VENEZUELA je ovih dana u središtu svjetske pozornosti nakon što se predsjednik parlamenta Juan Guaido, uz podršku stotina tisuća građana koji su izašli na ulice, proglasio privremenim predsjednikom države, pri čemu su ga priznali SAD, Kanada, većina južnoameričkih država, a danas i četrnaest zemalja Europske unije, uključujući Hrvatsku. Dosadašnji predsjednik Nicolas Maduro, naravno, ne prihvaća smjenu vlasti, a podupiru ga Rusija, Kina, Turska i drugi. Budućnost ove zemlje više je nego neizvjesna.

No uzroci političkog i ekonomskog rasapa u Venezueli sežu barem 20 godina unatrag, otkad se - prvih 14 pod Hugom Chavezom i zadnjih 6 pod Madurom - provodi eksperiment na temu što se dogodi kad vlada proglasi rat svim oblicima ekspertize. Rezultati su bili jasni, piše Washington Post: dobijete jednu od najvećih ekonomskih katastrofa u modernoj povijesti.

>> Deset europskih zemalja priznalo Guaidoa. Putin odmah oštro reagirao

 >> Hrvatska priznala Guaidoa za predsjednika Venezuele

Iako ova zemlja ima najveće potvrđene rezerve nafte na svijetu, njeno gospodarstvo doslovno se prepolovilo od kraja 2013. - BDP je u tih 5 godina smanjen za 47%. To je dvostruko gore nego što je Grčka prošla u eurokrizi koja je počela 2009. i, ako se trendovi nastave, bit će gore nego što je prošao Zimbabve tijekom svoje čuvene hiperinflacije od kraja devedesetih do 2009. ili nego što je Ukrajina prošla u godinama nakon raspada Sovjetskog Saveza i komunizma u toj zemlji. 

Chavez je napunio državnu naftnu industriju lojalističkim kadrovima koji su lošim upravljanjem izazvali dramatičan pad proizvodnje u ovoj ključnoj grani venezuelske ekonomije. Ukratko, Venezuela je na rubu toga da bude zemlja koja je pretrpjela najveći ekonomski kolaps u novijoj povijesti a da isti nije uzrokovan ratom. Iako, s obzirom na posljednji razvoj događaja, ni rat nije isključen kao opcija. 

Madurovo rješenje za milijunsku hiperinflaciju? Skidanje nula s novčanice i kontrola cijena

Ono što čini ekonomski kolaps Venezuele još bolnijim je, naravno, najgora aktualna hiperinflacija u svijetu. Međunarodni monetarni fond (MMF) povećao je svoju procjenu za inflaciju venezuelskog bolivara do kraja ove godine s 1000% na milijun posto, a zatim na gotovo nadrealnih 10 milijuna posto. Najrealnija procjena trenutno je ipak nešto manja - 112.000%, ali to zaista nije neka utjeha Venezuelcima koji zbog katastrofalne nestašice hrane, lijekova, struje, pitke vode i drugih potrepština, jedu pokvareno meso, piju prljavu vodu i masovno umiru u devastiranim bolnicama od izlječivih bolesti.

>> Pogledajte kako se hrane Venezuelci, a kako njihov predsjednik socijalist

Kao što im nije ništa lakše otkako je Madurov režim odgovorio na inflaciju tako što je uklonio čak pet nula s bolivara i povećao minimalnu plaću za 150%, što znači da se sada njome može kupiti otprilike 3 kilograma mesa (oko 50 američkih dolara, prema službenom tečaju). Bolivar je od 2013. izgubio 99.999% svoje vrijednosti, mjereno prema njegovoj vrijednosti na crnom tržištu. Odgovoriti na to micanjem nula s novčanice i printanjem još novca je kao da pokušavate smršavjeti tako što promijenite odjeću, piše analitičar Washington Posta Matt O'Brien.

A Venezuela je printala novac kao da nema sutra ili, preciznije rečeno, kao da to neće potopiti vrijednost bolivara, kako bi nadoknadila pad prihoda i uvozila sve ono čega je ponestalo zbog dramatičnog pada proizvodnje. Do pada proizvodnje je, pak, očekivano došlo nakon što je prvo Chavezova, a potom i Madurova vlada preuzela jedan sektor gospodarstva za drugim - naftu, rudnike, industriju čelika, poljoprivredu, struju i vodu - i potjerala sposobne radnike, inženjere i menadžere koji su se pobunili protiv njih da bi ih zamijenila podobnim partijskim kadrovima, a strane tvrtke, koje su barem znale što rade, jednostavno istjerala iz zemlje nacionalizirajući im imovinu. Ista situacija, usput rečeno, kojoj svjedočimo i u Hrvatskoj barem posljednjih 20 godina. 

Venezuela je izvozom nafte krpala rupe u ekonomiji - a onda se cijena nafte prepolovila 

>> VIDEO Propast Venezuele: Tisuće ljudi bježe iz države svakog dana

>> U Venezueli sve gore: Ljudi kupuju pokvareno meso, leševi trunu u mrtvačnicama

Država je uvozom mogla krpati ogromne rupe u ekonomiji koje je stvorila dok su cijene nafte bile više od 100 dolara, s obzirom na to da joj je izvoz nafte glavni izvor prihoda - čak 90% izvoza zemlje otpada na naftu, što dovoljno govori o zdravlju njenog gospodarstva. No kad je cijena nafte prije nekoliko godina počela nezaustavljivo padati, sva neodrživost strategije uhljebljivanja, nacionaliziranja, kupovanja socijalnog mira i printanja novca postala je očita.

Slične probleme je, naravno, imala i Rusija, koja je, uz ovisnost o izvozu nafte, bila pogođena daleko opsežnijim sankcijama nego Venezuela. Dok je dobar dio uvoza iz Rusije u EU, SAD i druge zemlje zabranjen sankcijama zbog intervencije u Ukrajini i aneksije Krima, SAD je i dalje najveći uvoznik venezuelske nafte - čak 39% venezuelskog izvoza odlazi u "sjeverni imperij", kako ga Maduro u svom populističkom stilu zove. Pa ipak, Rusija nije bila ni izbliza tako teško pogođena kao Venezuela. Druga od tri najveće izvoznice nafte, Saudijska Arabija, imala je u zadnjih pet godina gospodarski rast od ukupno 11%, iako je cijena nafte padala većinu tog vremena.

Proizvodnja nafte koja je pala s 3,4 milijuna barela na samo 1,17 milijuna barela dnevno, samo je jedna u nizu grana ekonomije koju su čavisti bacili na koljena. Chavez je tako 2006., sedam godina nakon što je došao na vlast, između ostalog, nacionalizirao i najveću tvrtku za distribuciju električne energije Electricidad de Caracas. Nastanci struje danas su redovita pojava. A Maduro je 2013. samo ubrzao nacionalizaciju obrušivši se na supermarkete, tvornice gnojiva, cipela, kave i druge.

Liječnik iz bolnice Vargas u Caracasu, dr. Del Valle, opisao je za britanski Sun kako zbog redukcija osoblje bolnice mora koristiti ručne generatore da bi ventilatori u intenzivnoj skrbi nastavili raditi i održali pacijente na životu. A stanovnica Caracasa Maribel Gonzalez dijagnosticirala je za iste novine korijen problema: "Ovo dobijete kad nacionalizirate sve. Previše stvari koje vlada mora plaćati i nadzirati i sve zakaže."

Je li onda za opću propast Venezuele kriv takozvani demokratski socijalizam čije je uvođenje Chavez proglasio po dolasku na vlast, a Maduro nastavio? S jedne strane, valja podsjetiti da Chavez nije prvi lider Venezuele koji je provodio nacionalizaciju, regulaciju tržišta rada, subvencije i kontrole valute i cijena. S takvom je politikom počeo bivši predsjednik Rafael Caldera još u sedamdesetima, kada je zbog ovih politika sirova nafta postala jeftinija od vode, a uvoznici mnogo konkurentniji od domaćih proizvođača. 

