RUSKI ministar obrane Sergej Šojgu razgovarao je telefonom s francuskim ministrom obrane Sebastienom Lecornuom i turskim i britanskim kolegom Hulusijem Akarom i Benom Wallaceom o sukobu u Ukrajini, objavila je ruska vojska. To se nije dogodilo još od početka ruske invazije na Ukrajinu 24. veljače.

Institut za proučavanje rata objavio je analizu ovog poteza Šojgua, a dijelove analize prenosimo u nastavku:

Ruski ministar obrane Sergej Šojgu vjerojatno je pozivima nastojao usporiti ili obustaviti zapadnu vojnu pomoć Ukrajini i oslabiti NATO savez. Šojgu je zasebno nazvao svoje kolege iz Francuske, Turske, Ujedinjenog Kraljevstva i Sjedinjenih Država, tvrdeći da se Ukrajina sprema izvesti napad koristeći "prljavu bombu" (konvencionalni eksploziv prožet radioaktivnim materijalom koji nije nuklearno oružje) kako bi optužila Rusiju za korištenje oružja za masovno uništenje.

Predstavnici Sjedinjenih Država, Ujedinjenog Kraljevstva i Ukrajine kategorički su zanijekali i osudili Šojguove navode, a američki ministar Austin nazvao je svog britanskog kolegu, Bena Wallacea, nakon razgovora sa Šojguom. Francuska i Turska zasad nisu izdale službene izjave.

Šojguove tvrdnje vjerojatno ne nagovještavaju ni ruske pripreme za korištenje nestrateškog nuklearnog oružja u Ukrajini. Šojguovi komentari vjerojatno ne nagovještavaju nuklearni napad na jedan ili više velikih ukrajinskih naseljenih mjesta ili kritičnu infrastrukturu. 

Zastrašivanje Zapada

Šojguovi pozivi – i pojačavanje lažnih prijetnji prljavom bombom od ruskih državnih medija – stoga su vjerojatno namijenjeni zastrašivanju zapadnih država kako bi smanjile ili ograničile potporu Ukrajini, dok se Rusija suočava s kontinuiranim vojnim neuspjesima i vjerojatnim gubitkom zapadnog Hersona do kraja godine. 

Također je značajno koga je Šojgu nazvao. Kremlj je opetovano nazivao Sjedinjene Države i Ujedinjeno Kraljevstvo glavnim podupirateljima Ukrajine i "pokretačima agresivne politike prema Rusiji", dok je Francusku i Tursku predstavljao kao "posrednike u sukobu". 

Šojguovi pozivi vjerojatno su bili daljnje rusko zveckanje oružjem kako bi se zastrašili zapadni pristaše Ukrajine i proširile pukotine unutar NATO saveza, a ne postavljanje uvjeta za upotrebu nuklearnog oružja.