SIRIJSKI autoritarni vođa Bašar al-Asad druga je generacija autokratske obiteljske dinastije koja je držala vlast više od pet desetljeća, a njegov nestanak zbog munjevitog napredovanja pobunjenika signalizira zapanjujući preustroj vlasti u strateški vitalnoj bliskoistočnoj naciji.

Asad je poznat po brutalnoj vladavini nad Sirijom, u kojoj od 2011. traje razorni građanski rat. Zemlja je opustošena i pretvorena u leglo ekstremističke skupine ISIS, dok se istodobno pretvorila u poprište sukoba međunarodnih sila. U izbjegličkoj krizi milijuni su raseljeni iz svojih domova, piše CNN.

Rat je počeo nakon što je Asadov režim odbio popustiti pred masovnim prodemokratskim prosvjedima tijekom Arapskog proljeća 2011. godine, umjesto toga krenuvši u brutalno suzbijanje miroljubivog pokreta - ubivši i zatvorivši tisuće građana samo u prvih nekoliko mjeseci.

Asadove snage su optužene za teška kršenja ljudskih prava i brutalne napade na civile tijekom 13-godišnjeg rata, uključujući korištenje kemijskog oružja protiv vlastitog naroda. Sjedinjene Američke Države, Jordan, Turska i Europska unija na početku rata pozivali su Asada da odstupi s vlasti.

Nemilosrdni režim

Režim kojem je Zapad nametnuo sankcije i koji je bio međunarodno izoliran održao se sve do sada zahvaljujući potpori moćnih saveznika Rusije i Irana te nemilosrdnoj kampanji protiv opozicije.

Svjedočanstvo o "popularnosti" tog krvavog režima bile su scene slavlja kad su pobunjeničke snage preuzimale kontrolu nad sirijskim gradovima. Snimke u Homsu prikazuju građane stanovnike kako skidaju postere Asada i njegovog oca, baš kao i 2011. godine.

Asad je preuzeo vlast na izborima bez protukandidata 2000. nakon smrti svojeg oca Hafeza al-Asada, koji se izdigao iz siromaštva, vodio stranku Baath i preuzeo vlast 1970. godine, da bi ubrzo potom postao predsjednikom Sirije. Mlađi Asad odrastao je u sjeni svojeg oca, sovjetskog saveznika koji je vladao Sirijom tri desetljeća i pomogao promicanju manjinske alavitske populacije na ključne političke, društvene i vojne položaje.

Ni Hafez al-Asad nije tolerirao neslaganje, okrenuvši se represiji i povremenim ispadima ekstremnog državnog nasilja. Godine 1982. u gradu Hami - koji su pobunjenici zauzeli ovog tjedna - Hafez al-Asad je dopustio vojsci i obavještajnim službama da pobiju tisuće njegovih protivnika, okončavši tako ustanak koji je vodilo Muslimansko bratstvo.

Nasljednik koji nije bio predodređen

Kao drugi sin, koji nije bio predodređen preuzeti očevu dužnost, Asad je studirao oftalmologiju u Londonu sve dok njegov stariji brat i očev nasljednik Bassel nije poginuo u prometnoj nesreći 1994. godine. Bašar al-Asad je tada došao u središte pozornosti. Počeo je studirati vojnu znanost, a kasnije je postao pukovnik u sirijskoj vojsci.

Nakon očeve smrti u lipnju 2000. godine, sirijskom parlamentu trebalo je samo nekoliko sati da promijeni ustav i propisanu dob za predsjednika s 40 godina spusti na 34, koliko je tada bilo Asadu. To mu je omogućilo da naslijedi svog oca na izborima idućeg mjeseca.

Činilo se da su mnogi promatrači u Europi i SAD-u ohrabreni novim predsjednikom, koji se predstavljao kao mlađahni vođa, navodno sklon uvođenju progresivnijeg i umjerenijeg režima.

Asadova supruga Asma al-Asad, kojom se oženio 2000. godine, bivša investicijska bankarica sirijskog podrijetla koja je odrasla u Londonu, pomogla je učvrstiti to stajalište. Ali nade Zapada u umjereniju Siriju potonule su kada je novi vođa nastavio njegovati tradicionalne veze Sirije s militantnim skupinama poput Hamasa i Hezbolaha. Nakon što je brutalnom silom dočekao prodemokratske prosvjede 2011. godine, Zapad je prešao na direktnu osudu režima.

Ruska pomoć

U svibnju 2011. tadašnji američki predsjednik Barack Obama rekao je da je Asadov režim odabrao put ubojstava i masovnih uhićenja svojih građana i pozvao ga da vodi demokratsku tranziciju ili se makne s puta.

Asad je velikom većinom ponovno biran za predsjednika svakih sedam godina, posljednji put na izborima 2021. koje su SAD, Ujedinjeno Kraljevstvo, Francuska, Njemačka i Italija ocijenili "lažnim izborima". Asad je cijelo vrijeme uživao pomoć Rusije i Irana, sve do danas.

Asadove snage bile su poznate po brutalnoj taktici tijekom građanskog rata koji je uslijedio nakon slamanja prodemokratskih prosvjeda 2011. godine, kada se formirala naoružana opozicija sastavljena od milicija i nekih prebjega iz sirijske vojske.

Inspektori UN-a za oružje pronašli su 2013. neosporne dokaze o korištenju nervnog plina u Siriji. Tadašnji glavni tajnik UN-a Ban Ki-Moon nazvao je napad koji se 21. kolovoza dogodio u predgrađu Damaska najgorom uporabom oružja za masovno uništenje u 21. stoljeću.

Upotreba kemijskog oružja

Sjedinjene Američke Države priopćile su da je u tom napadu možda ubijeno više od 1400 ljudi, uključujući stotine civila. Sirijski dužnosnici više puta su odbacili optužbe za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti. Ovaj i drugi napadi potaknuli su svjetske sile da rade na demontiranju sirijskog kemijskog arsenala i ponukali su SAD da 2013. godine poveća potporu sirijskim oporbenim snagama, nakon onoga što je Washington nazvao narušavanjem "crvene linije".

Asad je upozorio zapadne nacije da ne podržavaju pobunjeničke skupine koje se bore protiv njegovih postrojbi, predviđajući da će militanti jednog dana napasti SAD i druge saveznike. Asad je 2015. godine rekao da se Sirija neće pridružiti koaliciji pod vodstvom SAD-a koja je usmjerena na uništavanje terorističke skupine ISIS, koja je tijekom rata preuzela kontrolu nad dijelovima njegove zemlje, već se oslanjao na rusku pomoć.

Sukob je sada kamen temeljac Asadove brutalne ostavštine. Ujedinjeni narodi su početkom ove godine naglasili da rat ostavio više stotina tisuća mrtvih, više od sedam milijuna interno raseljenih i više od šest milijuna međunarodnih izbjeglica.