STRATEGIJA ´šoka i strahopoštovanja´ koju Sjedinjene Države sada primjenjuju u napadu na Irak nastala je kao nastojanje da se nađe brzi odgovor na nove sigurnosne izazove u svijetu odmetničkih država i oružja masovnog uništavanja.

Fraza koja je sad već napravila karijeru u svjetskim medijima nastala je 1996. u glavama Evena Harlana Ullmana i Jamesa Wadea, dvojice autora knjige ´Šok i strahopoštovanje´.

Teorija ´šoka i strahopoštovanja´ odgovor je dvojice autora na pitanje kako održati američku vojnu premoć u dobu nakon hladnog rata.

Ullman i Wade predavali su na američkom Ratnom koledžu među ostalim i studentima poput Colina Powella, kasnijeg načelnika glavnog stožera američke vojske.

Vladajuća američka vojna strategija 1990-tih bila je takozvana ´Powellova doktrina´ prema kojoj su Amerikanci mogli ići u rat samo ukoliko posjeduju nadmoćnu silu u odnosu na neprijatelja. Takva strategija primijenjena je i u Zaljevskom ratu gdje su Sjedinjene Države koncentrirale oko pola milijuna vojnika i ogromnu vatrenu premoć kako bi istjerali iračke snage iz Kuvajta.

Nakon Zaljevskog rata Ullman i Wade su okupili američke zapovjednike da doznaju kako se pobjeda u tom ratu mogla postići za kraće vrijeme i s manje snaga. Imajući na umu nove sigurnosne izazove koje predstavljaju odmetničke države koje posjeduju oružje masovnog uništavanja njih dvojica su teoretski objasnili kako poraziti takvog neprijatelja na brži i jeftiniji način nego što je to bio Zaljevski rat.

Odgovor koji su ponudili bio je ´šok i strahopoštovanje´ ideja postizanja brze pobjede nadmoćnom silom ´uništavanjem volje neprijatelja što je brže moguće´.

Kako stoji u Ullmanovoj i Wadeovoj knjizi iz 1996. to se može postići ´vrlo selektivnom, krajnje brutalnom i okrutnom te brzom primjenom snaga kako bi se zastrašilo´.

Primjer primjene ove ideje bio je zračni napad na objekt Saddama Husseina u četvrtak i napadi u petak na ciljeve režima u Bagdadu.

Sjedinjene Države su u drugom Zaljevskom ratu koncentrirale upola manje snaga nego u prvom, ali uz neusporedivo više ´inteligentnih´ raketa i bombi za precizno pogađanje probranih ciljeva iračkkog režima. Namjera američkih generala je u prvim danima lansirati oko 3.000 precizno navođenih projektila i bombi kako bi uništili zapovjedne sposobnosti režima i uvjerili ga da je kraj blizu.

Američki minista robrane Donald Rumsfeld je rekao da će režim Saddama Husseina suočiti s nečim što do sada nije viđeno.

Teorija također predviđa i mogućnost napada na postrojenja za opskrbu električnom energijom, vodom i drugim elementarnim životnim potrebama kako bi se uništila želja civila za otporom. Za sada, američke snage ne najavljuju takav napad.

Američki generali ne prihvaćaju frazu smatrajući da ona krivo predstavlja ono što američka vojska nastoji postići.

Sam autor fraze Ullman kaže da bi se njezino prvotno značenje sada moglo krivo protumačiti.

´Bit će ljudi koji će je željeti istrgnuti iz konteksta i reći da pokušavamo terorizirati irački narod. Da pokušavamo njima učiniti ono što smo učinili ljudima u Hirošimi´, rekao je Ullman.

Ta usporedba potječe, međutim, iz njihove knjige.

´Teorijski veličina šoka i strahopoštovanja koja se nastoji postići je nenuklearni ekvivalent utjecaja koji su atomske bombe bačene na Hirošimu i Nagasaki imale na Japance´, piše u knjizi.

Bilo kako bilo fraza je postala omiljena oznaka za strategiju koju amrička vojska primjenjuje u Iraku.