ZASTRAŠUJUĆI bombaški napad u samom centru Istanbula, u kojem je poginulo najmanje 6, a ranjena 81 osoba, potresao je ovaj velegrad i cijelu Tursku. Utjeha Turcima može biti to što je osumnjičena napadačica, koja je ostavila bombu na klupi na poznatoj aveniji Istiklal i pobjegla prije detonacije, iznimno brzo pronađena i uhićena.

Bomba je eksplodirala u nedjelju u 16:20 na klupi u uvijek krcatoj pješačkoj zoni, popularnoj među turistima i punoj kafića, restorana i dućana. Među poginulima u napadu su devetogodišnja djevojčica i njen otac, kao i 15-godišnja djevojčica i njena majka.

Turski ministar pravosuđa Bekir Bozdag rekao je istog dana da se sumnja na ženu koja je čak 40 minuta sjedila na klupi, a samo nekoliko minuta nakon što je otišla ostavivši torbu, došlo je do eksplozije usred mnoštva ljudi, kao što se vidi na snimci nadzorne kamere. 

I dok su turski mediji dobili privremenu zabranu emitiranja snimke napada, a pristup društvenim mrežama poput Twittera, Facebooka i YouTubea bio vrlo ograničen diljem zemlje, naciju je o detaljima izvijestio sam predsjednik Recep Tayyip Erdogan. 

On je u ponedjeljak, prije odlaska na summit G20 na Baliju, osudio "kukavički napad" u koji je "vjerojatno upletena žena" te dodao da bi "bilo pogrešno reći da je ovo nedvojbeno teroristički napad, ali po početnom razvoju događaja i početnim informacija od mog guvernera, miriše na terorizam".

Ekspresno brzo uhićena napadačica, ali i mreža suradnika

"Naš narod može biti siguran da će krivci koji stoje iza napada biti kažnjeni kako zaslužuju", uvjeravao je Erdogan Turke.

I zaista, turski ministar unutarnjih poslova Suleyman Soylu jučer rano ujutro priopćio je da je policija uhitila žensku osobu koja je podmetnula bombu, a navodno je povezana sa zabranjenom Kurdskom radničkom strankom (PKK). 

>> Turska objavila snimku uhićenja: "Ovo je bombašica iz Istanbula, sve je priznala"

Policija je priopćila da je uhitila još 45 ljudi, navodnih suradnika u napadu, a naknadno je objavila snimku uhićenja osumnjičene počiniteljice u stanu, u koji se navodno sklonila nakon što je pobjegla s mjesta napada. 

Prema izvješću istanbulske policije, uhićena žena je sirijska državljanka Ahlam Albašir, koja je odmah na ispitivanju priznala da su je obučavali kurdski militanti u Siriji i da je ušla u Tursku iz sjeverozapadne sirijske regije Afrin, koja je prije Sirijskog rata imala dominantnu kurdsku većinu. 

Kurdski PKK i SDF negiraju odgovornost za napad

To se poklapa s tvrdnjom turskog ministra Soylua da je zapovijed za napad došla iz Kobanija, većinski kurdskog grada na tursko-sirijskoj granici. 

Međutim, PKK se jučer oglasio priopćenjem u kojem negira umiješanost u taj napad i ističe da nikad ne bi ciljao civile. Ipak, na društvenim mrežama pojavila se snimka jednog od vođa PKK-a Durana Kalkana, koji je još u travnju poručio da će "napadati svuda u Turskoj, ne samo vojne ciljeve nego i velike gradove". 

>> VIDEO Bili smo na mjestu jučerašnjeg terorističkog napada u Istanbulu

S druge strane, neki sumnjaju u službenu tursku verziju - primjerice, sigurnosni analitičar Seth Frantzman, koji je na Twitteru ustvrdio da je turskoj propagandi "nemoguće vjerovati" i postavio niz pitanja o istrazi, od toga kako je počiniteljica brzo priznala sve detalje napada do ekspresnog uhićenja njene mreže suradnika. 

