TUČNJAVE u hrvatskim zatvorima su svakodnevica. Od šaketanja, guranja glave kroz rešetke do premlaćivanja plastičnom bocom u mokrom ručniku... Prijavljuju se silovanja, ucjene i prijetnje, doznaje RTL-ova Potraga.

Samo u Zagrebu, i to u kolovozu, tvrde u Sindikatu, tri su zatvorenika pokušala pobjeći tijekom odvođenja na sud. Nekoliko ih se otrovalo tabletama, a dvojica su umrla. Javna je tajna da tablete za smirenje stoje 10 kuna, a droga je puno skuplja.

Nabaviti se može sve, tvrde oni koji znaju. Pravosudni policajci uzalud nagovaraju nadređene da nabave pse za detekciju ili da poprave pokvarenu opremu. Tvrde, s ovim brojem ljudi jedva stignu obići sve prostorije, a doznati što se u njima zapravo događa je nemoguće. Stoga najavljuju prosvjed.

Većina zatvorenika poznaje nekoga tko je već u zatvoru

"Ovisi o zatvoru kakva je inicijativna procedura, ali neke stvari su slične u svim zatvorima. Ako vas nitko ne poznaje, ostali zatvorenici od vas traže papire - da vide zašto ste tu, jeste li nekoga cinkali, jeste li i za njihov želudac počinili neku nemoralnu radnju tipa zlostavljanja djece - iz tog razloga se odmah traži da vide tko im je došao biti susjed u sobi i zbog određenih radnji koje se nekad događaju u sobi", priča Mihael Josić, bivši zatvorenik i pastor Crkve reformacijske baštine.

Sve je prošao. I istražne zatvore i kaznionice. Od Lepoglave, preko Gline, Osijeka, Požege i Remetinca do Pule.

"Većina zatvorenika poznaje nekoga tko je već u zatvoru ili poznaje nekoga koga netko zna, stoga vrlo brzo dođu do određenih kontakata, što otvara put bržoj prihvaćenosti", kaže Josić.

Ako se cimeri u zatvoru žele riješiti nepoželjnog, pronaći će način.

"Postoje različite metode kako ga iseliti. Od zastrašivanja gdje on sam traži od policajca da ga se prebaci jer se boji za život, gdje ponekad i laže da je sreo nekoga kome je dužan novac, ali samo da bi dao na znanje da tu ne želi biti. Psihičko zlostavljanje i fizičko, ovisno koji zatvor, koja soba, koji ljudi, jesu li utjecajni unutar zatvora ili ne i na koji način su povezani s vanjskim svijetom. Ovisi i o policijskoj smjeni, neka smjena određene stvari tolerira više, a druge manje", objašnjava Mihael.  

Nekad se i samoozljeđuju, samo da ih maknu. O tome je za RTL-ovu Potragu pričao Armin Tatarević, pravosudni policajac s 35 godina radnog staža.

"Dobijemo sve podatke o kome se radi i tko su mu prijatelji. Čim dođe, moramo obratiti pozornost da nije netko na tom odjelu. Naravno, razgovaramo i to je jedini razgovor gdje ga tih pet minuta pitate je li s nekim u lošim odnosima, ali malo od njega dobijete. Postoji zakon šutnje među zatvorenicima -  ne žele ništa reći dok vi ne primijetite, a teško ćete to primijetiti, pogotovo noću", kaže Tatarević, predsjednik Sindikata pravosudne policije.

Nitko ne želi pedofila u ćeliji

Drukerima i pedofilima najteže je pronaći mjesto.

"Nitko ne želi pedofila u svojoj ćeliji. Rješavamo to na način da šutimo. I kažemo tom zatvoreniku da ne pokazuje svoje rješenje zašto je pritvoren jer će imati problema, a ako imamo 2-3 takva, onda ih stavimo zajedno", kaže Tatarević.

"Neki ljudi ih uzmu u zaštitu, a za nagradu budu posluživani čišćenjem, kuhanjem kave, tako da neki budu zaštićeni, ali pomažu - to nije službeno, ali funkcionira", govori Josić.

Unutar sobe, a onda i unutar zatvora, postoje zatvorenici čiji glas vrijedi više. Duljina kazne, vrsta djela, sposobnost da se nametne - o svemu tome ovisi utjecaj, a najutjecajniji odlučuju o svemu, počevši od TV kanala koji će svi  gledati.

"Uvijek se zna tko je 'capo' u sobi. On je glavni i svi ga slušaju. Vodi računa o higijeni, pravi raspored tko čisti i to je za nas dobro. Svi ustaju na vrijeme - ako privlače našu pozornost, što više dolazimo, primijetit ćemo da nešto nije u redu... Tako da, onda bolje da je sve u redu nego da mi dolazimo", govori Tatarević.

Dražen Posavec vodi kaznionicu u Lepoglavi s 450 zatvorenika. Njih više od 110 služi kazne dulje od 20 godina zatvora. Među njima je i 19 onih koji služe maksimalnu kaznu - 40 godina zatvora. 

"Prema našim procjenama, prioritetno je da zatvoreniku nađemo posao - uz uvjet da to želi. Kad dođe na odjel, počnu se događati razne stvari - ili poštuju kućni red ili ne - ako ne, takvog se zatvorenika može smjestiti na Odjel pojačanog nadzora. Svaki zatvorenik ima pravo žalbe sucu izvršenja i tako mu se osigurava pravna zaštita", govori Posavec.

