HAMAS i Izrael opet su u oružanom sukobu, a Izraelci su ovaj put rekli - u ratu smo.

No što je točno Hamas? Opisali smo to u tekstu koji je prvi put objavljen 2021. godine.

Oni se sami deklariraju kao islamski pokret otpora (Hamas je upravo kratica tog imena), pri čemu se otpor, naravno, referira na otpor izraelskoj okupaciji palestinskog teritorija koja traje od 1967. do danas. Kao i mnoge druge militantne organizacije, Hamas je u isto vrijeme i stranka - koja, štoviše, Gazom vlada od 2007. - kao paravojna ili teroristička skupina.

Ova militantna palestinska islamistička skupina nastala je 1987. godine nakon početka prve palestinske intifade ili ustanka protiv izraelske okupacije Zapadne obale i Pojasa Gaze, kao suparnik sekularno nastrojenoj Palestinskoj oslobodilačkoj organizaciji (PLO), odnosno njenoj vodećoj frakciji Fatahu, koji je predvodio Jaser Arafat. 

Uništenje Izraela kao službeni cilj u povelji Hamasa

Hamas je odmah u svojoj originalnoj povelji jasno izrazio svoj konačni cilj - uništenje Izraela kao države kojoj negira pravo na postojanje i smatra je okupatorskim "cionističkim entitetom". Hamas je prvotno imao dvostruku svrhu - voditi oružanu borbu protiv Izraela - predvođenu njegovim vojnim krilom, brigadama Izedinal-Kasam - i pružati programe socijalne skrbi.

Ali od 2005. godine, kada je Izrael povukao svoje trupe i doseljenike iz Gaze, Hamas se također uključio u palestinski politički proces. Pobijedio je na parlamentarnim izborima 2006. godine, prije nego što je sljedeće godine ojačao svoju moć u Gazi svrgavanjem suparničkog pokreta Fataha predsjednika Mahmuda Abbasa.

Od tada su militanti u Gazi vodili tri rata i više manjih oružanih sukoba s Izraelom, koji je zajedno s Egiptom održavao blokadu s obje strane Gaze kako bi izolirao Hamas i vršio pritisak na njega da zaustavi napade, piše BBC. U tim su sukobima poginule tisuće Palestinaca i, zahvaljujući izraelskoj vojnoj nadmoći i dosadašnjoj relativnoj slabosti Hamasovog arsenala, daleko manji broj Izraelaca.

Samoubilački napadi kao veto na mirovni proces

Hamas se nakon prve intifade istaknuo kao glavna palestinska skupina koja se protivi mirovnom sporazumu iz Osla, potpisanom 1992. između Izraela i PLO-a, tijela koje predstavlja većinu Palestinaca. Unatoč brojnim izraelskim operacijama protiv njega i pokušajima suzbijanja Palestinske samouprave (glavnog autonomnog upravnog tijela Palestinaca), Hamas je brzo ustanovio da ima svojevrsnu krvavu moć veta na mirovni proces pokretanjem samoubilačkih terorističkih napada.

U veljači i ožujku 1996. Hamas je izveo nekoliko napada bombaša samoubojica, usmrtivši gotovo 60 Izraelaca, kao odmazdu za atentat na svog proizvođača bombi Jahju Ajaša u prosincu 1995. godine. Smatra se da su upravo ti bombaški napadi odvratili Izraelce od mirovnog procesa i pomogli dovesti Benjamina Netanyahua - čvrstog protivnika Sporazuma iz Osla - na vlast. Netanyahu je i dalje premijer Izraela, iako trenutno ni nakon četiri kruga izbora ne uspijeva formirati većinu.

A nakon što je ambiciozni palestinsko-izraelski summit na inicijativu američkog predsjednika Billa Clintona u Camp Davidu 2000. godine završio bez sporazuma i nakon druge intifade koja je uslijedila nedugo nakon toga, Hamas je zadobivao sve veću moć i utjecaj među Palestincima. Izrael se u to vrijeme okomio na Palestinsku upravu, koju je optuživao za sponzoriranje smrtonosnih napada za vrijeme druge intifade, koja je trajala od 2000. do 2008.

Gradili škole i klinike i u isto vrijeme vršili terorističke napade

Hamas je organizirao klinike i škole i tako zadobio simpatije Palestinaca koji su se osjećali iznevjerenima zbog korumpirane i neučinkovite palestinske vlasti kojom je dominirala frakcija Fatah.

Mnogi su se Palestinci otvoreno veselili valu samoubilačkih napada Hamasa u prvim godinama druge intifade. Samoubilačke operacije "mučeništva" vidjeli su kao osvetu za vlastite gubitke i izraelsku izgradnju naselja na Zapadnoj obali, teritoriju koji je trebao biti dodijeljen budućoj Palestinskoj državi, prema rezolucijama UN-a.

Izrael je pokušao obezglaviti Hamas raketnim napadima u ožujku i travnju 2004. godine, u kojima su ubijeni duhovni vođa Hamasa, šeik Ahmed Jasin, i njegov nasljednik Abdul Aziz al-Rantisi.

Smrću čelnika Arafata u studenom 2004. na čelo Palestinske samouprave došao je Mahmud Abbas, koji se usprotivio bombaškim i raketnim napadima Hamasa na Izraelce.

A onda je Hamas 2006. ostvario pobjedu na prvim i posljednjim palestinskim parlamentarnim izborima. Uslijedila je ogorčena borba za moć s Fatahom. Hamas je uporno odbijao potpisati prethodne palestinske sporazume s Izraelom, priznati legitimitet Države Izrael i odreći se nasilja.

