U GRADU Lipecku, 500 kilometara južno od Moskve, postoji 200 godina stara crkva svetog Preobraženja. U njoj svećenik Konstantin Bajazov izvodi uobičajene obrede i rituale za svoje vjernike. Konstantin je naslijedio posao od vlastitog oca, cijenjenog pravoslavnog svećenika koji je, kako kaže lokalna legenda, izazvao autoritet strašnog KGB-a u sovjetsko vrijeme.

Konstantin je otac troje djece i putovao je u inozemstvo. Volio je posjećivati Europu, a posebno mu je bio drag Rim. Međutim, od rujna 2020. nije napuštao Rusiju. Od tada putovnica svećenika Bajazova, broj 763391844, ne pripada Božjem čovjeku. Pripada nekome tko nosi drugačiji bijeli ovratnik, jako mu nalikuje i najtraženiji je čovjek u Europi, piše The Insider.

Već više od četiri godine bivši glavni operativni direktor njemačke tvrtke za financijske usluge Wirecard Jan Marsalek živi u Rusiji pod spomenutim lažnim identitetom, otkriva jednogodišnja istraga The Insidera, Der Spiegela, ZDF-a i Der Standarda.

Misteriozno nestalo 1.9 milijardi eura

Wirecard, njemački ekvivalent PayPalu, nekoć je vrijedio 28 milijardi dolara. Zatim je došao lipanj 2020. godine i usred revizije Wirecard nije mogao locirati 1.9 milijardi eura imovine za koju je tvrdio da je negdje u svijetu - u Rusiji, Ujedinjenim Arapskim Emiratima ili na Filipinima. Zapravo, novac nije postojao. Sve provizije bile su isplaćene na složenu mrežu offshore računa koje je kontrolirao tadašnji drugi čovjek kompanije Jan Marsalek.

Marsalek je iz Njemačke pobjegao u Austriju, pa u Bjelorusiju i potom se 19. lipnja 2020. pojavio u Moskvi, u trenutku kada su pandemijske karantene otežale putovanja. Međutim, Marsalek nije samo prevarant nego i agent GRU-a, ruske vojno-obavještajne službe. I to cijelo jedno desetljeće. Otkako je prebjegao u Rusiju, također je obavljao poslove za FSB.

Život na visokoj nozi

Rođen je u Beču 15. ožujka 1980. i odrastao u obližnjem predgrađu Klosterneuburgu. Marsalekov otac bio je češki tvornički radnik koji je naposljetku postao generalni direktor tvrtke u neovisnoj Češkoj.

Marsalekovi roditelji razveli su se kad je bio tinejdžer i od tada je otuđen od svoje obitelji.

Wirecard je osnovan 1999. u Münchenu na vrhuncu dotcom buma kao procesor plaćanja kreditnim karticama za online dobavljače. Najveći dio prihoda bio je povezan s kockanjem i pornografijom, koje su korisnici plaćali Visa i Mastercard karticama, a Wirecard je obavljao transakcije i naplaćivao proviziju.

Radeći na sumnjivim poslovima za Wiredcard, Marsalek je živio na visokoj nozi.

Putovao je svijetom privatnim avionom, zabavljajući suradnike i poznanike, trošeći tisuće eura na boce Château Haut-Briona ili 15.000 eura na večeru u Mandarin Orientalu. Sve dok se cijela stvar nije srušila u lipnju 2020. godine, kada se pokazalo da Wirecardove obrade plaćanja uopće nisu ostvarivale profit.

U Rusiji upoznao glumicu i špijunku

Marsalek je poslovno počeo putovati u Rusiju još 2010. godine, ponekad i do četiri puta mjesečno. U sljedećem desetljeću posjetio je Rusiju više od 60 puta. Tamo je upoznao plavokosu 29-godišnjakinju Nataliju Zlobinu. Rođena je u Taškentu u Uzbekistanu, a probila se kao erotski model i glumica u niskobudžetnim filmovima. U međuvremenu je Zlobina postala ruska špijunka. 

Njih su dvoje putovali zajedno i odvojeno po Rusiji i inozemstvu, odmah su postali ljubavnici. Voljeli su grubu igru. Marsalek je bio privučen BDSM-om, kao i Natalija.

Družili su se s ruskom društvenom, političkom i poslovnom elitom. U Münchenu je Marsalek bio u stalnoj vezi s Violom, svojom njemačkom zaručnicom. Hvalio se svojim ruskim prijateljima da je Violu preselio u Hamburg, pa ga je Zlobina mogla posjećivati u Münchenu bez straha da će naletjeti na svoju suparnicu.

