S KRAJEM 20. stoljeća i prelaskom u 21. stoljeće, svijet se suočio s fenomenom poznatim kao problem Y2K ili "Milenijski bug". Bio je to potencijalni računalni problem vezan uz prikazivanje godine u softverskim sustavima.

Problem je proizašao iz činjenice da su mnogi softverski sustavi i baze podataka koristili dvoznamenkast format za prikazivanje godina (npr. "99" za 1999.). Kada bi se godina promijenila na 2000., ti sustavi mogli su interpretirati "00" kao 1900. To je otvaralo mogućnost brojnih pogrešaka u funkcionalnosti računalnih sustava, od financijskih transakcija do sustava za upravljanje energijom, avijacijom i telekomunikacijama.

Strah je bio da će računala koja se oslanjaju na točne datume prestati raditi ili početi pogrešno računati važne podatke, što bi moglo izazvati široko rasprostranjene poremećaje u raznim sektorima. Ovaj potencijalni problem postao je poznat kao bug Y2K ili virus Y2K.

Govorilo se i o smaku svijeta

Strahovi oko problema Y2K postali su intenzivni tijekom kasnih 1990-ih. Mediji su izvještavali o mogućnosti ozbiljnih posljedica, uključujući poremećaje u financijskom sektoru, kao što su problemi s procesuiranjem plaćanja, bankovnim računima i financijskim transakcijama.

Također, postojala je bojazan da će sustavi za kontrolu leta i avionski sustavi otkazati, a da bi elektroenergetska mreža mogla doživjeti velike prekide u opskrbi strujom. Vladine usluge, poput zdravstvenih, sigurnosnih i socijalnih sustava, također su smatrane rizičnima, kao i industrijski sustavi za automatizaciju proizvodnje, opskrbu vodom i telekomunikacije.

Vlade, korporacije i organizacije diljem svijeta trošile su milijarde dolara na prepoznavanje i popravljanje potencijalnih problema. Formirani su timovi inženjera i IT stručnjaka koji su pregledavali i mijenjali kodove softvera kako bi osigurali pravilno funkcioniranje sustava nakon prelaska na novu godinu.

A onda je otkucala ponoć...

Kad je sat otkucao ponoć 1. siječnja 2000., prelazak u novo tisućljeće prošao je uglavnom bez većih problema. Na globalnoj razini zabilježene su samo manje tehničke poteškoće koje nisu imale značajan utjecaj.

Na primjer, u Japanu su neki strojevi za prodaju karata privremeno prestali raditi, a manji problemi zabilježeni su u nekim medicinskim uređajima i financijskim sustavima koji su zahtijevali prilagodbu. Međutim, nijedan od apokaliptičnih scenarija nije se obistinio. Većina sustava nastavila je raditi neometano, zahvaljujući opsežnim pripremama koje su prethodile ovom trenutku.

Potrošene su milijarde da se ništa ne bi dogodilo. I to je bio veliki uspjeh

Postoje dva glavna razloga zašto problem Y2K nije izazvao široko rasprostranjene poremećaje. Prvi je bio ozbiljan pristup vlada i tvrtki koje su uložile značajna sredstva u rješavanje problema, pri čemu je većina potencijalnih grešaka ispravljena prije prelaska u 2000. godinu.

Drugi razlog je bio preuveličavanje problema, budući da mnogi sustavi zapravo nisu ovisili o datumu ili su već bili dizajnirani tako da podržavaju prelazak na novu godinu.

Bug Y2K ostavio je važne lekcije za IT industriju i globalnu zajednicu. Povećao je svijest o ovisnosti društva o tehnologiji i važnosti pravodobnog planiranja i prevencije potencijalnih problema.

Također je naglasio potrebu za standardizacijom softverskih sustava i bolju komunikaciju između industrija. Unatoč tome što su mnogi kritizirali pripreme kao pretjerane, više povjesničara i IT stručnjaka zaključilo je da je upravo taj preventivni rad spriječio potencijalnu krizu.

Y2K bio je podsjetnik koliko je važno ulaganje u tehnološku sigurnost i proaktivno rješavanje potencijalnih prijetnji. Iako su predviđanja katastrofe bila pretjerana, opsežne pripreme pokazale su vrijednost anticipacije i suradnje na globalnoj razini. Danas se fenomen Y2K promatra kao primjer uspješne prevencije globalnog tehničkog problema.