ANTONIO Tajani, šef Europskog parlamenta i jedan od čelnih ljudi talijanske Forza Italia, u govoru na jednom komemorativnom skupu organiziranom u sjećanje na žrtve Drugog svjetskog rata napravio je fašistički ispad.

Govor je završio riječima: "Živio Trst, živjela talijanska Istra, živjela talijanska Dalmacija! Živjeli prognani i živjele vrijednosti naše domovine!"

Ideja o talijanskoj Dalmaciji i Istri bila je jedna od glavnih klica u razvoju talijanskog fašizma koji će, uz njemački nacizam, svijet gurnuti u najkrvaviji rat u povijesti.

No i nakon talijanskog poraza i kraja Drugog svjetskog rata, ideja o talijanskoj prevlasti na istočnojadranskoj obali nikad nije zamrla. Štoviše, prilično je živa, a propagiraju je brojne ekstremističke stranke i strančice u Italiji.

Pogledajte video: Kako je uopće Italija došla do teritorija Istre i Dalmacije? 

No danas smo prvi put mogli čuti visokog predstavnika Europske unije da otvoreno govori kako su Istra i Dalmacija dio Italije.

Kako su Istra i Dalmacija postali dio Hrvatske

Talijanski iredentizam još je od 19. stoljeća, odnosno od nastanka talijanske države, otvoreno zagovarao pravo Italije na većinu istočnojadranske obale. Razloge su nalazili u povijesti: od Rimskog Carstva pa do Venecije koja je sve do svoje propasti 1797. godine držala velik broj dalmatinskih gradova i otoka, a na samom kraju svog postojanja i dobar dio unutrašnjosti.

Tajnim Londonskim ugovorom iz 1915. godine Italija se obvezala ratovati na strani Antante, ali je zauzvrat tražila velik dio istočnojadranske obale koja je u to vrijeme bila dio Austro-Ugarske Monarhije. Nakon rata, već u studenome 1918. godine, talijanska vojska okupira velik dio Dalmacije.

U studenome 1920. godine kod Genove je potpisan Rapalski ugovor između sada Kraljevine SHS i Italije. U tom ugovoru Italiji su pripali veliki dijelovi istočnojadranske obale: Trst, Gorica, Gradiška i dio Kranjske, Istra (osim dijela općine Kastav), grad Zadar, otoci Cres i Lošinj, Lastovo i Palagruža te je stvorena Slobodna Država Rijeka.

No dobar dio Talijana time nije bio zadovoljan te uskoro na vlast dolaze fašisti. Oni će iskoristiti Drugi svjetski rat da okupiraju puno veći dio istočnojadranske obale. U tome im je pomogao Ante Pavelić koji je Talijanima predao puno veći dio istočnojadranske obale.

Nakon kapitulacije Talijana 1943. godine, a onda i Nijemaca nepune dvije godine kasnije, Dalmaciju i Istru oslobađaju Titovi partizani. Štoviše, partizani su ušli i u Trst, na što je u svom govoru aludirao Tajani.

Uz to, partizani su iskoristili kapitulaciju Italije te brzo zauzeli brojne gradove koje su do tada držali Talijani koji su se, umorni od rata, uglavnom predavali bez otpora. Kapitulacija Italije značila je i velik zamah u razvoju partizanskog pokreta: kako u vojnom smislu (jer su Talijani iza sebe ostavili dosta oružja), tako i u smislu ljudstva. Naime, nestankom talijanskog terora mnogi su Dalmatinci i Istrani dobili priliku da se priključe partizanskom pokretu.

Iako će na velik dio teritorija koje su držali Talijani doći Nijemci, partizani su iskoristili priliku te je 20. rujna 1943. Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja hrvatske (ZAVNOH), a što je bila svojevrsna hrvatska vlada, donijelo odluku o priključenju Istre, Rijeke i okupiranih dijelova Dalmacije natrag Hrvatskoj.

Antifašizam je dio hrvatskog ustava

Odluke ZAVNOH-a kasnije će ući u Ustav Jugoslavije, a upravo će Ustavom iz 1974. godine Hrvatska dobiti pravnu podlogu za samostalnost. Štoviše, ideja antifašizma je ušla naposljetku u Ustav moderne Hrvatske.

"Narod Istre, Hrvatskog primorja, Dalmacije i svih Jadranskih otoka u zajednici s junačkom Narodnooslobodilačkom vojskom Hrvatske, oslobodio je svoje krajeve ispod jarma talijanskih tlačitelja. Vlast u tim krajevima prešla je u ruke Narodnooslobodilačkih odbora - jedinih organa demokratske narodne vlasti koju naš narod priznaje. Na osnovu tih činjenica, kao i na osnovu načela o samoodređenju naroda, što su ga proklamirali naši veliki saveznici Sovjetski Savez, Velika Britanija i Sjedinjene Američke Države, Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske donijelo je sljedeće zaključke:

1. Proglašavaju se ništetnim svi ugovori, paktovi i konvencije koje su razne velikosrpske vlade sklopile s Italijom, a po kojima su hrvatski krajevi Istra, Rijeka, Zadar, Lošinj, Cres, Lastovo i ostali kvarnerski otoci predani Italiji.

2. Proglašavaju se ništetnim svi ugovori, paktovi i konvencije, sklopljeni između izdajnika hrvatskog naroda i talijanske vlade, kojima su dijelovi Gorskog kotara, Hrvatskog primorja, Dalmacije i dalmatinski otoci predani Italiji.

3. Svi spomenuti hrvatski krajevi, tj. Istra, Rijeka, Zadar, anektirani dijelovi Hrvatskog primorja, Gorskog kotara, Dalmacije i svi Jadranski otoci (uključujući i Lastovo, Cres, Lošinj i druge), priključuju se matici zemlji - Hrvatskoj, a preko nje novoj demokratskoj, bratskoj zajednici naroda Jugoslavije, za koju se naši narodi bore.

4. Talijanskoj nacionalnoj manjini, koja obitava u ovim krajevima, jamči se autonomija.

5. O gornjoj odluci obavještavaju se vlade savezničkih zemalja: Saveza Socijalističkih Sovjetskih Republika, Velike Britanije, Sjedinjenih Američkih Država, kao i čitava svjetska javnost.

Smrt fašizmu - sloboda narodu!

20. rujna 1943.

Zemaljsko Antifašističko Vijeće
Narodnog Oslobođenja Hrvatske", stajalo je u proglašenju ZAVNOH-a.