VLASNICI štandova na splitskoj tržnici, pogonjeni iščašenom gradskom opozicijom, ovih su dana bučnom i nervoznom reakcijom privukli pažnju kako lokalnih, tako i nacionalnih medija. Ogorčila ih je namjera gradske administracije, predvođene Ivicom Puljkom i njegovim zamjenicima Bojanom Ivoševićem te Antoniom Kuzmanićem, da na pazaru uvede red. Splitsku su tržnicu, poput mnogih gradskih prostora, unakazila desetljeća nebrige, samo što je za razliku od nekih drugih devastiranih lokacija, naročito predgrađa koja još mogu funkcionirati samo kao zona za edukaciju mladih arhitekata i urbanista o strahotama divlje gradnje, tržnica nagrđena šatorima. Teoretski, lako ih je ukloniti.

Kažemo teoretski, jer minulih desetljeća pod vlašću Keruma, SDP-a i HDZ-a to nikome nije palo na pamet.

Splitske su gradske vlasti tražile alibi za nečinjenje

Ili, ako im je padalo na pamet, nisu se upuštali u realizaciju. Mnoge su splitske vlasti preuzimale lokalne komunalne probleme, pa potom pronalazile dovoljno administrativnih alibija za nečinjenje. Sada se to mijenja. Tržnicu čeka uređenje, većina prodavača naći će mjesto na drugoj lokaciji, također na tržnici, nešto južnije. Odnosno, dobit će priliku na licitaciji. Njih je to jako iznerviralo, pa su stigli pred zgradu gradske uprave, a kad je do njih došao Ivošević, počeli su galamiti. Jedan je pretjerao. Privela ga policija.

Prvim, drugim ili trećim riječima, lokalna vlast najavljuje uređenje gradske tržnice i jasan postupak dodjele štandova budućim korisnicima. Nudi estetsko poboljšanje i pošteni princip. Vlasti se, naravno, kvare i teoretski, moguće je da Puljak i suradnici žele prostore na tržnici dati nekom svome. Istina, nemamo racionalnog razloga vjerovati da imaju lopovske namjere: bilo je u njihovoj prošlosti raznih posrnuća, od pjevačkih do jezivih komentara na društvenim mrežama, ali ne pamtimo da ih se optuživalo za lopovluk. Čak ni u reakcijama oponenata nema takvih sumnji. Barem ne jasno artikuliranih.

Čega ima?

Strah prodavača je razumljiv. Mihanović i Franić nisu razumljivi

To je, pak, poseban problem. Na jednoj strani su dugogodišnji zakupci, ljudi koji u ružnim šatorima uz istočni zid Dioklecijanove palače prodaju tekstil i suvenire. Njihov strah je razumljiv, čak i ako je utemeljen na manipulaciji. Gradska je vlast možda trebala taktičnije izvesti cijelu operaciju i ranije im otkriti planove. Vjerujemo da se ljudi koji žive od prodaje tekstila i suvenira boje gubitka radnog mjesta. To treba razumjeti.

Izvan zone razumnog i razumljivog je splitska gradska opozicija. Puljak, eto, u svemu ima sreću da su mu najveći neprijatelji osječki gugl translejt doktor Vice Mihanović i trenutno nezavisni Ante Franić, vjerojatno najbizarniji izum splitskog SDP-a. Mihanović s nekoliko naučenih fraza i tužno oskudnim vokabularom loše glumi konstruktivnu opoziciju.

"Kako se ne bismo igrali sa sudbinama OPG-ovaca i strukturom ponude na tržnicama, potrebno je osmisliti kvalitetnije i studioznije rješenje koje će uzeti u obzir nemogućnost malog čovika da igra ravnopravnu tržišnu utakmicu s velikim lancima", izjavio je nekidan, nakon prve licitacije za zakup poslovnih prostora na splitskim gradskim tržnicama. Autor "teorijske paradigme rasta trajnog propusnosti..." zna da je nešto potrebno, ali mu nije palo na um što je to. Potrebno je nešto, ali ne ovo, ovo je fuj, jer predlaže vlast, vrišti Mihanović.

No, recimo da je posao opozicije biti protiv vlasti čak i kad ne zna izraziti što bi ona da je vlast.

Franić bi mogao dostojno zamijeniti živozidaše

Čiji je posao ono što Franić radi ne znamo, jer, zapravo, ne znamo što on radi. Splitski SDP izvukao ga je iz potpune anonimnosti i bez razumnog razloga ponudio mu ulogu gradonačelničkog kandidata. Prema jednoj od gradskih priča nitko drugi to nije htio biti. Ako je to točno, onda im je bilo bolje i razumnije podržati nečijeg kandidata ili jednostavno reći da nemaju kandidata, nego odabrati političkog anonimca. Realne šanse za uspjeh nije imao, mogao mu je pomoći samo faktor iznenađenja. I on se dogodio.

Franić je u kampanji iznenadio čak i najveće pesimiste. S vokabularom osrednjeg desetogodišnjaka, trajno povišenim tonom i šarmom smrznutog bakalara, uspješno se potvrdio kao najveći promašaj splitskog SDP-a, što zbilja nije lako. Ivo Baldasar je konačno skinut s trona.

Nakon izbora napustio je SDP: koliko će oni profitirati, još ne znamo. On, evidentno, nije i neće. I dalje će, eto, vikati na gradonačelnika i njegove zamjenike i prava je šteta što su male šanse da jednom zablista u saboru, pa da trajno iz kolektivnog sjećanja potisne živozidašku sektu. Ako mislite da su Pernar, Sinčić, Bunjac i društvo najveći hrvatski politički redikuli, vjerojatno niste upućeni u opus Ante Franića.

Aktualna gradska administracija uvodi komunalni red u centru. Nekad noću, nekad rano ujutro, nekad uz otpore, nekad nespretno, ali rade. Uklanjaju bespravne objekte i preuzimaju uzurpiranu gradsku imovinu. Suprotstavljaju im se uzurpatori, ali i uplašeni ljudi navikli na rutinu nereda. Mihanović i Franić pokušavaju politički kapitalizirati strahove. Strahove od gotovo minimalnog uvođenja reda.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala