TEŠKO da bi svijet mogao dobiti relevantan odgovor na pitanje što nam se to događa u posljednjih deset godina a da se na najozbiljniji način ne pozabavi slučajem Trump.

Naravno, mislim na razdoblje koje je obilježilo posljednja tri izborna predsjednička ciklusa u SAD-u, od 2016. do 2024. godine. Iako ogromna većina ne razumije i ne zna što se i zašto točno promijenilo u procesu globalne tranzicije, nezapamćeno zanimanje za burne predsjedničke izbore u Americi potvrđuje snažnu, planetarnu slutnju i osjećaj da su u tijeku presudne promjene.

Strah za demokraciju

Ono što je sigurno, barem među Amerikancima, jest strah za demokraciju. Naime, u izlaznim anketama na dan izbora prošlog utorka biračima nije prioritet bio ekonomija, već stanje demokracije. Loš predosjećaj i strepnja, potpuno neočekivano za anketare, potisnuli su i zamijenili na vrhu liste želje i ekonomska očekivanja.

Rezultat koji je nakon Trumpove prve izborne pobjede smatran anomalijom danas već možemo analizirati kao zakonitost, koja se potvrđivala snažnim pomakom Europe udesno. Zasad je ta vrijednosna tranzicija više prisutna u rezultatima nacionalnih izbora nego u svakodnevnim političkim praksama, ali je sasvim jasno da je barem kontroverzni Trumpov stav o imigrantima iz 2016. danas u Europi široko prihvaćen, etablirajući se kao opće mjesto realnih politika.

Trampizam je nadišao američki kontinent

Ispostavilo se da je trampizam rastao i bujao upravo dok njegov rodonačelnik nije bio na funkciji predsjednika SAD-a, što ne znači da su njegove ideje bile manje utjecajne, baš naprotiv. Trampizam je nadišao Trumpa i američki kontinent, što ga po definiciji svrstava u društvene fenomene kojima se treba pošteno i nepristrano pozabaviti.

Ako se osvrnemo na prošlost i potražimo prijelomnu godinu koja je oslobodila ovu tektoniku nagomilanih društvenih kontroverzi, svakako ćemo doći do 2016. godine. To nije samo godina američkih izbora na kojima je pobijedio Donald Trump već je, prije svega, godina famoznog britanskog Brexita, najmisterioznijeg događaja u povijesti britanskog carstva.

Brexit je na neki način predstavljao "generalnu probu" i nesumnjivo utjecao i na bijele anglosaksonske protestante u SAD-u, koji su tada bili presudni za Trumpovu pobjedu. Pogotovo se to odnosi na pripadnike propale američke srednje klase kojima su domaći investitori u prethodnim desetljećima uzeli posao da bi ga dali prije svega kineskoj, ali i postkomunističkoj sirotinji u Europi.

Europski trampoidi šire "novi suverenizam" kao virus

"Take back control", slogan britanskog pokreta za izlazak iz EU, ostat će zabilježen kao preteča i prvi krik novog suverenizma, koji će Trump u paralelnoj izbornoj kampanji podići na pijedestal da bi ga europski trampoidi širili dalje kao virus.

Njega možemo naći i u temelju agresivne političke patologije Vladimira Putina, kao svojevrstan alibi za očuvanje novootkrivenog suverenizma koji je "mutirao" i u ruskoj verziji se kao karcinom hrani tuđim suverenitetom.

Brexit sam nazvao generalnom probom za američke izbore koji su se odigrali dvadeset tjedana poslije jer ih direktno i presudno povezuju barem dva čovjeka i jedna kompanija.

Cambridge Analytica i Steve Bannon

Prvi je u funkciji financijera Robert Mercer, američki hedge fond milijarder koji je bio većinski vlasnik Cambridge Analytice, čiji je softver odigrao presudnu ulogu u šokantnom ishodu Brexita. Drugi je Steve Bannon, potpredsjednik Analytice i guru promjena koje su danas, osam godina poslije, postale vidljivije nego ikad. Američki Dugin, što bi se reklo, ili obrnuto, kako vam se više sviđa.

Bannon je ubrzo nakon Brexita postavljen za šefa Trumpove izborne kampanje. Prije tjedan dana izašao je iz zatvora nakon odsluženja četveromjesečne kazne zbog uloge u neredima na Kapitolu 6. siječnja 2021.