Nova, ublažena povelja 2017., u kojoj prihvaća "privremenu" palestinsku državu u Zapadnoj obali i Gazi

Spomenuta Hamasova povelja definira povijesnu Palestinu - uključujući današnji Izrael - kao islamsku zemlju i isključuje mogućnost bilo kakvog trajnog mira sa židovskom državom. Osim toga, povelja također opetovano napada Židove kao narod, što potkrepljuje optužbe o Hamasu kao antisemitskom pokretu.

Ipak, Hamas je 2017. izdao novu povelju, u kojoj je ublažio neke od svojih ekstremnih stavova, koristeći odmjereniju retoriku.

U njoj Izrael opet nije eksplicitno priznat, ali formalno je prihvaćeno stvaranje privremene palestinske države u Gazi, Zapadnoj obali i Istočnom Jeruzalemu - što je poznato kao linija razgraničenja prije Šestodnevnog rata 1967. godine, nakon kojeg je Izrael okupirao palestinske teritorije koje su dotad kontrolirali Jordan i Egipat.

U dokumentu se također naglašava da Hamasova borba nije borba protiv židova, nego protiv "okupatorskih cionističkih agresora". Izrael je novu povelju odbacio tvrdeći da skupina "pokušava zavarati svijet".

Sa samoubilačkih napada prešli na teroriziranje Izraela raketama

"Hamas zagovara oslobađanje cijele Palestine, ali je spreman podržati (osnivanje) države prema granicama iz 1967. bez priznavanja Izraela ili odricanja od bilo kakvih prava", pojasnio je tada čelnik političkog biroa Hamasa Kaled Mešal.

Kao rezultat Hamasovog ekstremizma i nepomirljivosti prema Izraelu, nova vlada pod njegovim vodstvom, uspostavljena 2006., bila je podvrgnuta oštrim ekonomskim i diplomatskim sankcijama Izraela i njegovih saveznika na Zapadu.

Nakon što je Hamas u žestokom međupalestinskom obračunu 2007. iz Gaze istjerao snage odane Fatahu, Izrael je pooštrio blokadu na tom teritoriju. Hamas je pak nastavio sa svojim raketnim napadima, koji su mu s vremenom postali prvenstvena metoda oružane borbe, na koje su Izraelci redovito odgovarali silovitim zračnim napadima na Gazu. Taj se začarani krug nastavlja do danas.

Izrael drži Hamas odgovornim za sve napade koji proizlaze iz Pojasa Gaza i izveo je tri velike vojne kampanje u Gazi kada bi prekogranične razmjene vatre eskalirale.

Tri rata s Izraelom - 2008., 2012. i 2014.

U prosincu 2008. izraelska vojska pokrenula je operaciju Lijevano olovo kako bi zaustavila raketne napade. Tijekom 22-dnevnog sukoba ubijeno je više od 1300 Palestinaca i 13 Izraelaca.

Izrael je iz istog razloga u studenom 2012. pokrenuo operaciju Stup obrane, koja je započela zračnim udarom u kojem je ubijen Ahmed Džabari, zapovjednik brigada Kasam. Oko 170 Palestinaca - uglavnom civila - i šest Izraelaca poginulo je u osam dana borbi.

Hamas je u oba rata pretrpio teške gubitke u naoružanju i ljudstvu, uključujući zapovjednike, ali je zadobio obnovljenu podršku Palestinaca jer se suočio s Izraelom i preživio. Izrael naprosto nije uspio potpuno slomiti Hamas, s njegovim podzemnim tunelima i promjenjivim vojnim položajima rasutima diljem gusto napučenog Pojasa Gaze. Budući da redovito skladišti i ispaljuje svoje rakete u naseljenom području, Izrael ga optužuje da cinično koristi palestinske civile kao ljudske štitove.

Još jedan val raketnih napada iz Gaze Hamas je pokrenuo 2014. godine, nakon što je Izrael uhitio brojne njegove pripadnike širom Zapadne obale dok je tragao za trojicom ubijenih izraelskih tinejdžera. Početkom srpnja Hamas je prvi put nakon dvije godine otvoreno preuzeo odgovornost za ispaljivanje raketa na Izrael.

Sljedećeg dana izraelska vojska pokrenula je veliku ofenzivu pod nazivom Operacija Zaštitni rub kako bi uništila rakete i prekogranične podzemne tunele koje su militanti koristili za svoje napade na Izrael. Tijekom 50-dnevnog rata ubijen je najmanje 2251 Palestinac, uključujući 1462 civila. S izraelske strane ubijeno je 67 vojnika i šest civila.

Sankcije i blokada nisu ugrozili njihovu vlast u Gazi

Nakon ovog posljednjeg rata zategnuti mir redovito se izmjenjivao s novim eskalacijama nasilnih nereda na granici i oružanih sukoba, koji su ipak završavali prekidom vatre uz posredovanje Egipta, Katara i UN-a, bez eskalacije u pravi rat.

Izraelska politika stroge blokade Pojasa Gaze nije uspjela slomiti vlast koju Hamas na tom teritoriju drži željeznom šakom ni onesposobiti njegove kapacitete za proizvodnju i krijumčarenje raketa i drugog oružja. Pokušaji pomirenja s Fatahom također nisu uspjeli. Najveći danak blokade, nažalost, podnose dva milijuna Palestinaca koji žive u izuzetno teškim humanitarnim uvjetima. Gospodarstvo je u Gazi praktički kolabiralo, a nestašice pitke vode, električne energije i lijekova redovita su pojava.