Marsalek i Zlobina zajedno su pokrenuli barem jedno poduzeće, farmu za rudarenje kriptovaluta. Projekt je slijedio Marsalekovu isprobanu metodu generiranja prihoda: piramidalnu shemu u kojoj se ulagačima za 100 dolara jamče enormni povrati u roku od šest mjeseci.

Zlobina je pritom uživala neobičnu državnu zaštitu koja se obično povezuje s ruskim obavještajnim operativcima. I danas je nemoguće ući u trag njenim osobnim podacima. Je li namjerno i svjesno zavela Marsaleka ili je samo spojila ugodno s korisnim? Kako god bilo, 6. srpnja 2014. Zlobina je napunila 30 godina. Tog dana je Marsalek upoznao svog voditelja unutar GRU-a.

"Njegov život se može podijeliti na razdoblje prije i poslije Stasa"

Na jahti u vodama ispred Nice sastao se s čovjekom po imenu Stanislav Petlinski. Zlobina mu je Petlinskog predstavila kao Stasa, generala GRU-a. U to je vrijeme Petlinski hodao s njenom najboljom prijateljicom, a ona je obećala Marsaleku da će mu Stas dobro doći kao kontakt u Rusiji.

Petlinski je bio časnik GRU-a, a 90-ih godina borio se u Čečeniji. Zapadne obavještajne agencije ne sumnjaju da radi za ruske službe. Kasnije je tvrdio da je Marsalek opsjednut svijetom špijuna i da je umislio kako radi za ruske službe, ali priznaje da ga je upoznao s mnoštvom živopisnih likova u Rusiji.

Međutim, svom bliskom krugu prijatelja Petlinski se pohvalio da je Marsaleka angažirao za GRU nakon tog prvog sastanka na jugu Francuske 2014. Marsalekovi prijatelji kažu da se njegov život može podijeliti na razdoblje prije i poslije Stasa. Često su putovali zajedno, sa Zlobinom u pratnji.  

Većina njihovih inozemnih putovanja označena je kao "službeni posjet u diplomatskoj misiji", što je kategorija koja je obično rezervirana za dužnosnike ruskog ministarstva vanjskih poslova. Petlinski je u jednom trenutku čak rekao prijateljima da je vlastitu bolesnu majku preselio u kliniku u Münchenu samo kako bi bio bliže Marsaleku.

Veze s Prigožinovim Wagnerom

Petlinski je upoznao Marsaleka s krupnim muškarcem po imenu Anatolij Karazij. I on je bio časnik specijalnih postrojbi GRU-a. Vjerojatno su zajedno služili u Čečeniji. Karazij je pripadao plaćeničkoj skupini koja je kasnije postala slavna na ratištima istočne Ukrajine 2014. Zvala se Wagnerova skupina, a osnovao ju je ugostiteljski magnat i bivši robijaš Jevgenij Prigožin, Putinov prijatelj iz rodnog Sankt-Peterburga.

Karazij je bio šef Wagnerove obavještajne službe. Trojac je zajedno s drugim ruskim agentima obilazio ratišta na Bliskom istoku i Siriji, a Marsalek im je trebao kako bi preko svojih zapadnoeuropskih kontakata i transakcijskih kanala prikrio činjenicu da ruske obavještajne službe financiraju paravojne postrojbe u Libiji, Siriji, Iraku i drugim nestabilnim zemljama.

U svojim aktivnostima Marsalek je koristio usluge bivših zapadnih obavještajaca, poput Martina Weissa, koji je bio šef Odjela II kasnije raspuštene austrijske sigurnosne službe BVT-a, službeno poznate kao Savezni ured za zaštitu ustava i borbu protiv terorizma.

Weiss je imao pristup svim relevantnim povjerljivim informacijama koje je prikupio BVT ili koje su mu dale strane savezničke službe. Marsalek je 2018. angažirao umirovljenog Weissa kao "konzultanta".

Weiss je uhićen i ispitivan nakon Wirecardove propasti i Marsalekova nestanka iz Europe. Trenutno živi u Dubaiju. Austrijski istražitelji otkrili su da su Weiss i Marsalek bili dio "obavještajne ćelije čije su kapacitete i mogućnosti koristile ruske obavještajne službe". 

