RAT U UKRAJINI bi mogao početi u bilo kojem trenutku, ili se barem članice NATO saveza tako ponašaju. Američko veleposlanstvo je priopćilo da bi se vojna akcija Rusije mogla dogoditi u bilo kojem trenutku. Šalje se vojna pomoć, mornarice država NATO saveza šalju brodove, a na potencijalnu istočnu frontu stižu i vojni avioni.

SAD je poslao dvije pošiljke vojne pomoći ukupne vrijednosti 400 milijuna dolara i povukao diplomate iz Ukrajine zbog mogućnosti izbijanja sukoba. Isto je najavilo Ujedinjeno Kraljevstvo, dok je šef europske diplomacije Josep Borrell rekao da EU neće slijediti njihov primjer jer zasad ne vidi razloge za to.

EU je ranjiva, treba joj Rusija

Europska unija ima jako velik razlog zbog kojega bi željela izbjeći rat i zbog kojega bi ruska invazija Ukrajine te posljedične ekonomske sankcije bile puno bolnije za nju nego SAD, a to je plin.

Rusija je daleko najveći opskrbljivač Europske unije sirovinama ključnima za proizvodnju energije, u što osim plina spadaju nafta i ugljen. To je golema ranjivost Europske unije, koja se posljednjih nekoliko godina pokušavala smanjiti diverzifikacijom opskrbe i izvora energije.

Prema podacima Eurostata, 2019. je 41% uvoza plina u EU dolazilo iz Rusije, kao i 26.9% uvoza sirove nafte i 46.7% ugljena. Udio Rusije u ukupnom uvozu energenata varira iz godine u godinu, ali je jasno kako se radi o daleko najvažnijem opskrbljivaču, bez kojega EU neće imati dovoljno sirovina za proizvodnju energije i opskrbu ne samo kućanstava nego i goleme industrije.

EU ovisi o uvozu energije iz Rusije

Koliko točno EU ovisi o uvozu energenata pokazuje stopa energetske ovisnosti, kojom se računa odnos između neto izvoza izvora energije (izvoz minus uvoz) i potrošnje energije unutar granica država članica. Stopa energetske ovisnosti Europske unije je 2019. iznosila 61%, što znači da više od pola svojih potreba za energijom EU nabavlja iz uvoza.

2000. je energetska ovisnost bila 56% pa je jasno kako Europska unija postaje sve ovisnija o uvozu za pokrivanje energetskih potreba svojih građana i industrije. Nigdje ta ovisnost nije očitija nego kod plina, gdje se 90% potreba Unije pokriva iz uvoza, uglavnom Rusije.

Ova mapa pokazuje koliko je Putin moćan. I opasan

Rat je trošak

Puno se u povijesti razmišljalo o tome kako spriječiti ratove i izgleda da su korištene metode smirivanja sukoba, ma kakve one bile, urodile plodom. Posljednjih sedam desetljeća je daleko najmirnije razdoblje u cijeloj povijesti čovječanstva.

Nije slučajno da se to razdoblje poklapa sa zapanjujućim rastom svjetske trgovine među državama. Što države više trguju međusobno to je veća ovisnost njihovih gospodarstava jednih o drugima, a samim time je i veće blagostanje njihovih stanovnika.

Svaki rat sa sobom nosi određene troškove, ne samo direktne, kao što su troškovi nabavke i zamjene vojne opreme, nego i ekonomske. Upravo su ekonomski troškovi ključni element koji odvraća od rata jer bi svaki rat i vojni sukob između dvije države zaustavili trgovinu među njima i time napravili veliku štetu gospodarstvima zaraćenih država.

Od 1950. svjetska trgovina kontinuirano raste, s kratkotrajnim padovima tijekom krize 2008. i trenutne pandemijske krize. Indeks volumena trgovine pokazuje rast za više od 40 puta, što znači da je svijet danas toliko trgovinski i gospodarski povezan da ekonomska kretanja na jednoj strani svijeta sigurno utječu na ekonomska kretanja druge strane. 

