Tekst: Dragan Miljuš

SINDIKAT novinara Hrvatske odbio je prijedlog Uprave Slobodne Dalmacije za smanjenjem plaća od 15 posto. Nisu, naime, dobili financijsko izvješće poslovanja pa ne pristaju na kresanje plaća, koje je Uprava objasnila manjim prihodima od oglašivača te padom tiraže. Gubici za 2009. godinu procjenjuju se na više od 12 milijuna kuna. Trebalo bi potražiti mjesta za uštede, a ne odmah ići na smanjivanje plaća, stav je sindikata.

Avans od prodaje Trgovine u Adriatica.net, a sad nemaju za plaće?!

Situacija je potpuno apsurdna, drže, jer plaće nisu ni trebale doći u pitanje. Lani su se, naime, pobunili zbog prodaje Slobodna Dalmacija Trgovine. Za trafike i distribuciju utržilo se 10 milijuna eura, a avans je, međutim, odmah uložen u spašavanje posrnulog Adriatica.neta. Sindikat je još tad upozorio da bi zbog takvog poslovnog poteza moglo biti problema s isplatom plaća, no Uprava im je odgovorila da razloga za zabrinutost - nema.

Usto, sklopljen je i predugovor za prodaju zgrade sa starom redakcijom u Splitu na osam milijuna eura. S tim i ostatkom od prodaje Trgovine, Slobodna bi imala 15 milijuna eura i mogućnost da se riješi svih kreditnih obveza i ostalih dubioza te konačno stane na noge.

Sa sinoćnjeg sastanka u hotelu Park sindikalisti su pozvali Upravu da učini sve što je u njezinoj mogućnosti da zaustavi pad prodaje Slobodne Dalmacije i izvuče iz krize najveći dalmatinski dnevnik, koji je pamtio i mnogo bolje dane. Zaposlenici, zabrinuti za svoju budućnost, svakako bi željeli čuti od Uprave gdje ih vidi za godinu, pet godina... 

A u rujnu istječe moratorij na otpuštanja...

U rujnu, inače, istječe petogodišnji moratorij na zabranu otpuštanja u Slobodnoj Dalmaciji. Pravi problemi se zapravo tek očekuju. Pomoći neće biti niti od nekoć svemoćne korporacije, jer Pavićev EPH grca u milijunskim gubicima. Nedavno je nekadašnje dopisništvo Jutarnjeg lista spalo na samo troje novinara, a ni oni se ne nadaju tko zna kakvoj budućnosti.

Raspoloženje u redakciji Slobodne Dalmacije prilično je turobno. Novinari se žale na cenzuru, pribojavaju za posao, svima se čini da je preseljenje u Dugopolje bio zapravo put u sigurnu propast.