Bijeg iz Njemačke

U to vrijeme Wirecardove usluge koristio je njemački Savezni ured kriminalističke policije, dajući Marsaleku i ruskim obavještajnim službama pristup osjetljivim podacima, poput popisa doušnika njemačkih policijskih službi i raznih povjerljivih izvještaja.

U lipnju 2020. Wirecard je morao priznati da ne može objasniti nestale milijarde i Marsalekova mreža počela se urušavati. Nekoliko dana kasnije Marsalek se sastao s Weissom u Münchenu kako bi isplanirali bijeg iz Njemačke.

Plan je bio letjeti s aerodroma Bad Vöslau blizu Beča. Marsalek se ukrcao u mali privatni mlažnjak, plativši pilote 8000 eura. Destinacija je bio Minsk, a potom Moskva. Petlinski je bio mozak Marsalekove eksfiltracije.

U Uredu za migracije u Moskvi Marsalek je dobio novu putovnicu na ime Konstanina Bajazova, pravoslavnog svećenika iz Lipecka. Trag potom vodi do Krima. Petlinski je kasnije rekao da je doista bio na Krimu otprilike u to vrijeme, ali da nije imao nikakve veze s Marsalekovim bijegom. Također je rekao da nije izravno komunicirao s Marsalekom od njegova preseljenja u Rusiju.

Razotkrili ih rezultati krvne pretrage

Ovu tvrdnju opovrgavaju novi dokazi do kojih je došao The Insider - rezultati krvne pretrage. U siječnju 2021. misteriozni čovjek po imenu Alexandr Schmidt pozvao je medicinsku sestru iz ruske laboratorijske franšize Gemotest u otmjeni penthouse u luksuzni moskovski neboder. Schmidt je tražio da mu se izvadi krv i provedu testovi.

Stan je zapravo pripadao Petlinskom, koji sada nosi novo službeno ime - Boris Grin. "Alexandr Schmidt" ne postoji. To je alias koji je Marsalek koristio za putovanje s krivotvorenom francuskom putovnicom. Broj putovnice koji je "Schmidt" dao medicinskoj sestri - što je uvjet prema ruskom zakonu - pripada Jekaterini Kulikovoj, dugogodišnjoj pomoćnici i prijateljici Petlinskog.

Samo mjesec dana kasnije, 28. veljače 2021. godine, još jednom fantomu testirana je krv u istom stanu. Ovaj put na HIV i sifilis. Testirani se zvao "Vitalij Malkin". Kao i Bajazov, bio je svećenik iz ruskog grada Vladimira. Neposredno prije pregleda Malkin je objavio da mu je ukradena putovnica i dogovorio izdavanje nove. Marsalek je koristio njegovu staru putovnicu.

Pravi Vitalij Malkin rekao je za The Insider da ne poznaje Petlinskog i da se nikada nije testirao na sifilis. The Insider je usporedio krvne nalaze lažnog Markina s onima "Alexandra Schmidta". Vjerojatnost da su ta dva čovjeka ista je ogromna, a Marsalek je uz pomoć ruskih službi preuzeo njihov identitet.

Pravi svećenik Bajazov zagonetno je rekao da ne može odgovoriti ni na jedno pitanje o tome zašto njegova putovnica sada pripada drugom čovjeku, koji se nalazi na Interpolovom popisu najtraženijih osoba.

Tražili novinara zbog priče o trovanju Navalnog 

Britanski su tužitelji objavili da je od 30. kolovoza 2020. do 8. veljače 2023. Marsalek vodio špijunsku mrežu bugarskih državljana, od kojih je šest uhićeno u Londonu u veljači 2023. Marsalek ih je plaćao u kriptovaluti, zajedno s gotovinom isporučenom preko kurira. Bugari su za rusku vladu, pod Marsalekovim izravnim uputama, špijunirali u Engleskoj, Crnoj Gori i Austriji.

Otprilike u vrijeme kada je špijunski lanac uhićen u Londonu, bugarskog voditelja istraga u The Insideru i novinara Der Spiegela Hrista Grozea policija je obavijestila, dok je bio u New Yorku, da se ne vraća kući u Beč jer mu je život u opasnosti.

Marsalek je, pokazala je istraga, u prosincu 2020. zatražio od Weissa, bivšeg austrijskog obavještajca, da sazna Grozevljevu kućnu adresu. Bilo je to dan nakon što su Bellingcat, The Insider i Der Spiegel objavili zajedničku istragu o trovanju ruskog oporbenog čelnika Alekseja Navalnog.

Grozev sada stalno boravi u New Yorku.