Foto: Bruno Konjević (Cropix), AFP

NEMATE često priliku čestitati hrvatskoj Vladi i pohvaliti ju za dobro obavljen posao. Ipak, nekad treba dati i caru carevo, pa u konkretnom slučaju uputiti pohvalu zbog dobro obavljenog posla s rješavanjem problema slovenske blokade pregovora. Štoviše, pitanje je toliko dobro riješeno da je teško povjerovati da je u glavnoj ulozi bio HDZ.

Iako oporbeni političari već, svaki na svoj način, pokušavaju umanjiti uspjeh postignut tijekom zadnjih godinu dana, činjenica je da je situacija sa Slovenijom predstavljala ogroman problem koji nije bilo lako riješiti. Istina, teško je bilo pretjerano zabrljati, budući da su svi argumenti bili na hrvatskoj strani, ali evidentno je da su i Vlada Ive Sanadera i Vlada Jadranke Kosor izabrale pravi pristup i pametno pristupile rješavanju problema.

Nimalo bezazlena blokada

Prošlogodišnja blokada pri otvaranju i zatvaranju poglavlja ključnih za završetak pregovora s Europskom unijom nije ni u kom slučaju bila bezazlena, ni za Hrvatsku, ali ni za vladajuću stranku. Hrvatskoj je prijetio neodređeno dugi period u kojemu se nije znalo kako će cijeli proces pridruživanja Uniji proći, a HDZ se našao u cijelom drugom nizu problema. Najvažniji vanjskopolitički cilj Vlada Ive Sanadera, pristupanje Uniji, ostao je zakočen, a zajedno s njim je došla velika prijetnja kredibilitetu cijele vanjske politike. Treba podsjetiti da je HDZ stranka koja je prije dolaska na vlast 2003. bila ona koja je u najvećoj mjeri podgrijavala antieuropsko raspoloženje, a nakon dolaska na vlast pretvorila se u glavnog zagovornika pristupanju Uniji. Uza sve probleme koje je pregovarački proces donosio, slovenska blokada ponovno je podsjetila sve HDZ-ove birače kako EU baš i nije institucija oko koje su oduševljeni.

Sve je to vršilo vrlo velik pritisak na Sanaderovu i Kosoričinu Vladu. No, umjesto da se odaju svojim standardnim taktikama medijskog ratovanja i mobiliziranja glasača općenarodnom ljutnjom, problemu su pristupili onako kako se vanjskopolitička pitanja i rješavaju – hladne glave. Konkretno, odmah nakon prve slovenske blokade Hrvatska je prestala s provjerenom taktikom medijskih provokacija i jednostavno zašutjela. Mirno i kulturno se ustrajalo na međunarodnom pravu, ali se istodobno zadržao fleksibilan i pristupačan stav oko pregovaranja. Za svo to vrijeme niti jednom se nije nasjelo na provokacije koje su preko slovenskih medija slali slovenski čelnici. Time se sav pritisak jednostavno prebacio na slovensku stranu.

Slovenski problemi

Slovenija se našla u većim problemima od onih koje su zamislili, a u te probleme su uvukli i cijelu Europsku uniju. Ključni stav EU o pitanju proširenja oduvijek je bio da se proces pristupanja ne smije miješati s otvorenim bilateralnim pitanjima. Ta je politika važna, zato što među zemljama članicama i potencijalnim budućim članicama postoji cijeli niz bilateralnih pitanja koja se ne bi trebala rješavati u sklopu pregovora o pristupanju, budući da bi to prouzročilo opasne zastoje i narušilo kredibilitet cijele EU. Slovenija je postavila izvjestan presedan u toj politici. Ona je, sasvim otvoreno, hrvatsko pristupanje blokirala zbog bilateralnih pitanja i time dovela cijelu EU u neugodan položaj. S jedne strane morali su držati stranu Sloveniji kao zemlji članici, a s druge strane nijedna zemlja niti vladajuće tijelo Unije nisu odobravali slovenske postupke.

Konačno, kompromis najavljen danas ni u kom slučaju se ne može kvalificirati kao "pobjeda obje strane", kako je to rekao slovenski premijer Borut Pahor, nego kao slovensko odustajanje od predzadnjeg oruđa koje im stoji na raspolaganju, i to zbog međunarodnog pritiska. Zadnje je pokušaj blokade prilikom referenduma oko hrvatskog ulaska u EU, iako je nakon ove runde teško vjerojatno da će se odlučivati na tako nešto. Hrvatska je pristala na pregovore oko rješavanja bilateralnog pitanja, ali se nije obavezala kako će pristati na slovenske zahtjeve. Dakle, zadržala je fleksibilan stav, ali si je ostavila mogućnost pozivanja na rješavanje problema putem međunarodnog suda ukoliko ne bude drugih opcija. Slovenija se zbog graničnog spora izuzela iz jurisdikcije međunarodnih sudova upravo kako bi izbjegla rješavanje pravnim putem, koji im ne ide u korist. Cijeli proces deblokade trajao je ovako dugo jednostavno zato što EU vrijeme teče malo drukčije. Recimo da je negdje između crkvenog i stvarnog vremena.

Sve u svemu, kako smo rekli, teško je povjerovati da je HDZ ovako vješto i profesionalno uspio odraditi ovo vanjskopolitičko pitanje. Kad bi to samo te novostečene vještine znali prebaciti na unutarnjopolitičke probleme...

> Ostale komentara autora pročitajte ovdje