ZA HRVATSKU će, kako je već dobro poznato, ovaj ulazak u novu godinu biti nešto drugačiji. 1. siječnja 2023. naša zemlja, gotovo deset godina nakon ulaska u Europsku uniju, postaje članica eurozone.

Neki upozoravaju da nam to nosi gubitak monetarnog suvereniteta, iako je i dosad taj monetarni suverenitet bio poprilično ograničen, s obzirom na to da je tečaj kune bio usko vezan uz tečaj eura. Javnost je u vezi s ovim prilično podijeljena, ali prema velikoj anketi Eurobarometra iz srpnja ove godine, relativna većina od 52% ipak podržava uvođenje eura, dok je 40% protiv.

Ono što najviše brine građane Hrvatske je, naravno, moguće poskupljenje nakon zamjene kune eurom. S obzirom na to da se prebacujemo na euro u vrijeme rekordne inflacije koja muči i cijelu EU - u studenom je, prema podacima Državnog zavoda za statistiku, stopa inflacije u Hrvatskoj iznosila 13.5% - svako dodatno poskupljenje bit će mnogo teže podnijeti nego inače. 

Jedan od kriterija za ulaz u eurozonu bila je - niska inflacija

Ironično je da je jedan od takozvanih kriterija iz Maastrichta za uvođenje eura bila upravo niska inflacija. Srećom po nas, dobili smo zeleno svjetlo Europske središnje banke i Europske komisije još 1. lipnja ove godine, prije nego što se inflacija otela kontroli. 

U tom trenutku je prosječna stopa inflacije u prethodnih 12 mjeseci iznosila 4.7%, što je taman ispod referentne vrijednosti od 4.9%, koja se temelji na prosječnoj inflaciji u tri zemlje članice EU s najmanjom inflacijom.

>> Put Hrvatske prema uvođenju eura počeo je prije pet godina. Ovako je to izgledalo

Naravno, s članstvom u eurozoni možemo očekivati i značajne ekonomske prednosti, kako nas vlada, stručnjaci iz Hrvatske narodne banke, ali i mnogi drugi ekonomisti uvjeravaju: od nestanka troškova konverzije valute i pouzdanijeg i lakšeg uvoza i izvoza (koji se sad vrši u istoj valuti), preko nižih kamatnih stopa na kredite, do poticaja za strana ulaganja.

Stoga je korisno prisjetiti se kakve je ekonomske posljedice imala susjedna Slovenija, koja je ušla u eurozonu 1. siječnja 2007. i zamijenila tolar eurom. To je napravila samo tri godine nakon što je primljena u EU i prva od 12 zemalja koje su se te godine pridružile Uniji. 

I u Sloveniji su na tekućim računima građana 1.1.2007. iznosi automatski iz tolara bili pretvoreni u euro, a početno stalno preračunavanje u svakodnevnom životu je olakšano specijalnim malim džepnim računalima koja je dobilo svako domaćinstvo.

Cijene su im neposredno nakon uvođenja eura porasle, prema podacima slovenskih organizacija za zaštitu potrošača, i to u prvom redu u uslužnom sektoru, odnosno ugostiteljstvu, kako je 2008. pisao Deutsche Welle.

Slovenija je u godini uvođenja eura imala najvišu inflaciju u eurozoni 

>> Nije šala. Hrvatska je postala dio elite

"Kao samostalna poduzetnica godinu dana nakon uvođenja eura mogu reći da je poslovanje, posebno na području turizma, sigurno znatno olakšano jer više nije potrebno preračunavanje u slovenski tolar", rekla je tada za DW poduzetnica Iris Potočnik.

Tadašnji direktor slovenske Narodne banke Marko Kranjec tvrdio je da je euro bio samo djelomično kriv za poskupljenja u 2007. I tada je, zanimljivo, jedan od uzroka poskupljenja bio rast inflacije.

Naime, Slovenija je 2007. imala najveću inflaciju u eurozoni - u odnosu na 2006., harmonizirani indeks potrošačkih cijena (HICP) skočio je 2007. za čak 20.2%. Vrlo visoka inflacija nastavila se i 2008., da bi nakon toga počela padati.

Kako je novinarka slovenskog portala Finance Petra Sovdat prošle godine komentirala za Index, i tamo su neko vrijeme cijene u svim trgovinama bile istaknute i u eurima i tolarima, s tim da je Slovence pomalo zbunjivala razlika između dvije valute - jedan euro je vrijedio oko 230 tolara. 

Poskupjeli alkohol, cigarete, kafići, restorani, frizeri... 

Posebno je primjetno bilo poskupljenje alkoholnih pića i duhanskih proizvoda, dok su odjeća i obuća najmanje poskupjele, kazala je slovenska financijska konzultantica Irena Linasi Rogač za portal Seebiz.eu. 

Kao najdrastičniji primjer kako su trgovci iskoristili uvođenje eura za zaokruživanje cijena na daleko viši iznos istaknula je sladoled. Prosječna cijena kugle sladoleda iznosila je 100 tolara, odnosno oko 0.4 eura. No slastičari su je zaokružili na 1 euro, kaže.

Analiza koju je Finance.sl napravio 2015. pokazala je da su u osam godina od uvođenja eura cijene, među ostalim, porasle za čak 48% za šalicu kave, 42% za pivo u baru, a 29% za frizuru. Konkretno, šalica kave 2006. je u caffe baru koštala u prosjeku 81 cent, a 2015. već 1.20 eura, što je devet kuna. Ukupni prosječni rast cijena iznosio je 15%, prema njihovoj analizi.

Za prosječnu plaću se prije uvođenja eura u lokalu moglo dobiti 950 šalica kave, a 2015. samo 844. Poskupjele su i namirnice poput mlijeka i mesa, ali i režije poput struje i usluge poput parkinga. Prema podacima HNB-a, znatno su poskupjeli i restorani, popravak kućanskih aparata, usluge prijevoza te rekreativne i sportske usluge.

Međutim, naglašava Sovdat, laptopi i drugi elektronički proizvodi i bijela tehnika pojeftinili su i do 40%.

Prosječni rast životnih troškova 20%. Rast prosječne plaće 30%

Prema izvještaju slovenskog državnog statističkog zavoda objavljenom 2016., životni troškovi u tom su razdoblju povećani za 20.2%, ali plaća je rasla više - čak 30%. 

Što se kamata tiče, usklađena dugoročna kamatna stopa smanjila se s 4.23% početkom 2007. na 1.61% na kraju 2015. godine.

Prosječna mjesečna plaća za puno radno vrijeme iznosila je tada 810 eura, a u tih devet godina narasla je na više od 1000 eura. Danas pak iznosi više od 1200 eura, što znači da je od uvođenja eura narasla oko 50%. BDP po glavi stanovnika također je u deset godina od uvođenja narastao za 19%.

Euro je donio Sloveniji i bolji kreditni rejting, što se očekuje i za Hrvatsku. Lakše zaduživanje se, doduše, pokazalo kao dvosjekli mač kad je nastupila eurokriza 2009. Isto tako, Slovenija je od trgovinskog suficita došla do trgovinskog deficita. 2006. je imala pokrivenost uvoza izvozom od 127%, da bi do 2012. taj omjer pao na 91.78%. Prošle godine je iznosio 93.9%.