RUSKE obitelji imaju velikih poteškoća s traženjem svojih članova koji su poslani na ukrajinsku bojišnicu. Ruskinja Irina Čistjakova podijelila je za New York Times mučnu priču o pokušajima identifikacije svog sina Kirila (20) kojem se krajem ožujka izgubio svaki trag.

Tijekom šest dana koje je provela listajući slike mrtvih vojnika u glavnoj ruskoj vojnoj mrtvačnici, Čistjakova se, kaže, trudila ne gledati izravno u unakažena tijela. Ako je lice bilo uništeno do neprepoznatljivosti, usredotočila bi se na to sliče li zubi onima njezina sina. Ukupno je pogledala oko 500 fotografija.

Čistjakova je jedna od stotine Rusa koji pokušavaju pronaći nestale sinove, muževe, braću i druge voljene osobe koje su se borile u Ukrajini. Obitelji i udruge za ljudska prava naglašavaju da ih je ruski režim u rat poslao prisilno.

Razmjeri ljudskih gubitaka su gotovo nevjerojatni. Pentagon je u kasno ljeto procijenio da je u invaziji ubijeno i ranjeno 70.000 do 80.000 ruskih vojnika, a mnogi drugi su nestali. Njihove obitelji tvrde da je sustav za pronalaženje nestalih vojnika jednako neorganiziran kao i ruska vojska, koja se od početka rata pokazala disfunkcionalnom.

Ministarstvo nema odgovarajuće službe

"Preko telefona nam kažu da je sve u redu, da ih traže, a isto su rekli i u svojim službenim, pisanim odgovorima", rekla je Čistjakova.

Kad je stigla u Rostov na Donu kako bi pregledala fotografije mrtvih, identificirala je dvojicu muškaraca iz pješačke jedinice njezina sina koji su prethodno prijavljeni kao nestali. "Kako tražite ako sam otišla u mrtvačnicu i tamo našla dvojicu vaših vojnika?" upitala je.

U potrazi za odgovorima rodbina informacije traži sa svih strana, a konstantno zovu i posebnu telefonsku liniju ministarstva obrane. Obraćaju se lokalnim guvernerima, kontaktiraju vojne zapovjednike ili druge vojnike, posjećuju bolnice i mrtvačnice i provode nebrojene sate na internetu skenirajući videozapise zarobljenih vojnika.

"Dobivanje informacija o ruskim vojnicima koji se bore, koji su zarobljeni ili su umrli bio je problem od početka sukoba", rekao je Sergej Krivenko, direktor skupine za ljudska prava koja pruža pravnu pomoć ruskim vojnicima. "Nitko u ministarstvu obrane nije očekivao takve razmjere", rekao je te dodao da "jednostavno nisu stvorili odgovarajuće službe".

Leševe napuštaju pored ceste

Rusija je samo dva puta objavila podatke o žrtvama, krajem ožujka i u rujnu, kada je ministar obrane Sergej Šojgu rekao da je poginulo gotovo 6000 vojnika. Zapadne procjene daleko su veće. Nema javnih podataka ruske vlade o nestalima, a njihove trupe ponekad ostavljaju leševe napuštene pokraj ceste dok se povlače.

Nedostatak bilo kakvog funkcionalnog službenog sustava potaknuo je roditelje da se sami organiziraju. Pojavili su se mnogi chatovi na internetu, često usmjereni na vojnike iz određene regije ili određenih jedinica. Iako chat sobe djeluju kao neka vrsta grupe za podršku diljem zemlje, one također vrve od frustracije, ljutnje i nepovjerenja. Postoje brojne sumnje da su neki sudionici ukrajinski špijuni koji žele iskoristiti podatke o vojnicima.

Čini se da je najveći izvor frustracija telefonska linija ministarstva obrane za rodbinu nestalih. Nekoliko intervjuiranih osoba reklo je da su se informacije stalno mijenjale - ponekad im je rečeno da je vojnik zauzet borbom, ponekad da je ubijen, a ponekad da je nestao.

Neprestana potraga

"Svaki put je drugačije", rekla je Marija Šumova. Njezin sin Vladimir (23) javljao se povremeno nakon početka invazije. Posljednji poziv bio je 15. ožujka.

Šumova je uspjela povezati dio onoga što se dogodilo kroz razgovore s vojnicima iz Vladimirove jedinice. Ona zna da je bio sa skupinom oklopnih transportera u Dmitrovki, istočno od Kijeva, kada je jedan od njih upao u zasjedu. Vojnici koji su ga krenuli spašavati bili su napadnuti. Vladimirovo vozilo je eksplodiralo zbog čega neki njegovi kolege misle da je poginuo, ali njegova točna sudbina ostaje nejasna.

"Za mene potraga traje cijelo vrijeme, znate, čekanje, traženje, stalno razmišljanje gdje da pišem, kako da nađem sina, jednostavno više ne znam", rekla je Šumova.

Traganje za nestalima bio je problem i u dva čečenska rata, rekao je Aleksandar Čerkasov, član odbora Memoriala, ruske organizacije za ljudska prava koja je prošlog mjeseca podijelila Nobelovu nagradu za mir, ali je na meti likvidacije Kremlja.

U tim su sukobima istražitelji Memoriala obilazili bojišta kako bi pokušali prikupiti informacije o nestalima. Ti su dani davno prošli, rekao je gospodin Čerkasov. "U Putinovoj Rusiji nemoguće je da nevladine organizacije preuzmu vodstvo, to je na pojedincima", rekao je.

Dani u mrtvačnici

Ministarstvo obrane nije odgovorilo na zahtjev za komentar o svom sustavu pronalaska vojnika. Tatjana Moskalkova, pravobraniteljica za ljudska prava u Rusiji, rekla je ranije ovog tjedna da je razgovarala sa svojim novim ukrajinskim kolegom i da će zajedno raditi na tom pitanju.

Čistjakova, Kirilova majka, rekla je da ne voli Ukrajince niti rusku vojsku. Ona rat vidi kao egzistencijalnu bitku sa Zapadom, ponavljajući narativ koji promiče Kremlj, ali misli da to nije bilo potrebno ni Rusiji ni Ukrajini. Pet mjeseci se borila s vojnom birokracijom, a slala je i pismo Kremlju u kojem traži odgovore koje su potpisali rođaci više od 100 nestalih.

Rodbina u vojnoj mrtvačnici može gledati slike tijela na nekoliko uredskih računala. Vojni psiholog je stalno u blizini i nudi tablete za smirenje ako postane previše mučno. Jedna grupa čečenskih muškaraca koja je tražila rođake živjela je u blizini mrtvačnice u svojim automobilima nekoliko tjedana. Čistjakova je nagovorila drugog čovjeka, koji nije bio voljan ući, da pretraži fotografije. Našao je sina.

Vlastitim istraživanjem otkrila je da su 32 vojnika iz voda njezina sina poginula, četvorica su nestala, a četvorica su živa. Čak se odvažila prijeći u ratnu zonu, u Donjeck, gdje je jedna majka pronašla svog sina u mrtvačnici.

U Rostovu je uspjela identificirati jednog vojnika jer je na desnoj ruci imao neobičnu tetovažu medvjeđe kandže. Njegovo je tijelo stiglo u mrtvačnicu 3. lipnja, više od dva mjeseca prije nego što ga je pronašla. Nitko ga nije aktivno tražio jer su mu roditelji mrtvi, rekla je, pa je sama obavijestila njegovu maćehu.

"Baš nas briga za politiku, što god tamo radili, samo ih vratite", rekla je Čistjakova. "Ako su ubijeni, vratite im tijela."