KRENIMO od osnovne činjenice – ako ste otvorili ovaj članak, čitate ga uz pomoć tehnologije i ljudskog znanja iz cijelog svijeta. Neki ljudi su projektirali vaš mobitel, tablet ili računalo. Drugi ljudi su ga sastavili. Neki treći su sagradili brod kojim je došao do vas. Neki četvrti posložili protokole za prijenos podataka. Neki peti način na koji se slika prikazuje na ekranu.

Za razliku od doba do prije možda svega stotinjak godina, kada je većina ljudi sva dobra i usluge nalazila u krugu od par desetaka kilometara, a stranu robu, posebno s drugog kontinenta imali su plemići i pokoji fićfirić iz tek stasale građanske klase, svatko od vas koji ovo čitate je građanin svijeta u punom smislu. I da sada odete 500 ili 5000 kilometara dalje, sjednete u prvi kafić, vidjeli biste iste mobitele, sličnu glazbu, sličnu odjeću i iste globalne brendove. Ljude jednake vama s manje-više sličnim životnim problemima.

Agresija u stilu Drugog svjetskog rata

Tragedija koja se ovog tjedna događa u Ukrajini je upravo zbog globalnosti svijeta tim veća i tim strašnija. Bilo je većini nas nepojmljivo da će u tako povezanom i umreženom svijetu, usred Europe u ovom stoljeću jedna država izvršiti klasičnu agresiju na drugu državu – tenkovima, padobrancima, helikopterima… Po scenariju kako se to radilo u Drugom svjetskom ratu.

Mnogi od nas smo mislili da će takve scenarije u životu vidjeti još samo u filmovima i mašti scenarista računalnih igara. Rusija, vođena Putinovim autokratskim režimom, napala je Ukrajinu. U jednom povezanom, tehnološki premreženom svijetu koji se tek počeo izvlačiti iz globalne pandemije, krenuli su u klasični osvajački rat, izvršili agresiju na drugu državu. Nešto donedavno nezamislivo, no nešto što će definitivno utjecati na Europu, kao što je utjecao atentat u Sarajevu na Europu ili 11. rujna na Ameriku.

Realno, nitko ovo ovako nije očekivao – makar su američke i druge tajne službe slale informacije i upozorenja, ovakav napad očigledno nije očekivala ni sama Ukrajina. Europu je Putin iznenadio i iskoristio slabosti zapadnih zemalja.

Opuštene nakon pada Hladnog rata, opterećene političkom korektnošću i željom političara da se samo svide glasačima narednih izbora, europske države su redom smanjivale svoje vojne potencije. Deutsche Welle piše kako je glavni inspektor njemačke vojske Alfons Mais na društvenim mrežama napisao: Rat je u Europi, "a Bundeswehr (…) je manje-više praznih ruku". Bundeswehr je uništen štednjom, kaže.

Europska politika je previše gledala lajkove na internetu, a ne stvarne interese

U jutro kada je rat počeo vjerojatno su sva vojna zapovjedništva po Europi gledala popise opreme i tražila da se što više toga na brzinu stavi u funkciju. Osim par izuzetaka tipa Švedske, Finske ili Švicarske, državna obrana je bilo nešto gdje se stalno štedi jer se uvijek postavljaju pitanja po društvenim mrežama: "A koliko je to vrtića ili škola?" Realno, samo nekoliko država i to, zanimljivo, onih gdje se nije ratovalo jako dugo, poput Švicarske, imaju kvalitetnu i dobro opremljenu vojsku.

Europski političari su donosili previše loših, oportunističkih odluka kako bi održali popularnost i kako bi stvarne probleme odložili za kasnije. Treba nešto pokazati pred izbore? Smanji vojni proračun, tu se nitko ne buni. Nedostaje energije, jedni neće hidroelektrane, a drugi neće nuklearke? Pa uzmi ruski plin, jeftin je! Treba otvarati poslove – pa pusti ruske oligarhe, nećemo se sada opterećivati odakle im kapital.

Razni formalno nevladini pokreti i političke grupe dobivaju sumnjiva financiranja i potpore nedemokratskog ruskog režima? Ma, pusti ih, da mi ne ispadnemo nedemokratski, ako ih počnemo provjeravati, izgubit ćemo lajkove na mrežama.

