REVNI rimski poreznici prije 2020 godina počinili su krupan propust u službi ne zaustavivši Baltazara, Melkiora i Gašpara koji su preko istočne granice u Judeju unijeli neprijavljene mirise, zlato i tamjan. Tri mudraca s Istoka u Betlehem su donijeli prvo mito u povijesti kršćanstva i dali ga Mariji, Isusovoj majci, i Josipu, Isusovom očuhu. Biblija ne bilježi koji su posao time namjeravali podmazati, ali svakako su računali da je pametno imati izravan upad do obitelji dječačića kojem je otac Svemogući osobno.

Ne znamo što je Josip napravio s mitom

Od cijele Biblije, svih priča, psalama, prispodoba, propovijedi i poslanica ispisanih na papiru tanjem od cigaretnog domaći su demokršćani, kako HDZ-ovci sebe vole nazivati, zapamtili samo to prvo iskonsko mito za koje i ne znamo kako ga je Josip potrošio. Nije ostalo zapisano je li ga zapio kod Moše, platio olakšanje Sari ili je pametno uložio u svoju stolarsku radionicu kupivši novu pilu ili blanju. Posinku Isusu u svakom slučaju nije ništa od toga ostalo, barem se time nije dičio u svojim tridesetima kada je postao poznat javnosti i policiji.

Prevrnuo stolove i rastjerao trgovce

Kada su se represivni organi počeli zanimati za njega, Isus nije imao nikakve imovine. Potucao se okolo sa svojom ekipicom i živio kao ptica nebeska, ni orao, ni žeo, otac nebeski se brinuo za sve njihove potrebe. Isus je, piše tamo u Bibliji, prezirao imetak, srdio se na trgovce toliko da im je prevrnuo stolove, a njih batinama istjerao iz hrama.

I tko zna što bi u revolucionarnom žaru još napravio da ga združene snage lokalnog svećenstva i rimski organi gonjenja nisu uhitili i razapeli na križ. Sin Božji tako je umro kao običan lopov ili pobunjeni rob, ali Otac ga je ipak vratio u život pa se još malo smucao po istočnoj obali Mediterana, da bi na koncu otišao Starome na nebo. Ukratko, Isus je uskrsnuo pa kršćani danas slave Uskrs kao svoj najveći blagdan. Nije to Božić začinjen darovima jer to što se mališan rodio nije nikakvo čudo, veće je čudo da je Marija uspjela uvjeriti Josipa u priču o Duhu Svetome, nego je pravo čudo da je uskrsnuo iz mrtvih. Bio je mrtav pa ustao, to je temelj kršćanstva.

Slave Uskrs svom snagom vjere i imovine

Demokršćanima, pa i hadezeovcima poput Josipe Rimac, vjera je temelj političkog djelovanja. I to ne bilo koja, nego baš kršćanstvo. Da je neka druga, zvali bi se demobudistima ili demoislamistima, ili politički najkorektnije demoreligionistima, ali oni su baš zapeli da ih određuje kršćanstvo. I kao pravi kršćani oni slave Uskrs svom snagom svoje vjere. I imovine.

"Ante ti je rekao da, ako mi to poguramo, on stoji iza onoga što je zadnji put rekao i da sigurno računaš na svojih 500 tisuća kuna kad to prođe. Sada ti je poslao da imaš za Uskrs", snimili su istražitelji Josipu Rimac kako govori Ružici Njavro, još jednoj demokršćanki koja je na vjeronauku pazila sve do dolaska tri mudraca s istoka. 

Deset tisuća eura, ne znamo po kojem se tečaju danas to računa u mirise, zlato i tamjan, Ante je po Josipi poslao Ružici da ima za blagdan kojim kršćani slave pobjedu nad smrću i na njemu temelje svu svoju vjeru. S deset tisuća eura pomogao je Ante da Ružica s puno šunkice, jaja, hrena i janjetine proslavi uskrsnuće tipa koji je prezirao imovinu i mlatio pohlepne trgovce. 

Pretvorila vjeru u torbice, cipele, parfeme, kuće, stanove i automobile

I sve ovo što smo dosad napisali ne bi imalo baš nikakvoga smisla i još bi bilo nepristojno zabadanje nosa u nečija vjerska uvjerenja da Josipa Rimac i njeni hadezeovci oko vjere nisu izgradili svoje političke karijere koje su ih dovele do toga da pred Uskrs nose okolo desetke tisuća eura mita i računaj na još stotine tisuća kad odrade poslove za koje su podmićeni.

Nikakvog smisla ne bi imalo kopati po kršćanstvu Josipe Rimac da nije pretvorila vjeru u novac i to puno uspješnije nego što svećenik na misi pretvara vodu u krv i vafl u tijelo Kristovo. Josipa Rimac je svoje demokršćanstvo pretvorila u skupe torbice i cipele, automobile, kuće, stanove i zemljišta. Izmolila je od svog demokršćanskoga boga desetke tisuća i stotine eura mita koji ne bi promakli ni pospanim rimskim poreznicima na istočnoj granici carstva. Mirisi, zlato i tamjan kojima se Josipa Rimac godinama kitila konačno su zainteresirali i hrvatske istražitelje.

HDZ je neobična kršćanska sekta 

Nemamo pojma što bi Isus rekao na kršćanstvo Josipe Rimac i slavljenje njegovog uskrsnuća s deset tisuća eura mita. Nismo sigurni, ali ne vjerujemo da bi citirao svoju sljedbenicu iz dvadesetih godina drugog milenija.

"Neš me zajebavat. Ja sam ti to donijela i bris. Drži to", ne može se pronaći baš nigdje ni u Starome ni u Novome zavjetu. Možda je propust evanđelista, možda cenzura Atanasija Velikog, a možda su hadezeovci neobična kršćanska sekta koja samo grabi, krade i korumpira.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala