NEZAUSTAVLJIVI satelit trebao bi u srijedu ući u Zemljinu atmosferu, gotovo 30 godina nakon što je lansiran. Očekuje se da će se satelit, poznat kao ERS-2, raspasti na dijelove pri ponovnom ulasku, od kojih će većina izgorjeti, piše Sky News.

Budući da je ponovni ulazak "prirodan", odnosno ne kontroliraju ga ljudi, nemoguće je točno predvidjeti kada i gdje će se što dogoditi, prema Europskoj svemirskoj agenciji (ESA). Ipak, kako se srijeda približava, agencija može s većom sigurnošću govoriti o tome što će se dogoditi.

Počet će se lomiti na visini od oko 80 kilometara

ESA je svoju najnoviju prognozu objavila danas, predviđajući da će satelit ponovno ući u Zemljinu atmosferu u srijedu u 11:14. Postoji "prozor neizvjesnosti" zbog nepredvidive solarne aktivnosti, što znači da bi se ponovni ulazak mogao dogoditi do 15 sati prije ili poslije predviđenog vremena.

Objavljena je i fotografija satelita koji se kreće prema atmosferi. Fotografije su nastale između 14. siječnja i 3. veljače, kada je ERS-2 još uvijek bio na visini od preko 300 kilometara. Sad je na nadmorskoj visini od oko 200 kilometara i pada za više od 10 kilometara svakog dana, pri čemu se brzina njegovog spuštanja brzo povećava.

Kada dosegne visinu od oko 80 kilometara, počet će se lomiti i potom izgorjeti. Neki fragmenti bi mogli stići do Zemlje, upozorila je ESA, ali će najvjerojatnije pasti u ocean. "Rizici povezani s ponovnim ulaskom satelita vrlo su niski", prema ESA-inim informacijama o ponovnom ulasku satelita. 

Lansiran je prije skoro 30 godina

Nijedan od ovih fragmenata neće sadržavati nikakve otrovne ili radioaktivne tvari, rečeno je. ERS-2 lansiran je 1995. godine. U to je vrijeme bio najsofisticiraniji europski svemirski brod za promatranje Zemlje.

"Pružio nam je nove uvide o našem planetu, kemijskom sastavu naše atmosfere, ponašanju naših oceana i učincima aktivnosti čovječanstva na naš okoliš", objasnio je Mirko Albani, voditelj ESA-inog Programa svemirske baštine.

Nakon 16 godina u orbiti ESA je odlučila prekinuti svoju misiju i "deorbitirati" satelit. To je uključivalo korištenje preostalog goriva i smanjenje visine sa 785 na 573 kilometra. Tako je smanjena mogućnost sudara s nečim drugim u svemiru i skraćeno vrijeme u orbiti nakon završetka misije.