To smo pitali i financijskog stručnjaka dr. sc. Andreja Grubišića, koji se slaže da je socijalistička politika Chaveza Madura. "Nažalost, država je tamo preuzela neprirodne uloge i funkcije. Možda bi ispravnije bilo reći da su uime države pojedinci koji su imali veliku moć donijeli odluke koje su de facto s ljudi maknuli odgovornost i tu odgovornost za kreiranje ekonomskog blagostanja prebacili na državu. I to se u principu zove socijalizam. I nažalost, Venezuela se ni po čemu nije pokazala drugačijom od obrasca koji se već, vezano za socijalizam, viđao u prošlosti. A to je da u pravilu, kako vrijeme prolazi, životni standard i kupovna moć tih ljudi je relativno mala i ograničena u usporedbi s ekonomijama gdje je puno više ekonomskih sloboda. A politički problemi su posljedica ekonomskih jer ljudi jednostavno teško žive... Chavezova stranka je navodno bila draga mnogima u Venezueli, ali on je pričao bajke koje su se na dugi rok pokazale neodržive za većinu ljudi, a te bajke su itekako bile dobre za partikularne skupine koje su od toga imale veliki interes", kaže Grubišić.

Američke sankcije ne zabranjuju uvoz nafte iz Venezuele

Maduro, njegovi saveznici poput Moskve i Istanbula i njegovi ljevičarski apologeti diljem svijeta, bilo da ga izravno podržavaju ili ga samo tumače kao manje zlo od navodne američke "smjene režima", tvrde, pak, da su pravi uzrok gospodarskog sloma sankcije iz Washingtona. No sankcije koje je SAD dosad uveo, prije posljednjih sankcija usmjerenih na venezuelsku naftnu tvrtku PDVSA, bile su prvenstveno ciljane na dužnosnike Madurova režima optužene za gušenje ljudskih prava, korupciju i potkopavanje demokracije, a ne na cjelokupno gospodarstvo te zemlje.

>> Je li čovjek koji ruši Madura američki pijun ili spasitelj Venezuele?Također, američka vlada je zabranila venezuelskoj da se zadužuje kod američkih banki ili fondova, zbog čega su glavni kreditori ove zemlje postali Kina, Rusija i Indija. A budući da Venezuela prodajom nafte Kini i Indiji uglavnom otplaćuje dug prema tim zemljama, izvoz nafte u SAD joj je primarni izvor prijeko potrebne gotovine. Prema novim sankcijama, svi prihodi od izvoza venezuelske nafte u SAD-u držat će se na posebnom računu dok Maduro ne prenese kontrolu nad naftnom tvrtkom (i zemljom) Guaidou. No te su sankcije uvedene tek krajem prošlog mjeseca.

Uostalom, svima koji krive američke sankcije za stanje u Venezueli mogla bi biti zanimljiva izjava samog Madura na kongresu njegove Stranke ujedinjenih socijalista Venezuele (PSUV). "Proizvodni modeli koje smo pokušali dosad su propali, a odgovornost je naša - moja i vaša", rekao je Maduro tom prilikom. 

Osim printanja novca i devaluacije valute, Madurov režim pokušao je sanirati štetu koju je napravio kontrolom cijena, ali to je samo povećalo razmjere krize. Opet očekivano jer trgovci, koji su zbog istovremene hiperinflacije i državnog propisivanja maksimalnih cijena bili prisiljeni prodavati robu uz gubitak, uskoro su prestali naručivati robu. Krajnji rezultat je bio ono što sad vidimo: prazne police, dugi redovi, kvote i redukcije, glad, opća humanitarna kriza, nasilje i egzodus gotovo 3 milijuna ljudi iz zemlje. Dok oni iz srednje klase emigriraju u Madrid i Miami, siromašniji Venezuelci bježe preko granice u Kolumbiju i Brazil uzrokujući pravu izbjegličku krizu.

