Psihijatar o ubojstvima: "Sustav nije ozbiljno shvatio problem nasilja"
STRUČNJACI i udruge izrazili su zgroženost šesterostrukim ubojstvom u Zagrebu te ponovno upozorili da društvo premalo i nepravovremeno reagira na počinitelje obiteljskog nasilja, čime šalje poruku da se nasilničko ponašanje može nastaviti, a djeci poručuje da nisu zaštićena.
Dječji i adolescentski psihijatar Domagoj Štimac iz Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba kaže da se stručnjaci suočavaju s tim da društvo premalo i nepravovremeno reagira na počinitelje obiteljskog nasilja.
"Unutar sustava taj problem nisu dovoljno ozbiljno shvatili", ističe.
Institucije bi trebale reagirati da se takva tragična događanja s tragičnim posljedicama ne dogode.
B.a.B.e.: Radi se o mizoginiji i femicidu
"Od Daruvarca do sinoćnjeg zločina u Zagrebu gotovo svakodnevno možemo pratiti u medijima brojne slučajeve zlostavljanja, premlaćivanja i prijetnji ženama. Riječ nije o izoliranim incidentima, pojedinačnim osobnim razmiricama, nego je riječ o odnosu društva prema ženama. Radi se o mizoginiji i femicidu, odnosno o zločinima iz mržnje naspram žena", naglasila je Svjetlana Knežević iz udruge B.a.B.e.
"Ljubomora nikako ne može biti opravdanje i motiv za ubojstvo šest osoba, između kojih je i desetogodišnje dijete", dodaje.
Upozoravaju da kada se javno mnijenje vodi tezom da je nasilje privatna stvar ili izoliran incident, kada se opravdava nasilnik i pronalazi isprika za nasilničko ponašanje, zapravo pristajemo na to nasilje te kao društvo ne zauzimamo nultu toleranciju prema nasilju.
"Nasilna ponašanja trebaju naići na nepokolebljivu osudu cijelog društva, a žrtve se treba osnažiti, a ne nametati im dodatni osjećaj krivnje i srama, provlačiti ih kroz dugotrajne procese i izvrgavati sekundarnoj viktimizaciji", poručuju B.a.B.e.
Ne postoji svijest o ovim problemima
Knežević je poručila da je, kako bismo kao društvo odgovorili na nasilje, osim edukacije na svim razinama, nužna međusektorska suradnja, bolja koordinacija politika i integracija politika i strategija, ulaganje više resursa u borbu protiv nasilja prema ženama – od financijskih do ljudskih.
Zbog toga je, naglašava, od iznimne važnosti što prije, ali i što kvalitetnije implementirati Konvenciju Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja prema ženama i nasilja u obitelji.
Hrvatska, ističe, nema čitav niz mjera koje Konvencija zahtijeva. Kao primjer navodi to što nam nedostaje sustavna edukacija o rodnoj ravnopravnosti i nenasilju u obrazovnom sustavu - osvještavanje o rodnoj ravnopravnosti, senzibiliziranje za problematiku nasilja prema ženama, podizanje svijesti cijelog društva kako je nasilje prema ženama i obiteljsko nasilje nedopustivo kršenje ljudskih prava te kao društvo moramo oštro i bez iznimke osuđivati svako nasilničko ponašanje.
Aktualna pozicija odvraća žrtvu od prijavljivanja nasilja
Knežević naglašava i da žrtve koje se obraćaju udruzi vrlo često ukazuju na manjkavosti sustava. Tvrde kako nedostaju kvalitetna i uhodana suradnja među institucijama te ustaljene prakse među relevantnim dionicima, a tuže se i na rad stručnjaka iz sustava.
"Aktualna pozicija odvraća žrtvu od prijavljivanja nasilja. Njoj se šalje poruka kako nasilje neće biti kažnjeno, a ukoliko bude kažnjeno – kazna će biti minorna. Dok će žrtva biti suoptuživana za preživljeno nasilje (često se pronalazi opravdanje za nasilnička ponašanja), stigmatizirana i okrivljavana, a široka socijalna podrška da žrtva prebrodi preživljenu traumu vrlo često nedostaje", upozorava Knežević.
Podsjeća i da iako su podaci MUP-a o prijavljenom obiteljskom nasilju zaista porazni, moramo imati na umu kako vrlo veliki postotak obiteljskog nasilja ostaje neprijavljen.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati