"HRVATSKOJ treba kampanja optimizma", izjavila je jučer predsjednica RH Kolinda Grabar-Kitarović.

"Treba nam optimizma!" uzviknuo je u jednom trenu svaki loš i korumpirani vladar u povijesti čovječanstva. Logično: ako ste loš ili korumpiran političar, ništa za vas nije bolje nego da narod bude optimističan i ne gleda kako sve odlazi u vražju mater.

Broj penzionera i uhljeba odavno je prerastao broj radnika, ustaška emigracija postaje politička sila, iz Hrvatske bježe svi osim uhljeba i branitelja, jedine ozbiljne alternative trenutnoj očajnoj vlasti su rigidni desničari ili potpuno nekompetentni ljevičari, a jedini protukandidati ovoj očajnoj predsjednici su službeni pjevač ratnim zločincima, mali Viktor Orban i čovjek koji je ubio hrvatsku ekonomiju. U takvoj situaciji Hrvatskoj bi optimizam pomogao koliko i osobi koja automobilom juri 200 na sat u provaliju.

Nema optimizma koji može promijeniti stvarnost

Da se vidi u kakvoj je Hrvatska realno situaciji, dovoljno je pogledati bilo koju analizu koja se bavi konkurentnošću ili lakoćom poslovanja u Hrvatskoj i tu nam neće pomoći nikakav optimizam. Na primjer, na ovogodišnjoj ljestvici konkurentnosti Instituta za razvoj poslovnog upravljanja (IMD) iz Lausanne, objavljenoj prije tjedan dana, Hrvatska se našla u društvu Venezuele, Mongolije i Argentine. Zauzela je 60. mjesto od ukupno 63 svjetske ekonomije.

Također, u veljači ove godine provedeno je istraživanje Njemačko-hrvatske industrijske i trgovinske komore među 150 tvrtki članica i u nekima od vodećih tvrtki u Hrvatskoj koje je pokazalo da gotovo polovica tvrtki koje posluju u Hrvatskoj ne bi ponovno izabrale Hrvatsku kao lokaciju za pokretanje posla.

Što bi bilo da je bilo manje optimizma?

Nakon što je početkom devedesetih obavljena kriminalna pretvorba i privatizacija u kojoj su najbolje kompanije podijeljene najgorim ljudima, nakon što se razgranala brutalna korupcija, Tuđman je 96. na kritike odgovorio "pogledajte gdje smo mi, a koliko su iza nas Česi i Poljaci". Narod je bio optimističan.

Nakon što je uveden PDV i stvoren višak u proračunu, krenula su masovna uhljebljivanja, nezabilježena u povijesti. Sva partijska rodbina zaposlena je po HŽ-ovima, Uljanicima, HRT-ovima. Rečeno je "pogledajte gdje smo mi, a koliko su iza nas Mađari i Slovaci". Narod je bio optimističan.

Sanader je opljačkao što se opljačkati da. Ali kako je samo lijepo izgledao i pričao strane jezike. Narod je bio optimističan.

Nakon što je na vlast došao Milanovićev SDP i uveden je red u gospodarstvo, onakav red kakav je u mrtvačnici, rekao nam je Milanović: "Hrvati vole zadržati svoj lifestyle. Pogledajte koliko su iza nas Rumunji i Bugari." Narod je uz Linića i Milanovića već bio manje optimističan, ali i dalje nedovoljno pametan da vidi stvarno stanje stvari.

Tko god je mogao, u međuvremenu je pobjegao iz Hrvatske. Hrvatskoj bježe Rumunjska i Bugarska. "Pogledajte koliko nam je bolje nego Srbima i Bosancima, treba nam optimizma!" napisao je jedan ugledni Hrvat prije tjedan-dva.

Sutra će pisati: pogledajte gdje smo mi, a gdje je Demokratska Republika Kongo. Nešto slično Plenković je već i rekao.

Zamislite da smo se pravodobno suočili s korupcijom, privatizacijskom pljačkom, uhljebljivanjima, Uljanicima, SDP-ovim ubijanjem ekonomije, umjesto da smo bili optimistični, onako kako svaki loš i korumpirani vladar želi da narod bude.

Glupani, ne optimisti

Ljudi koji si na temu hrvatske budućnosti laskaju da su optimisti bez iznimke nisu optimisti nego ljudi koji ignoriraju stvarnost.

Dakle, ljudi kojima se ne da ili nemaju kapaciteta uzeti u obzir sve relevantne činjenice i na temelju njih donositi zaključke, već ih iz lijenosti i gluposti ignoriraju, tepajući pritom svojoj neukosti da je "optimizam".

Na engleskom postoji termin "ignorant". "Individuals who deliberately ignore or disregard important information or facts, or individuals who are unaware of important information or facts." Ta riječ, kao što vidite, ne označava optimiste nego glupane.

Kad idete u smjeru provalije 200 na sat, optimizam će vas u smrt odvesti samo brže i bolje volje. Za suočavanje sa stvarnošću potrebno je biti realan, ne optimističan, i ne slušati one koji po narudžbi partije ili iz čiste gluposti šire neosnovani optimizam.

Optimizam je zabava za glupe

Optimizam bez osnove alat je za korumpirane i nekompetentne, a zabava za glupe. Zadnje što Hrvatskoj treba je optimizam.

Hrvatskoj treba realno suočavanje s netržišnom rođačkom ekonomijom, dokidanje svih poticaja i subvencija kojima radnici hrane neradnike, a sposobni podobne, neizdrživim pritiskom uhljeba i poreznim reketom kojim se povlašteni hrane, te detaljno ispitivanje porijekla imovine svih sudionika i partnera vlasti unazad 30 godina.

Osim ako ste nekompetentni ili korumpirani: onda ćete se nadati da će ljudi s osmijehom na licu i puni nade promatrati kako im djeca iz ekonomski isisane zatucane katolibanije bježe na Zapad, dok oni čekaju starost bez zdravstva i mirovina.