GRUPA američkih poduzetnika želi izgraditi najveću svjetsku podmorsku energetsku interkonekciju koja bi povezivala Europu i Sjevernu Ameriku s tri para visokonaponskih kabela. Kabeli bi se protezali više od 3000 kilometara preko cijelog dna Atlantskog oceana kako bi povezali zapad Ujedinjenog Kraljevstva s istočnom Kanadom i potencijalno New York sa zapadnom Francuskom. Interkonektor bi slao obnovljivu energiju i na istok i na zapad, koristeći prednosti dnevnog putovanja sunca preko neba.

"Kada je sunce u zenitu, vjerojatno u Europi imamo više energije nego što je stvarno možemo iskoristiti", rekao je Simon Ludlam, osnivač i glavni izvršni direktor Etchea Energy te jedan od trojice Europljana koji vode projekt: "Imamo vjetar, a imamo i previše sunca. To je dobar trenutak da ga pošaljemo u centar potražnje, poput istočne obale Sjedinjenih Američkih Država. Pet ili šest sati kasnije, zenit je na istočnoj obali i mi u Europi se spremamo za večeru i imamo obrnuti tok."

Transatlantski interkonektor još uvijek je samo plan, ali mreže zelenih energetskih kabela počinju se širiti svjetskim morima. Brzo postaju dio globalnog klimatskog rješenja, prenoseći velike količine obnovljive energije u zemlje koje se trude i same prijeći na zelenu energiju. Ali oni također stvaraju nove odnose koji mijenjaju geopolitičku kartu i pomiču neke svjetske energetske ratove u dubine oceana, piše CNN.

Velika Britanija, gdje je prostor za elektrane ograničen, već je pod morem povezana s Belgijom, Norveškom, Nizozemskom i Danskom. Dogovorila je solarnu i vjetroelektransku vezu s Marokom kako bi iskoristila brojne sate sunčeve svjetlosti ove sjevernoafričke zemlje i jake pasate koji pušu preko ekvatora.

Slični prijedlozi pojavljuju se diljem svijeta. Projekt pod nazivom Sun Cable nastoji poslati solarnu energiju iz sunčane Australije, gdje terena ima u izobilju, u jugoistočnu azijsku državu Singapur, koja također ima puno sunca, ali vrlo malo mjesta za solarne farme.

Golemi projekt Europe i SAD-a

Indija i Saudijska Arabija planiraju povezati svoje elektroenergetske mreže preko Arapskog mora, što je dio šireg plana ekonomskog koridora za povezivanje Azije, Bliskog istoka i Europe. Plan ima potporu SAD-a zbog potencijala da se suprotstavi kineskoj inicijativi Pojas i put, koja se uglavnom sastoji od energetskih i infrastrukturnih projekata koji su pomogli Pekingu da ojača svoje bogatstvo i globalni utjecaj.

Transatlantski interkonektor je u ranoj fazi i trebat će ugovore s nekoliko zemalja i saveznih država, kao i značajna ulaganja. U najboljem slučaju, mogao bi biti izgrađen do sredine 2030-ih godina. Trojac koji stoji iza megaprojekta optimističan je da će pronaći pristaše, ne samo zbog usporavanja klimatskih promjena već i zbog suprotstavljanja Rusiji u globalnim energetskim ratovima i borbe protiv Kine za dominaciju u tehnologiji čiste energije.

Trojac ne bježi od geopolitičkih implikacija svog projekta, nego izaziva Rusiju tako što svoj interkonektor nazva The North Atlantic Transmission One-Link ili NATO-L. Postoji očekivanje da će projekt imati pozitivne globalne sigurnosne rezultate. Interkonektori će natjerati nacije da pažljivo razmisle o tome tko bi im trebali biti saveznici u geopolitičkom svijetu koji se brzo mijenja i da dvaput razmisle prije nego što se upuste u diplomatske sukobe ili, još gore, u vojni sukob.

"Kad je krenula invazija na Ukrajinu, imali smo prekid na tržištima električne energije i plina, a interkonektori su odgovorili logično", rekao je Ludlam iz Etche Energyja: "Pritekli smo u pomoć našim susjedima i to je stvorilo ovisnost koja je bila testirana u ljutnji i ipak je opstala. A kad jednom uspostavite jednu od ovih ovisnosti, manja je vjerojatnost da ćete učiniti nešto da to pogoršate."

Rusija koristi ocean za napade u sivoj zoni

Ali ni podmorski kablovi nisu neranjivi. Rusija je koristila ocean kako bi pojačala svoje napade u sivoj zoni - provokacije i zastrašivanja koji su daleko od stvarnog oružanog sukoba - usmjerene na Europu i u manjoj mjeri na SAD. Zajednički dokumentarni film javnih televizija u Danskoj, Finskoj, Norveškoj i Švedskoj prošle je godine ustvrdio da je Rusija izvodila podmorske obavještajne operacije oko energetskih kabela, kao i vjetroelektrana na moru i plinovoda u Sjevernom i Baltičkom moru.

U filmu se tvrdi da ruska plovila, vojna i civilna, pokušavaju mapirati kritičnu podvodnu infrastrukturu i vjerojatno imaju mogućnost isključivanja struje u europskim državama. Glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov tada je odbacio izvješće i rekao da je to znak da europske zemlje "neutemeljeno optužuju Rusiju za sve".

Može li Zapad zaštititi interkonektor od Rusije?

Atlantik je toliko dubok da bi NATO-L interkonektor vjerojatno bio dobro zaštićen - mogao bi biti postavljen na gotovo četiri kilometra dubine, puno dublje nego što podmornice mogu djelovati. Ali podmorski kabeli su najosjetljiviji kada zađu u pliće vode kako bi izašli na kopno. Tako bi i NATO-L morao proći preko kontinentalnog pojasa, gdje ga mogu sabotirati ili oštetiti sidra ili ribarske koće.

Prekid telekomunikacijskih kabela u Crvenom moru u ožujku pokazao je koliko takva šteta može biti destruktivna - procjenjuje se da je prekinuto 25% protoka podataka između Azije i Europe. Mnogi su za prekide okrivili napade Huta u tom području, iako su oni odbacili optužbe, pa ostaje pitanje je li to bilo namjerno ili slučajno.

Privlačnost napada na moru je u tome što tamo europski suparnici Rusije ubrzano jačaju svoje veze i sposobnost stvaranja i dijeljenja domaće zelene energije.

"Rusija je desetljećima uživala preveliku ulogu na svjetskoj pozornici zbog svojih bogatih izvora ugljena, nafte i plina", rekao je Alberto Rizzi, politički suradnik pri Europskom vijeću za vanjske odnose koji istražuje geopolitiku energije i infrastrukture. Ali to bi se moglo promijeniti jer ekonomski suparnici, Europa i Sjedinjene Američke Države - pa čak i tradicionalne petrodržave Bliskog istoka - ulažu u obnovljive izvore energije.

"Ako pogledate zemlje Arapskog zaljeva, one ulažu velika sredstva u obnovljivu energiju. One također žele biti vodeći dobavljači zelene energije. One žele zadržati ulogu koju imaju sada u smislu energetske snage, čak i u tranziciji", rekao je Rizzi: "Onda imamo i druge zemlje, na primjer Rusiju, koja ne ulaže u obnovljive izvore energije i stoga je izostavljena."

Povezivanje europskih saveznika, većinom iz Europske unije, prilično je jednostavno. Povezivanje Sjeverne Amerike i Europe bit će politički kompliciranije. To može poslati signal Rusiji o snažnim vezama, ali Trumpove godine također su pokazale da veza SAD-a i EU, posebno po pitanju NATO-a i obrane, nije neraskidiva.