BBC JE S ukrajinskim vojnicima s prve linije bojišnice razgovarao o protuofenzivi koja bi, nadaju se, trebala promijeniti tijek rata.

Kako je anestezija počela popuštati, ukrajinski vojnik - mršavi, blatnjavi devetnaestogodišnjak - ispustio je jauk u stražnjem dijelu vozila hitne pomoći. Potom se mučio s maskom za kisik i psovao dok je promrmljao: "Dajte mi moju pušku."

"Često su ovakvi. Toliko traume", rekla je dr. Ina Dimitir milujući blijedo lice vojnika dok je ponovo gubio svijest, a hitna pomoć je jurila dalje od fronte jugoistočno od Zaporižje. Ime mladog vojnika bilo je Oleh. U rovu tog jutra, krhotine od ruske mine napravile su veliku rupu na donjem dijelu njegovih leđa te mu vrlo vjerojatno prekinule leđnu moždinu.

"Stabilan je, ali u ozbiljnom stanju. Imamo mnogo takvih", rekla je dr. Dimitir nabrajajući pola tuceta drugih slučajeva iz posljednjih dana. Ona radi za privatnu, humanitarnu skupinu MOAS, financiranu sa Zapada.

Sve je više žrtava, mnogi se pitaju je li proboj moguć

Dok se broj žrtava iz ukrajinske protuofenzive povećava, lako je vidjeti zašto se - tijekom rijetkog posjeta ovom strogo čuvanom dijelu južnog fronta - neki vojnici i promatrači počinju pitati je li proboj moguć ili su ruske obrambene linije, izgrađene i drastično ojačane tijekom zimskih mjeseci, jednostavno prevelika prepreka.

"Bez još više zapadne pomoći, mislim da bismo mogli izgubiti ovu igru", rekao je Kirilo Potras, ukrajinski mornar kojem je ruska mina 2020. godine otkinula donji lijevi dio noge, ali se sada vratio na frontu. Potras je rekao da prisutnost velikih ruskih minskih polja predstavlja ogromnu prepreku.

"Ovi Rusi... ima ih puno. Imaju mnogo protutenkovskih topova i raketnih sustava", rekao je.

Ipak, mjesec dana nakon ovog dugo planiranog protunapada, ima puno vojnika i stručnjaka koji se ne slažu, smatrajući da prva faza ide prema planu, i da aktivna fronta - koja se proteže u grubom luku više od 1000 km od obale Crnog mora do sjeveroistočne granice Ukrajine s Rusijom - nikada nije bila probijena istom munjevitom brzinom koju su prošle godine postigle ukrajinske snage.

Jesu li ruske obrambene linije lim, drvo ili staklo?

Nakon što je novinar BBC-ja posljednjih tjedana posjetio tri odvojena dijela fronte i razgovarao s nizom ljudi, navodi kako je sklon podijeliti ove različite perspektive u tri široke skupine: one koje ruske obrambene linije vide kao da su napravljene od lima, one koje ih vide kao drvo, i one koje ih zamišljaju kao staklo.

Teoriju o limu - oblikovanom, ali otpornom - prvi je skicirao umorni medicinar kojeg je sreo prije više od dva tjedna u poljskoj bolnici blizu Bahmuta, gotovo posve uništenog grada u istočnoj regiji Donbas.

"Ovaj rat se neće riješiti na bojištu"

Usred tutnjave i grmljavine topničke vatre opisao je rastuće ukrajinske žrtve, upozorio da je Rusija imala previše vremena da se pripremi za obranu i da ima previše vojnika te zaključio da bi Ukrajina možda mogla pomaknuti frontu unatrag, možda čak i desetke kilometara, ali bi se mučila da napravi više od udubljenja u ukupnom okupiranom teritoriju na istoku i jugoistoku Ukrajine.

"Mislim da se ovaj rat neće riješiti na bojištu. Završit će političkim dogovorom", rekao je sjetno.

"Moral Rusa je nizak i vjerojatno ćemo postići značajne proboje, ali..."