Maduro potjerao strane tvrtke i nelojalne profesionalce, proizvodnja nafte se prepolovila

S druge strane, analitičar Washington Posta smatra da je najbolji opis čavističkog režima "kratkovidna mafija" i da glavni uzrok katastrofe nije socijalizam i "radikalna redistribucija" u koju se upustio jer jedna socijaldemokratska Danska ima više poreze od Venezuele. Problem je, drugim riječima, nesposobnost i gramzivost režima, ne njegova ideologija sama po sebi. Financiranje zdravstva, školstva, stanogradnje i drugih vidova socijalne države imalo je za cilj udobrovoljiti siromašniji sloj naroda, dok se javni sektor koristio kao privatni crni fond. 

>> Svjetsko istraživanje: Hrvatska ima najgori javni sektor nakon Venezuele

I to je možda ono što je najalarmantnije u tragediji Venezuele. To što zemlja ne mora imati socijalistički režim, deklarativni ili stvarni, da bi bila ekonomski upropaštena, a njen narod bačen u humanitarnu katastrofu i na rub građanskog rata. Ne mora ni namještati izbore i nasilno gušiti oporbu, kao što Madurov režim bez sumnje radi.  Dovoljno je da bude nesposobna, korumpirana i tretira državu kao poligon za osobno bogaćenje, privatni sektor kao kravu muzaru, a radna mjesta i tvrtke u javnom sektoru kao socijalnu mjeru ili feud koji dijeli svojim vazalima. 

Mogu li se onda povući određene paralele između Venezuele i Hrvatske? Na kraju krajeva, kako smo već pisali, Izvješće o globalnoj konkurentnosti 2018.-2019. Svjetskog ekonomskog foruma utvrdilo je da je, po učinkovitosti javnog sektora, Hrvatska predzadnja na svijetu - upravo iza Venezuele.

"Venezuela je dobar primjer što se dogodi kada državno uplitanje u živote ljudi ode u takve magnitude... Svi postanu ovisni o državi, nestane ekonomske inicijative, osobnih i političkih sloboda i onda to završi ovako kako završi. U Hrvatskoj je vrlo velika uloga države u gospodarstvu, i to je jedan od, po mom dubokom uvjerenju, ključnih uzroka zašto su u Hrvatskoj, poslije Bugarske, ljudi najsiromašniji po paritetu kupovne moći od svih zemalja Europske unije. Hrvatska statistički nije jednaka Venezueli, ali i dalje se osjeti da se u Hrvatskoj gotovo pola BDP-a odnosi na državnu potrošnju. A s obzirom na to da državna potrošnja nije pretjerano efikasna, to znači da se puno toga što se kreira, potroši na loš način. Ono što je u Hrvatskoj bolje nego u Venezueli je to što u Hrvatskoj postoji puno veća politička sloboda, što je dobro, međutim ako ljudi koji imaju političku slobodu osnovati stranku i zagovarati određene ideje, a prema tim idejama opet država treba biti ta koja će rješavati naše probleme, opet se vraćamo na problem da s takvim pristupom nemamo ekonomskih sloboda. Jer umjesto da potičete individualnu odgovornost i slobodnije tržište, vi u Hrvatskoj imate ekonomiju u kojoj, prema mom izračunu, 67% ljudi živi direktno ili indirektno od države. I rezultati toga su takvi da smo iza Bugara najsiromašniji u EU", upozorava Grubišić.

*Index koristi third party aplikacije za realizaciju anketa, kako bi smanjili mogućnost manipulacije anketom od strane korisnika, ali i potpuno odagnali mogućnost Indexovih manipulacija rezultatima. Svejedno, online ankete ne mogu se smatrati znanstveno utemeljenima, niti vjerodostojno predstavljaju većinu hrvatske populacije. Index, naime, relativno rijetko posjećuju potpuni idioti, koji pak u ukupnoj hrvatskoj populaciji imaju značajan udio.