Veća trgovinska i ekonomska povezanost umanjuju šanse za rat

Volumen trgovine između dvije države je indikator povezanosti njihovih gospodarstava i svaka analiza potencijalnih ratnih troškova mora uzeti u obzir ekonomsku štetu. Jednostavno, što države međusobno više trguju i što su im gospodarstva više povezana to im je trošak rata veći, a samim time su manje spremne na to da ratuju.

Iz tog razlog će političari dobro razmisliti o objavi rata državi s kojom je njihova trgovinski i gospodarski jako povezana. Izravni troškovi tada postaju najmanji problem, a prekidanje gospodarskih odnosa među kompanijama, gubitak tržišta i prekidanje nabavnih lanaca stvaraju probleme ne samo za kompanije, stanovništvo i državu nego i za političare.

Kompanije će imati pad prihoda, stanovništvu će se smanjiti plaće i povećati cijene, država gubi porezne prihode zbog pada ekonomske aktivnosti, a cijela loša ekonomska situacija stvara problem političarima kod izbora. Jednostavno se nikome ne isplati ratovati.

Može li Putin stvarno priuštiti novi rat?

SAD-u je rat puno manji trošak nego EU

Iz istog razloga EU ima puno veće potencijalne troškove od rata s Rusijom od SAD-a, koji je energetski uglavnom neovisan.

Ne samo da je SAD najveći svjetski proizvođač nafte, s proizvodnjom od otprilike 11 milijuna barela dnevno, nego je i najveći svjetski proizvođač plina. Rusija je 2020. proizvela 638.5 milijardi kubnih metara plina, a SAD 915 milijardi. SAD je praktički energetski neovisan i izvozi više energije nego što uvozi.

Rusija je i praktički nevažno tržište za SAD, s nešto više od pet milijardi dolara vrijednosti izvoza godišnje, što je sasvim nevažno u ukupnom izvozu od otprilike 1600 milijardi dolara.

S druge strane, Europska unija je energetski sasvim ovisna o uvozu, primarno iz Rusije. U Rusiju se plasira 4% izvoza Europske unije i peto joj je najvažnije izvozno tržište, daleko važnije nego SAD-u.

Za EU je zbog neizravnih, ekonomskih troškova daleko skuplje ratovati (direktno ili indirektno) s Rusijom i uvoditi ekonomske sankcije nego SAD-u. Zbog toga su države Europske unije puno opreznije, posebno Njemačka, koja je gospodarski više povezana s Rusijom od ostalih država.

Toga su svjesni i u SAD-u i EU pa se poduzimaju radnje da se nadomjesti gubitak ruskih energenata.

Rusija naglo smanjila izvoz plina u EU, SAD naglo povećao

CNN prenosi da je "Bidenova administracija u redovitim razgovorima s brojnim zemljama i tvrtkama u Europi, Bliskom istoku, sjevernoj Africi i Aziji o povećanju proizvodnje ukapljenog prirodnog plina u Europu u slučaju da ruska invazija na Ukrajinu dovede do nestašice plina".

"Ako" je preblaga riječ - do nestašice će sigurno doći ako Rusija smanji ili ukine izvoz plina u EU. No s druge strane to je istodobno i Rusiji ogromni ekonomski gubitak jer joj gospodarstvo, standard i proračunski prihodi države ovise o tom izvozu.

EU je Rusiji najvažnije tržište, na koje plasira gotovo 40% izvoza i s kojeg dolazi cca 36% uvoza. Osim što bi stopiranje izvoza plina u EU bilo udarac na glavnu gospodarsku granu, naftu i plin, gubitak uvoza bi sigurno povećao cijene brojnih dobara u Rusiji.

Snažan signal da se ipak ozbiljno razmišlja o indirektnom ratu s Rusijom i uvođenju sankcija je podatak da je do sada tijekom prvog mjeseca 2022. Europska unija uvezla pet puta više prirodnog plina iz SAD-a nego iz Rusije, prema navodima poljskih medija i internetskog portala specijaliziranog za energetska tržišta Oilprice.com. Prema istim izvorima, isporuke plina iz Rusije su u posljednjim mjesecima 2021. smanjene za četvrtinu u donosu na prethodnu godinu.

Direktor Međunarodne agencije za energiju (IEA) je direktno optužio Rusiju za smanjivanje opskrbe Europske unije plinom. Hladnija zima i smanjena opskrba plinom su dovele do oštrog rasta tog energenta u EU.

Pokušavaju se umanjiti troškovi sukoba

Krajem prosinca 2021. više od 30 tankera ukapljenog plina je isplovilo iz SAD-a prema EU, zbog naglog rasta cijene, daleko iznad one na azijskim tržištima i čak 14 puta više nego u SAD-u, što daje naslutiti da su navodi poljskih medija istiniti.

Eu je spremna za dosad neviđene sankcije Rusiji

Navedena zbivanja oko opskrbe Europske unije plinom daju naslutiti da se unaprijed pokušava nadomjestiti gubitak ruskog plina, a time Putinu i Rusiji izbiti iz ruke najmoćnije oružje koje imaju, energente. SAD i države u okruženju Europske unije imaju dostatne kapacitete za takvo nešto, ali pitanje je cijene. No to je snažan indikator da NATO ozbiljno razmišlja u nekakvom tipu sukoba s Rusijom, indirektno kroz sankcije ili naoružavanje Ukrajine.

Direktni sukob NATO-a i ruskih snaga je malo vjerojatan, ali po pitanju rata, ništa ne treba isključiti.

Američki dužnosnik: Osigurat će se plin koji će pokriti eventualni manjak

Kako piše Guardian, američke vlasti kazale su kako se pregovara sa svjetskim opskrbljivačima te kako su uvjereni da u slučaju da plin prestane dolaziti iz Rusije, europske zemlje neće patiti od naglog gubitka energije prijeko potrebne za grijanje i industriju.

"Kako bismo osigurali da Europa preživi zimu i proljeće, pripremit ćemo alternativne opskrbe koje pokrivaju značajnu većinu potencijalnog manjka", rekao je visoki dužnosnik, prenosi Guardian.

Također, ovo bi trebalo pokazati da su SAD i EU saveznici te da su spremni suprotstaviti se Putinu. Boris Johnson je dao naslutiti da je u takvoj priči najzabrinutija Njemačka koja najviše ovisi o plinu iz Rusije, no da se i na tom polju ulažu diplomatski napori.

SAD priprema još jedan udar na Putina

Johnsonova izjava o zabrinutosti njihovih "europskih prijatelja", kako zove zemlje EU, dolazi nakon sastanka Emanuela Macrona i novog njemačkog kancelara Olafa Scholza. Oni su se danas sastali u Berlinu kako bi koordinirali svoj stav prema Rusiji.

Macron je rekao da bi se u petak trebao čuti s Putinom. Kazao je da Francuska i Njemačka nikad neće napustiti dijalog s Rusijom, ali je i dodao sljedeće: "Ako dođe do agresije, bit će i odmazde, a cijena će biti jako velika."

Bidenova administracija inzistira na usklađenim sankcijama Rusiji, a spominje se i to da se Putinu uskrati zapadna tehnologija, prijeko potrebna za razvoj koječega u Rusiji.

"Kada biramo ove sektore, to je prilično namjerno", rekao je američki dužnosnik govoreći o sankcijama koje bi uključivale zapadnu tehnologiju i softvere.

“To su sektori koje je sam Putin zagovarao kao put naprijed za Rusiju u želji da diverzificira svoje gospodarstvo i proširi ga izvan nafte i plina. A to bi s vremenom dovelo do atrofiranja proizvodnih kapaciteta Rusije", rekao je dužnosnik.

Ukratko, SAD i zapadne zemlje, sad je očito, traže alternativu u slučaju da Putin zaustavi opskrbu Europe plinom. Alternativa u tom slučaju bio bi američki plin. Uz to, SAD i zapadne zemlje razmišljaju o uskraćivanju visoke tehnologije koja je Rusiji prijeko potrebna kako bi razvijala svoje gospodarstvo koje je danas fatalno ovisno o plinu. Začaran krug u kojem Putin trenutno ima dobre karte, ali alternative očito postoje.