NESTANAK zagrebačkog studenta Karla Kurtanjeka, koji je zadnji put viđen 10. travnja u jutarnjim satima u zagrebačkom naselju Vrbani, očekivano je privukao pozornost raznih vidovnjaka koje mami ideja da bi na neki način mogli profitirati od ovog medijski razvikanog slučaja.

"Dobivamo dosta savjeta i informacija, ali javljaju nam se i kojekakvi vidovnjaci”, rekla je mladićeva sestra Edita Kurtanjek, zamolivši sve koji imaju neke dodatne informacije da se jave izravno policiji. 

Vidovnjaci traže novac ili besplatnu reklamu za svoje navodne moći

Kada neka osoba nestane, uobičajeno je da sa svih strana počnu stizati najrazličitije dojave o viđenjima. Uobičajeno je također da svoje savjete i usluge ponude i brojni vidovnjaci koji ih mogu pokušati naplatiti ili se mogu okoristiti slučajem kao besplatnom reklamom za svoje navodne moći.

Jedan od najpoznatijih svjetskih slučajeva po nevjerojatnom broju dojava u novijoj povijesti bio je nestanak male Britanke Madeleine McCann 2007. godine. Za očekivati je da će očajne obitelji nestalih ponekad prihvatiti ili čak potražiti pomoć vidovnjaka ako uobičajene metode traganja ne daju nikakve rezultate. Osobito će tome biti skloni oni koji vjeruju u postojanje nadnaravnih pojava.

No postoje i brojni slučajevi u kojima je policija, suočena sa zastojima u istrazi, sama tražila njihovu pomoć. U većini policija zapadnih država u svijetu danas je ta praksa odbačena, pa i zabranjena, jer su neki vidovnjaci svojim navodnim predviđanjima i viđenjima ometali policiju, zavodili je na krive tragove ili čak doveli do pogrešnih uhićenja. Policija uglavnom uključuje vidovnjake samo kada na tome inzistiraju obitelji.

Slavni vidovnjaci prevaranti

Premda je na internetu, osobito na stranicama raznih spiritualista i alternativaca, moguće pronaći obilje navodnih dokaza koji bi trebali potvrđivati postojanje nadnaravnih sposobnosti, do današnjeg dana nitko ih nije uspio dokazati ni u jednoj ozbiljnoj znanstvenoj studiji. Naprotiv, povijest bilježi brojne poznate i manje poznate neuspjehe raznih vidovnjaka i navodnih stručnjaka s posebnim sposobnostima.

Primjerice, kada se 1992. u Velikoj Britaniji tragalo za osobom koja je ubila Rachel Nickell, detektivi su prihvatili pomoć psihološkog profilera, no on ih je odveo u slijepu ulicu, a krivi je trag čak doveo do uhićenja nedužnog Colina Stagga. Pravi ubojica Robert Napper konačno je priznao krivnju 2008. Zanimljivo je da se upravo u to vrijeme na televiziji prikazivao fikcijski kriminalistički serijal ''Cracker'' o psihološkom profileru.

Poznat je također slučaj u kojem je britanski časopis Sunday People 1979. na naslovnici objavio vizije vidovnjakinje Doris Stokes koje su trebale dovesti do uhićenja serijskog ubojice koji je dobio nadimak Jorkširski Rasparač. Prema preporukama slavne vidovnjakinje, trebalo je tragati za čovjekom koji se zove Johnny ili Ronnie, s nadimkom koji počinje slovom M, koji potječe iz Wearsidea ili Tynesidea, a koji je obrijan i proćelav. Kada je 1981. dugokosi, bradati Peter Sutcliffe iz Bingleyja priznao ubojstva 13 ljudi, sva promašena predviđanja slavne vidovnjakinje već su bila pala u zaborav. Da je nekim slučajem išta pogodila, ona bi bila potvrda da je imala nadnaravne moći.

Doris Stokes je za života stekla veliku slavu u Velikoj Britaniji, među ostalim, svojim nastupima u televizijskim emisijama. No bilo je skeptika koji su je optuživali za razne uobičajene tehnike varanja kojima se služe spiritualisti prevaranti. Istraživanja objavljena nakon njezine smrti pokazala su da se, među ostalim, koristila doušnicima koji su se infiltrirali u publiku i dojavljivali joj korisne informacije o osobama kojima je navodno prenosila poruke s drugog svijeta.

Također je poznat slučaj vidovnjakinje Sylvije Browne, koja je 2004. na američkoj televiziji majci nestale 14-godišnjakinje Amande Berry rekla da je njezina kći mrtva te da se nalazi negdje u vodi. Nakon što je 10 godina kasnije Amanda oslobođena iz zatočeništva otmičara, javnost je tražila da se spriječi njezino daljnje nuđenje vidovnjačkih usluga.

