for Transfer of Financial Messages (SPFS), a razvoj je počeo 2014. kada su SAD i EU prvi put prijetili izbacivanjem Rusije iz SWIFT sustava zbog aneksije Krima. Razvila ga je Centralna Banka Rusije, a prema dostupnim podacima na internet stranici Centralne Banke Rusije, do sada ga koristi 400 financijska institucija, uglavnom iz Rusije, Turske i Irana.

Bjelorusija se počela intenzivnije uključivati u ruski sistem krajem 2021. Još uvijek nije zaživio ni u Rusiji na istoj razini kao SWIFT. Iako je ruski SPFS jeftiniji od SWIFT-a, funkcionira samo radnim danima i to isključivo u radnom vremenu, dok SWIFT radi bez prestanka. Također je količina podataka koja se može slati jednom "porukom" višestruko manja.

Planira se veća integracija kineskog i ruskog sustava te širenje na zemlje poput Indije, Armenije, Kirgistana i Kazahstana, uz već spomenute Bjelorusiju, Tursku i Iran.

Što će Rusiji značiti uklanjanje iz SWIFT-a

Uklanjanje neke zemlje iz SWIFT-a je već korišteno, 2012. je uklonjen Iran zbog razvoja nuklearnog oružja. Posljedice su bile katastrofalne za izvoz nafte.

Ukidanje ruskim bankama i drugim financijskim institucijama je značajan udarac ruskim financijskim prihodima zbog otežavanja izvoza nafte, plina i drugih sirovina. Bez SWIFT-a Rusija ostaje bez alata s kojim komunicira svjetski financijski sustav za plaćanje u Rusiju i primanje uplata postaje jako teško.

To će biti veliki udarac na nacionalni proračun Rusije, koji velikim dijelom ovisi o prihodima od izvoza nafte i plina.

To ipak ne znači da banke u Rusiji ne mogu slati i primati novce, samo da te transakcije ne mogu koristiti sustav komunikacije SWIFT. Podsjetimo, SWIFT ne drži i ne prebacuje novce, on samo olakšava komunikaciju o novčanim transferima. U teoriji se novčani transferi mogu odobravati e-mailom pa čak i telefonski, kako su se odobravali prije SWIFT-a, ali će to biti puno sporije, skuplje i s više grešaka.

Rusima njihov sustav SPFS nije od koristi jer ga banke u EU i ne koriste. One bi mogle prijeći na ruski sustav, ali za to treba vremena. Zbog toga je skidanje Rusije sa SWIFT-a dobra srednjoročna i kratkoročna mjera, ali dugoročno će se financijske institucije prilagoditi svojim korisnicima tj. kupcima i prodavateljima nafte i plina iz Rusije.

Ideja vjerojatno i nije u tome da se Rusiju dugoročno osakati, nego da se stvori dovoljan pritisak na političke i ekonomske aktere unutar Rusije da stvore pritisak prema Putinu za zaustavljanje invazije Ukrajine. Skidanje Rusije sa SWIFT-a će financijski zaboljeti ne samo državni proračun i izvozne kompanije nego i oligarhe.