Tko je upozoravao na slabu vojnu sposobnost europskih država – bio bi proglašen militaristom. Tko je tražio da država ne ovisi energetski o drugoj državi, posebno ne autokratskom režimu, opet bi dobio packe ili ismijavanje – pa sjetimo se samo otpora izgradnji LNG terminala u nas, sasvim razumnom, ekološki urednom i logistički opravdanom objektu! Srećom da ga sada imamo.

Nitko se neće boriti za vas ako se sami ne borite

Ukrajina nije članica NATO-a pa se naravno njena sadašnja situacija ne može preslikati na nas ili neku od drugih država koje su članice Saveza – no jedna stvar je jasna.

Nitko neće ginuti za tuđu zemlju i tuđu neovisnost. Ako želite pomoć drugih, morate biti spremni sami se braniti. Vojni savezi, čak i jedan NATO, služe za pomoć, a ne zamjenu za vlastitu obranu.

Ne možemo znati kada će se ova kriza završiti, ali neke stvari će promijeniti na dugi rok, a to neće biti samo pad nekog društvenog rejtinga Rusije koja se oko istog jako trudila zadnjih godina. Ulaganja u naoružanje će se povećati – što god mislili o tome, dobro naoružane države s kvalitetnom vojskom nitko ne dira. 

Osloniti energetiku na susjednu državu, makar bila i najbolja, a ne autokratski režim, što je pola Europe napravilo, jednostavno je politički suludo. Slažemo se da je bilo politički ugodnije plaćati plin umjesto graditi postrojenja oko kojih se uvijek netko žali (hidroenergija nije dobra ljubiteljima prirode, nuklearke za protivnike atomske energije, dok opet nafta zagađuje), no sada imamo posljedice. Pola Europe Putin može ucjenjivati i utjecati im na politiku.

Kada govorimo o utjecaju na politiku, uključimo tu i ruske državno sponzorirane medije i mogućnost utjecaja preko društvenih mreža. Tu je Rusija očigledno utjecala, što izravno, što poticanjem raznih sukoba i guranjem svakakvih teorija zavjere kako bi dovela zapadna društva u dvojbe i ostvarivala svoju agendu. Radili su to još 80-ih preko pomoći nekim tadašnjim mirovnim pokretima (upravo u doba kada je Putin učio zanat u Njemačkoj Demokratskoj Republici), rade to i danas.

Zapadne države moraju razmisliti ulazi li pod demokratske slobode i propaganda od strane nedemokratskih režima. Takvi autokratski režimi su u mogućnosti za smiješne iznose plasirati svoju promidžbu kao formalno neovisne vijesti, plaćati nevladine organizacije kako bi gurali svoje interese (u takvim organizacijama većina ni ne zna tko stoji iza svega) te preko društvenih mreža popularizirati sebi bliske političare.

Zapadni svijet je bio naivan, sada se u danu promijenio

Zapadni svijet je bio naivan. To što ste dobri, dragi, demokratski orijentirani – to ne znači da su svi oko vas takvi. To što vi imate dobre namjere, ne znači da ih ima država do vas. Pa kao što je napad na Blizance značio promjenu paradigme što se tiče sigurnosti na sjevernoameričkom kontinentu, agresija na Ukrajinu će značiti i promjenu paradigme oko sigurnosti Europe. Ne samo vojne već i energetske, pa i industrijske u smislu da je nedopustivo da se toliko bitnih stvari proizvodi na drugim kontinentima i da se toliko ovisi o dopremi opreme iz tvornica koje kontrolira drugi autokratski režim. A sama doprema roba ide kroz područja i teritorije nekih trećih.

Europa je u jednom danu shvatila kako je par desetljeća bila naivna. Shvatila je kako su brojna korištena rješenja, tipa energetske ovisnosti o Rusiji, bila popularna, ali ne i dugoročno dobra rješenja. Znači li to da će u Europi umjesto smiješnih likova kojima nitko ne vjeruje doći političari koji neće gledati samo broj lajkova na Fejsu? Ne znamo. Znamo jedno – postali smo ovog tjedna nešto manje naivni. Podsjetilo nas je na najgori način da ni ovo stoljeće nije imuno na sulude političare spremne napasti drugu državu kako bi si osigurali mjesto u povijesti. Potrudimo se da takvi političari ostanu u povijesti zapamćeni kao gubitnici. Lekciju smo, skupu lekciju, na brzinu naučili.