BROJ rođaka koje ima svaki čovjek u bliskoj će se budućnosti smanjiti za više od 35%, a pritom će se drastično promijeniti i struktura obitelji, pokazalo je novo istraživanje objavljeno u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences (PNAS).

Sve manje mladih rođaka

Prema nalazima studije, broj mlađih rođaka, nećakinja, nećaka i unučadi naglo će se smanjiti, dok će broj pradjedova i prabaka značajno porasti. Godine 1950. 65-godišnja žena imala je u prosjeku 41 živog srodnika. Do 2095. žena iste dobi u prosjeku će imati samo 25 živih rođaka.

Studiju, koja projicira evoluciju ljudskih rodbinskih odnosa diljem svijeta, proveli su Diego Alburez-Gutierrez s Instituta Max Planck za demografska istraživanja u Rostocku, Ivan Williams sa Sveučilišta u Buenos Airesu i Hal Caswell sa Sveučilišta u Amsterdamu.

"Pitali smo se kako će demografske promjene utjecati na resurse srodstva u budućnosti, kakva je bila veličina, struktura i dobna distribucija obitelji u prošlosti i kako će se razvijati u budućnosti", rekao je za Phys.org Alburez-Gutierrez.

Za svaku osobu 1000 povijesti srodstva

Za potrebe studije znanstvenici su analizirali povijesne podatke i predviđanja iz revizije Izgledi svjetskog stanovništva Ujedinjenih naroda za 2022. godinu.

"Koristili smo matematičke modele za predstavljanje odnosa između pojedine osobe, njezinih predaka i potomaka u određenom razdoblju. Model pruža prosječnu dob i spolnu distribuciju za različite vrste srodstva za svaku kalendarsku godinu", objasnio je Alburez-Gutierrez.

Za svaku zemlju tim je izračunao tisuću povijesti srodstva.

Smanjivanje obitelji i do 67%

Znanstvenici su u sklopu istraživanja diljem svijeta dokumentirali razlike u veličini obitelji, koju su definirali kao broj živih pradjedova i prabaka, djedova i baka, roditelja, djece, unuka i praunučadi, teta i stričeva, braće i sestara te nećaka i nećakinja.

"Očekujemo da će se ukupna veličina obitelji trajno smanjivati u svim regijama svijeta. Najveći pad očekujemo u Južnoj Americi i na Karibima", rekao je Alburez-Gutierrez.

Godine 1950. u tim dijelovima svijeta prosječna 65-godišnja žena imala je 56 živih rođaka. Očekuje se da će do 2095. taj broj pasti na 18.3 srodnika, što je pad od 67%.

U Sjevernoj Americi i Europi, gdje su obitelji već relativno male, promjene će biti manje izražene. U tim dijelovima svijeta žena u dobi od 65 godina imala je 1950. godine oko 25 živih rođaka, no do 2095. imat će ih samo 15.9.

Rođaci igraju ključnu ulogu u pružanju neformalne skrbi

Projekcije srodstva ključne su u kontekstu brzog starenja stanovništva budući da se manje rodbinske skupine moraju sve više brinuti za sve starije odrasle osobe koje imaju malo ili nimalo rođaka.

"Naša otkrića potvrđuju da dostupnost rodbinskih resursa opada diljem svijeta. Kako se dobni jaz između pojedinaca i njihovih rođaka povećava, ljudi će imati obiteljske mreže koje neće biti samo sve manje već i sve starije. Razmotrimo slučaj baka, djedova i prabaka, za koje se očekuje da će ih biti više u budućnosti. Iako bi ovakav razvoj stvari teoretski mogao olakšati teret brige o djeci za roditelje, s druge strane skrb će trebati (pra)bakama i djedovima", ističu autori.

"Skrb trebaju preuzimati države"

Studija naglašava potrebu ulaganja u sustave socijalne podrške koji osiguravaju dobrobit pojedinaca u svim fazama života.

Velik dio svjetskog stanovništva trenutno nema pristup visoko razvijenim sustavima socijalne podrške. Za njih obiteljske veze ostaju važan izvor podrške i neformalne skrbi, a tako će vjerojatno biti i u budućnosti.

"Ove seizmičke promjene u obiteljskoj strukturi dovest će do važnih društvenih izazova, koje bi kreatori politika na globalnom Sjeveru i Jugu trebali razmotriti", rekao je Alburez-Gutierrez.

Industrijalizirano društvo nije našlo dobar model

Ovdje je ključno pitanje na koji način i koliko uspješno će različite zemlje socijalnim potporama moći kompenzirati trend nestajanja neformalne, rodbinske potpore. Naime, da bi države mogle osigurati socijalne potpore, trebale bi imati održivu demografsku sliku, što će s vremenom također biti sve teže.

Hrvatski demograf, akademik Anđelko Akrap rekao je za Index da je još američki futurist Herman Kahn sredinom 20. stoljeća predviđao da će za 100-tinjak godina sve zemlje doći u demografsku krizu, kada će morati postojati snažna državna intervencija.

"Industrijalizirani svijet nije uspio pronaći dobar model obnove stanovništva", kaže Akrap.

"U agrarnom društvu sve se zbivalo u okviru obitelji. Obitelj je vodila računa o obnavljanju stanovništva jer inače ne bi imao tko raditi za njih u starosti. No s procesom industrijalizacije dio obiteljskih funkcija preuzele su države koje skrbe da imaju dovoljan broj zaposlenih, da imaju dovoljan priljev na tržištu radne snage. Međutim, u industrijskom, potrošačkom društvu model postaju dva hranitelja sa sve manje djece", tumači akademik.

Neke zemlje Europe bilježe rast, a druge pad

Negdje do 1964. godine Europa je, kad se gleda u cjelini, imala stabilan gospodarski i demografski rast. Akrap kaže da se zemlje Europe različito uspješno nose s demografskim problemima.

"Neke zemlje, primjerice Francuska, imaju relativno dobre rezultate s autohtonim stanovništvom, ne samo zbog popunjavanja iz bivših kolonija već i zato što su imale velike probleme još u 19. stoljeću. Druge zemlje, poput Njemačke koja je imala veliko povijesno opterećenje, nisu tako uspješne. Neke zemlje od 2012. do 2022. bilježe porast stanovnika. No to su uglavnom zemlje s manjim brojem stanovnika. Irska, koja je imala velik pad još od 15. stoljeća, u zadnjih 10 godina bilježi rast od oko 10%, a Švedska oko 8%. Hrvatska spada u skupinu od 10 europskih zemalja koje od 2012. do 2022. imaju velik pad broja stanovnika. U toj skupini ona ima najveći pad od 9.5%, dok Italija ima najmanji od 1.1%", tumači Akrap.

Hrvatska bi do 2050. mogla izgubiti još 600.000 ljudi

Demografski problem osobito je izražen u zemljama jugoistočne Europe, a ponajviše u Hrvatskoj.

Akrap kaže da bi, prema projekcijama, Hrvatska do 2050. mogla izgubiti još oko 600.000 ljudi i to najproduktivnijih, mladih, obrazovanih.

"To su veliki lomovi. Tu su potrebne dugoročne strategije. Italija i Španjolska imaju najstarije stanovništvo. Poznato je da te južne zemlje imaju najsnažnije rodbinske, odnosno obiteljske veze. S druge strane, središnji dio Europe stalno je popunjavao stanovništvo ljudima iz jugoistočne Europe. Njemačka je uzimala ljude uglavnom iz onih zemalja za koje je znala da će im predstavljati najmanje troškove integracije", zaključio je Akrap.