Kurdsko-turski sukob traje više od 40 godina, a građanski rat koji je počeo oružanom pobunom PKK-a 1984. odnio je desetke tisuća života, uz gerilske, odnosno terorističke napade PKK-a i brutalne vojne akcije turskih snaga na većinski kurdskom području Turske. Unatoč nekoliko primirja koje je PKK jednostrano proglasio, sukob nije potpuno završio sve do danas.

Turska 2015. izvela brutalnu vojnu akciju protiv turskih Kurda 

A teroristički napad u Istanbulu bi ga, bez obzira tko stoji iza njega, mogao obnoviti. PKK, zabranjena komunistička i kurdsko-separatistička stranka s paravojnim krilom, proglašena je terorističkom organizacijom ne samo u Turskoj već i u Europskoj uniji i SAD-u. 

PKK je s vremenom odustao od traženja neovisnosti za područje koje zove Kurdistan te umjesto toga zahtijeva regionalnu autonomiju po načelima "demokratskog konfederalizma", uz veća prava kurdske manjine, koja su desetljećima zatirana. Osnivač i glavni ideolog PKK-a Abdullah Öcalan, koji je 1999. uhićen i osuđen na doživotni zatvor, 2013. je uslijed mirovnih pregovora s turskim vlastima proglasio kraj oružane borbe. 

No samo dvije godine kasnije turske snage su, nakon nekoliko napada Islamske države (na kurdske aktiviste) i PKK-a (na turske policajce i vojnike) pokrenule novu ofenzivu protiv kurdskih militanata. 

Turski tenkovi, artiljerija i avijacija razorili su dobar dio većinski kurdskog, ali turskog grada Cizrea, a tisuće kurdskih civila i militanata te turskih vojnika i policajaca su poginule. Sukob se u međuvremenu prelio i na susjednu Siriju i Irak, odnosno njihove većinski kurdske dijelove, i svako toliko ponovno eskalira. Istanbul je otad bio tema nekoliko terorističkih napada, ali u organizaciji ISIL-a, a ne PKK-a.

PKK, podsjetimo, ne djeluje u Siriji, bar ne službeno, ali Turska tvrdi da je kurdska Demokratska stranka Sirije i njeno vojno krilo Jedinice narodne obrane (YPG) zapravo sirijska podružnica PKK-a. 

Od 2016. tri turske vojne akcije protiv sirijskih Kurda. Slijedi četvrta?

Oni to negiraju, ali plakati osuđenog i zatvorenog Öcalana posvuda po sirijskom teritoriju koji kontrolira YPG/PYD sugeriraju suprotno. Stvar je još kompliciranija ako se zna da je YPG, u sklopu šireg multietničkog saveza nazvanog Sirijske demokratske snage (SDF), bio ključni saveznik SAD-a u vojnoj operaciji kojom je uništena Islamska država u Siriji. 

Ankara to nikad nije oprostila Washingtonu optužujući ga za suradnju s antiturskim teroristima iako je bivši predsjednik SAD-a Donald Trump 2019., pod Erdoganovim pritiskom, naredio povlačenje američkih snaga s teritorija Sirije pod kontrolom SDF-a. Uslijedila je velika ofenziva turskih snaga i njihovih saveznika, sirijskih antirežimskih pobunjenika okupljenih u savez nazvan Sirijska nacionalna vojska (SNA) iako se ne radi o regularnoj sirijskoj vojsci. 

No to je bila već treća turska vojna operacija u sjevernoj Siriji od 2016. Turska je u ove tri vojne akcije - koje su vrlo upitne legalnosti unatoč turskom pozivanju na samoobranu od kurdskih terorista i ISIL-a - zauzela većinu teritorija uz granicu. Njihove sirijske štićenike iz SNA prate ozbiljne optužbe za etničko čišćenje Kurda te otmice, mučenje i ubojstva zarobljenika. 

Rat u Siriji je nakon godina brutalnog razaranja i krvoprolića već neko vrijeme u pat-poziciji između režima Bašara al-Asada, koji su spasili Iran i Rusija, preostalih pobunjenika, među kojima je i bivši ogranak al-Kaide (koji nije pod turskom kontrolom i drži zasebni teritorij) na sjeverozapadu, i kurdskog SDF-a na sjeveroistoku, koji pokušava zadržati autonomiju koju mu poriču i Damask i Ankara. 

Turski ministar Soylu: SAD je ubojica koji je prvi stigao na mjesto zločina

Soylu je u ponedjeljak ogorčeno odbacio izraz sućuti za žrtve napada iz američkog veleposlanstva uspoređujući SAD s "ubojicom koji je stigao među prvima na mjesto zločina" i tvrdeći da znaju "odakle je koordiniran ovaj napad" te da bi trebalo "preispitati naš savez s (tom) zemljom".

To je očita aluzija na američku podršku sirijsko-kurdskim "teroristima", kako ih Turska naziva, ako ne i na umiješanost Washingtona u napad, za što Turska nije predstavila nikakve dokaze. Zapovjednik SDF-a Mazlum Abdo također je negirao odgovornost za ovaj napad i izrazio sućut žrtvama.

Kontekst tursko-kurdskog sukoba i turskih planova za Siriju svakako je relevantan u ovom slučaju, pogotovo ako se prisjetimo da je Erdogan ovog ljeta najavio moguće daljnje "antiterorističke" akcije u toj zemlji. Nije nebitno ni da ga iduće godine očekuju novi izbori.

Erdogan u kolovozu: Nastavit ćemo operacije protiv terorista u Siriji

"Nastavit ćemo našu borbu protiv terorizma. Ujedinit ćemo prstenove sigurnosnog pojasa čišćenjem posljednjih područja u kojima se teroristička organizacija (SDF/YPG, op.a.) ugnijezdila u Siriji. Naša odluka da uspostavimo sigurnu liniju duboku 30 kilometara duž naše južne granice ostaje", prenijeli su turski mediji Erdoganove riječi od 8. kolovoza. 

A sad je profesor Murat Koc sa Sveučilišta Çağ sugerirao da su teroristi koji su organizirali napad u Istanbulu samo posrednici "globalnih sila" koje njima upravljaju u borbi za regionalnu dominaciju i najavio da će Turska sad "intenzivirati svoje operacije kod kuće i u inozemstvu u smislu vojnih aktivnosti, a možda ćemo doći do točke kad ćemo uništiti odnose s SAD-om". 

>> Je li Zapad opet prodao Kurde Erdoganu?

"Možemo dodati da će ovo izravno ili neizravno zahvatiti proces pridruživanja Finske i Švedske NATO-u", upozorio je i zaključio da su "EU i SAD došli do raskrižja" u pogledu odnosa prema Turskoj i njenim zahtjevima. 

Turska i Mađarska, podsjetimo, još uvijek odugovlače s odobrenjem članstva ovih dviju zemalja, pri čemu Ankara tvrdi da je Švedska pružila utočište brojnim kurdskim teroristima. Naravno, njihova definicija terorista je daleko šira i arbitrarnija nego u EU. Erdogan je Švedskoj postavio niz zahtjeva, uključujući izručenje nekih kurdskih azilanata, prije nego što Ankara ratificira njen ulazak u NATO. 

"Članstvo država u kojima pripadnici PKK-a divljaju po ulicama naštetit će vrijednostima za koje se NATO zalaže. Zadržavamo svoj jasan i odlučan stav u vezi s Finskom i Švedskom", rekao je u kolovozu.

Sada ima još jedan argument za tvrdnju da kurdski teroristi ugrožavaju njenu nacionalnu sigurnost. Stoga bi turska odmazda, osim turskih i sirijskih Kurda, mogla zahvatiti i Stockholm i Helsinki. A znamo tko će biti zadovoljan tim razvojem događaja - Moskva.