Vidovnjaci nisu ništa uspješniji od drugih ljudi

U svijetu su provedene brojne studije koje su sve pokazale da vidovnjaci nemaju nikakve nadnaravne sposobnosti. Jedna od poznatijih objavljena je 1996. Autori su u uvodu objasnili kako je većina dokaza u prilog sposobnostima vidovnjaka anegdotalnog tipa – drugim riječima, da se temelje na pričama svjedoka, a ne na sustavnom istraživanju. No iskustva s dovršenim policijskim istragama pokazala su da su brojna predviđanja vidovnjaka bila kontradiktorna i netočna. Samo ako su spiritualisti bili uspješni, njihova svjedočanstva su se zabilježila. Autori u uvodu također navode više ranijih istraživanja koja su sva pokazala da vidovnjaci nisu uspjeli dati nikakve korisne informacije o zločinima.

U svojoj studiji, koja je bila uređena tako da riješi neke nedostatke ranijih, britanski dvojac, psiholog i mađioničar Richard Wiseman i kriminolog Donald West, sudionike su podijelili u dvije skupine. Jedna se sastojala od poznatih detektiva vidovnjaka i jednog spiritualista, koji je u medijima tvrdio da je predvidio brojne zločine, katastrofe i terorističke napade. Druga, kontrolna skupina, bila je sastavljena od troje studenata psihologije koji nisu imali vidovnjačke sposobnosti niti su bili skloni kriminalistici.

Sudionicima su bila predstavljena tri predmeta koji su svi bili povezani s nekim od triju zločina. Svi zločini bili su već riješeni tako da su se sve tvrdnje sudionika mogle do u detalje provjeriti. Znanstvenici su sudionicima predali predmete zatraživši od njih da naglas ispričaju svoje ideje, slike ili misli koje bi mogle biti povezane sa zločinom. Nakon komentiranja, predstavljena im je lista od 18 nasumično poredanih tvrdnji. Šest među njima bile su istinite tvrdnje o jednom od zločina, ali neistine o drugim dvama. Svaka od njih predstavljala je informacije koje su mogle biti vrlo korisne za rješavanje slučaja, a uključivale su detalje koji se nisu mogli predvidjeti nekim općenitim promišljanjem o slučaju, odnosno o predmetu.

Rezultati su pokazali da se nitko od sudionika nije istaknuo nekim posebnim uspjehom u davanju korisnih informacija te da vidovnjaci u tome nisu bili ništa uspješniji od nevidovnjaka.

Kako bi tvrdnje sudionika bile što kvalitetnije vrednovane, angažirani su i neovisni suci koji su ocijenili sve izjave koje su sudionici dali tijekom istraživanja. Na taj način izbjegnuta je mogućnost da je neki vidovnjak rekao nešto što je moglo biti korisno za istragu a da to nije bilo vrednovano jer nije bilo sadržano na popisu 18 ključnih tvrdnji.

Jedino po čemu su se vidovnjaci generalno razlikovali od sudionika u kontrolnoj skupini bilo je to što su u prosjeku davali značajno više tvrdnji od svojih suparnika u odnosu 39 naprama 20. Rezultati tog dijela studije pokazali su da vidovnjaci ni u tome nisu bili bolji od nevidovnjaka unatoč tome što su ponudili veći broj predviđanja pa je postojala čisto statistički veća vjerojatnost da će neka od njih biti točna.

Zaboravljaju neuspjehe, a hvale se uspjesima

No najzanimljiviji od svega bio je posljednji dio studije u kojem su sudionicima bili predstavljeni njihovi rezultati. Studenti su vrlo spremno priznali svoje promašaje kada su bili suočeni s njima. Štoviše, izjavili su da nisu ni očekivali da će biti uspješni.

S druge strane, vidovnjaci su bili uvjereni da su bili uspješni čak i nakon što su im predstavljeni podaci koji su govorili suprotno. Kada su bili suočeni sa stvarnim detaljima zločina, zaboravili su sve svoje pogrešne i kontradiktorne izjave. Uglavnom su se pozivali na one detalje u svojim iskazima koji su po nečemu odgovarali nekim pojedinostima iz stvarnog zločina i hvalili su se svojom uspješnošću.

Dakle, studija Wisemana i Westa pokazala je da čak ni predviđanja slavnih vidovnjaka nisu ništa bolja od slučajnosti. Ovi rezultati kasnije su ponovljeni i potvrđeni u brojnim studijama širom svijeta.

Nitko nikada nije uspio dokazati paranormalne sposobnosti

Istraživanjem paranormalnih sposobnosti već desetljećima bavi se i zaklada američkog mađioničara, skeptika Jamesa Randija koja nudi milijun dolara svakome tko kroz standardizirane testove uspije dokazati da ima neke posebne, znanstveno neobjašnjive moći. Od osnivanja zaklade 1996. do danas na testiranje se prijavilo više od 1000 ljudi, međutim, nitko nije uspio odnijeti nagradu.

Sve navedeno postaje posebno problematično ako se policija ili roditelji pouzdaju u lažna predviđanja vidovnjaka. Nažalost, čini se da unatoč nepostojanju dokaza vidovnjaka u svijetu ima sve više. Baš kao i drugih štetočina koje parazitiraju na tuđoj nesreći.