U samici može biti 30 dana, a na Odjelu pojačanog nadzora tri mjeseca. Tamo vladaju mnogo stroži uvjeti nego na ostalim odjelima. Druže se po trojica koje vani nadzire službenik iza ograde. Na prvo su mjesto stavili sigurnost policije.

"Njihova osnovna prava su pravo na rad, kontakte i izobrazbu. Više od 300 zatvorenika mjesečno je radno angažirano i među onima koji rade ima manje prijestupa", kaže Posavec.

"Postoje sitne stvari koje vani nisu važne, a unutra jesu - ali nisu legalne. Na primjer, zabranjeni su određeni filmski sadržaji. Mogu švercati stickove s glazbom, filmove moralne ili nemoralne itd. To je hit. I onda se to prodaje, sve ima svoju cijenu u zatvoru", tvrdi Josić.

"Svi u sobi dobivaju neke tablete i onda, naravno, svi 'štekaju'. To je jedan od načina samoubojstva. Prilikom pretresa to im pronađemo, ali ne možemo utjecati na zdravstvenu službu da im to ukinu. Subuxoni, heptanoni, oni znaju koji diže, koji spušta i tako dalje. Onda na razne načine preko kantine jedan drugome prodaju, bez keša, kupuju cigarete ili što im je potrebno i to se vidi. Čim je cijena mala, znači da ih ima dosta - u svim kaznionicama možete pronaći tablete, bacaju se kroz prozor, dodaju se", govori Tatarević.

Droge uvijek ima

10 kuna za tabletu za smirenje - to je trenutna cijena u Remetincu u kojem su samo u kolovozu zabilježili pet predoziranja, kaže šef Sindikata. Droga je mnogo skuplja. 

"Sigurno je ima. Uvijek je nje bilo i uvijek će je biti. Trenutno stalno tražimo da se konačno nabavi pas za detekciju kako bi se to spriječilo, ali njima su to ogromna sredstva, a da ne govorimo o metalnim detektorima koji se ne servisiraju tako da sve što pronađemo pronalazimo virtualno", tvrdi Tatarević.

"Ulaz droge u praksi - u zimsko doba se prebaci preko ograde, prođu zamaskirani, bace preko i onda netko od zatvorenika pokupi. Zatim, ušivanje u predmete tijekom posjeta i jedan mali dio - preko ljudi koji rade u zatvoru. Sve je šifrirano i zatvorenici su maštoviti. 'Donesi mi bijelu majicu za nogomet' je kokain", kaže Josić.

"Za ući u posao s policijom, da oni rade nešto korumpirano, ne može svatko. Morate imati novac, status i ljude izvana koji će se povezati s policijom na dnevnoj bazi. To su izolirani slučajevi. U moje vrijeme sve što je stalo u kutiju cigareta stajalo je 2500 kuna", dodaje Josić i objašnjava dalje:

"Verbalni i fizički obračuni među zatvorenicima su svakodnevica. Svađaju se oko cigareta, novca, posuđivanja novca, tableta, droge, raznoraznih stvari, TV kanala...", govori Josić.

"Prema našim saznanjima, svaki dan se potuku. Sve dok se nije otkrilo što se dogodilo u Splitu, sigurno su ga svaki dan maltretirali. Noću, kad ne vidite i ne čujete, ili kada se tuširaju. Ono što vidimo, spriječimo", kaže Tatarević.

"Problema sigurnosti nema. Među njima nema previše fizičkih sukoba i samoozljeđivanja. Ima u manjoj količini. Od tridesetak samoozljeđivanja 90% nije izazvalo teže probleme i tjelesni sukobi su bez težih ozljeda", govori Posavec za RTL-ovu Potragu.

Sindikat pravosudnih policajaca najavio je prosvjed

Predsjednik Sindikata pravosudnih policajaca tvrdi da je situacija po zatvorima mnogo ozbiljnija. Lani su zabilježili pet prijavljenih silovanja.

U prvih osam mjeseci ove godine jedan se dogodio na Valentinovo u zatvorskoj bolnici u Zagrebu. Službene statistike o sukobima među zatvorenicima nema. No, u Sindikatu kažu da je jedan zatvorenik u toj istoj bolnici u kolovozu u sukobu izgubio oko. Samo u Remetincu u kolovozu Sindikat raspolaže podacima o trima pokušajima bijega sa suda i pet slučajeva predoziranja. Dvojica zatvorenika su umrla.

Sindikat pravosudnih policajaca za ponedjeljak najavljuje prosvjed pred Ministarstvom. Jedan od razloga je što ih nema dovoljno. Na 3695 zatvorenika ima 1572 policajca koji se dijele na tri smjene, uz bolovanja i godišnje odmore.

"U Remetincu u jednoj smjeni unutar 8 sati sobu otvorite 50 puta, zbog podjele terapije, odvjetnika, tuširanja, doručka i šetnje, posjeta, telefona - ali to je malo. Otvorite minutu i idete dalje. Vi ne vidite što se događa u tim sobama. I sam ministar je rekao da zatvorenici čuvaju sami sebe", zaključuje Tatarević.