Teorija o drvu - koja misli na frontu za koju je vjerojatnije da će puknuti i rasprsnuti se, ali ne i srušiti - došla je do izražaja neka tri sata vožnje jugozapadno od Bahmuta, iza malog grada Velika Novosilka.

Na poljima i valovitim brežuljcima koji se protežu prema Crnom moru, ukrajinske su snage gurale naprijed, pronalazile putove kroz minska polja i napadale ruske položaje iz neočekivanih kutova, i - polako, ali sigurno - osvajale značajne dijelove teritorija i nekoliko sela i malih gradova.

"Ja sam realist, iako me neki nazivaju pesimistom", rekao je Artem, 36-godišnji vojnik, dok mu je ukrajinski avion tutnjao iznad glave. Njegovo je mišljenje da je moral ruskih vojnika nizak i da će Ukrajina vjerojatno postići neke značajne proboje u narednim mjesecima. Ali nije mogao vidjeti da se protuofenziva pretvara u potpuni ruski poraz, kao što je to nakratko bilo prošlog studenog.

"Mediji i društvo su u žurbi. Ali to je uvijek najgora moguća opcija", dodao je pitajući se kakvu bi cijenu Ukrajina bila spremna platiti u smislu vjerojatnih žrtava koje bi bile uključene u prisiljavanje strateškog prekida ruskih fronti.

Najpesimističniji su vojnici najbliži fronti

Značajno je da pesimističnije perspektive o ukrajinskoj protuofenzivi obično dolaze od vojnika najbližih fronti i najviše uključenih u borbenih operacija.

Moglo bi se tvrditi da oni imaju najviše iskustva i najrealnija gledišta. Ali također je razumno istaknuti da ti vojnici najlošije mogu vidjeti veću sliku jer su fokusirani na male dijelove ogromne vojne operacije.

Teorija o staklu kaže da će ruska obrana puknuti

To, navodi reporter BBC-ja, dovodi do teorije o staklu, gledišta - koje općenito zastupaju istaknuti zapadni vojni analitičari poput Micka Ryana i generali poput šefa britanskih oružanih snaga Tonyja Radakina - da je protuofenziva na putu i da će za nekoliko tjedana ili mjeseci ruska obrana puknuti i omogućiti Ukrajini da zauzme strateški značajno područje i da se približi Krimskom poluotoku (pa možda i uđe na njega).

Podržavatelji ove teorije pozivaju na strpljenje, a ne pesimizam, tvrdeći da nedostatak ukrajinskog zrakoplovstva znači da ne može obaviti vitalni rani rad uništavanja ruskih "operativnih sustava" - što znači njezine logističke linije opskrbe i zapovjedne centre - brzinom koju bi željela.

Umjesto toga, ukrajinske snage koriste rakete lansirane s kopna za obavljanje tog posla, a istovremeno napadaju ruske položaje na što više mjesta kako bi vezale i uništile što više neprijateljske radne snage i opreme.

"Izgladnjeti, rastegnuti i udariti", tako je Radakin, zapovjednik britanske vojske, opisao strategiju u parlamentu ovog tjedna zaključujući da je Rusija već "izgubila gotovo polovinu borbene učinkovitosti svoje vojske."

"Svi čekamo proboj. Vjerujemo i čekamo"

U drugoj poljskoj bolnici - gdje su Oleha, devetnaestogodišnjeg vojnika s teškom ozljedom leđa, nakratko zbrinuli medicinari prije nego što ga je hitna pomoć odvezla do Zaporižje - ukrajinski liječnik koji je zamolio da koristimo samo njegovo ime, ali ne i prezime, Jevhen, sažeo je ono što novinar BBC-ja opisuje kao dominantno i optimistično raspoloženje većine ukrajinskih vojnika i dužnosnika koje je sreo.

"Svi čekaju proboj. Vjerujemo i čekamo. Znamo da će sve biti u redu. Samo moramo biti strpljivi", rekao je s osmijehom, sjedeći na suncu izvan dobro organizirane poljske bolnice, s praskom odlaznih topničkih granata koji odjekuje u daljini.