Softver Cambridge Analytice u kampanji za izlazak iz EU uspio je "rudarski" doprijeti do najmanje tri milijuna Britanaca s pravom glasa, koje desetljećima nitko nije pitao ni za što, koje nisu obilazili čak ni stranački aktivisti u izbornim kampanjama koji su se "taložili" na dnu političkog života na Otoku.

Njihovo ogorčenje zbog zaboravljenosti i uskraćivanja bilo kakve kontrole i sudjelovanja u javnim politikama, ali i vlastitim životima, fermentiralo je iz rezignacije u bijes, što je vještim referendumskim menadžmentom pretočeno u neartikuliranu potrebu za bilo kakvim promjenama.

Trump se nakon Brexita obratio drugim gubitnicima

Samo nekoliko mjeseci poslije Trump se obratio drugoj vrsti "friških" gubitnika s margine, pripadnicima propale radničke i srednje klase. Ovaj novi, neuobičajeni "klik" između čovjeka s vrha, bogataša iz otuđene elite i ljudi iz nižih ili propalih socijalnih slojeva bio je toliko intenzivan i strastven da je rezultirao još jednim velikim paradoksom – 2020., kad je izgubio izbore, Trump je dobio skoro deset milijuna glasova više nego četiri godine prije, kad je pobijedio!? To ga čini najuspješnijim gubitnikom u povijesti demokratskih izbora.

Ipak, ono što nas ovdje najviše fascinira nakon prošlog utorka jest politička alkemija koja je glasove još jedne marginalne grupe koju čine imigrantske zajednice, dotad rezervirane za demokrate, u proteklih osam godina značajno pretopila u podršku Trumpu i republikancima. To se naročito odnosi na tzv. latinoameričke imigrante, koji su više nego druge manjine od početka bili predmet i tema Trumpove političke odmazde.

Trump je dobio podršku tamo gdje bi se po tradiciji najmanje očekivala

Njihova podrška, a Florida je metafora tog procesa, snažno je prisutna čak i na izgubljenim izborima 2020. godine, da bi na potonjima dostigla neku vrstu eskalacije. Što je to Trump napravio da bi dobio vrlo važnu podršku tamo gdje bi se ona, po tradiciji i prividnoj logici stvari, najmanje mogla očekivati?

Jednostavno, obećao je da će podići zid između latinoameričkih emigranata koji su već tu i njihovih sunarodnjaka koji se tek spremaju doći.

Na razne načine ova ciljana skupina već godinama dobiva poruku s Trumpovim potpisom da on zapravo "štiti" njihov posao i obiteljsku egzistenciju koju su teškom mukom izgradili. Očito ih je uspio uvjeriti da im najveća opasnost ne prijeti od njega, već upravo od njihovih sunarodnjaka koji se spremaju doći i za niže nadnice ih istisnuti s poslova na kojima su angažirani i od kojih žive.

Zapadna desnica otkrila kako se izolirati od novih imigranata

Trump je izgleda uspio patentirati win-win opciju, pomiriti i mobilizirati na istoj strani anglosaksonske protestante i latinoameričke katolike, suprotstavljene grupe koje jedne prema drugima gaje socijalni i kulturološki prezir. Uz svu netrpeljivost, bijeli neokonzervativci i suprematisti imaju u vidu da postoje deseci i stotine poslova za niže slojeve koje oni niti rade niti bi ikad željeli raditi.

Jednom riječju, zapadna desnica je konačno uspjela pronaći model da se izolira od novih imigranata, sačuva njihove prethodne generacije kao nužnu radnu snagu i da ih, što je prije Trumpa bilo teško zamislivo, formatira i regrutira kao podršku na izborima.

Da paradoks bude veći, u tome su im odlučno pomogli demokrati svojom "blagom" imigrantskom politikom i očekivanjem tradicionalne podrške, koja ovaj put, kako je i primijećeno, nije bila automatska.

Sličan proces odvija se i u Europi, kojoj tek predstoji novi veliki migrantski val. Što će nam to donijeti, nije lako pretpostaviti premda se u daljini već jasno čuje grmljavina. Od prevratničke 2016. godine gradonačelnik Londona je Pakistanac. Na njegov izbor nisu presudno utjecali imigranti, pogotovo ne oni pakistanski. Oni su nastavili raditi najslabije plaćene poslove i drhtati od pomisli da bi ih mogli izgubiti.

To je to. "Tajna su vrata podzemnih voda..."

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala