IVAN Lučić bio je domaći povjesničar, kartograf, svećenik i istražitelj iz 17. stoljeća. Smatramo ga ocem hrvatske moderne historiografije jer je prvi na ovim prostorima pristupio pisanju povijesti analizirajući izvore te kritički pristupajući povijesnoj građi. Njegovo najpoznatije djelo De regno Dalmatiae et Croatiae jedno je od prvih pravih pregleda hrvatske povijesti.

Član ugledne obitelji koji je htio učiti

Rodio se u Trogiru u uglednoj obitelji. Roditelji su za svog Ivana htjeli najbolju školu, stoga su se odlučili za ono što je tada bilo "in", odnosno humanističku školu. Nakon što ju je završio, odselio je u Rim gdje je studirao filozofiju, matematiku, politiku i književnost. 1628. godine doktorirao je u Padovi.

Po povratku u Trogir, Lučić se aktivno uključio u javni život, obnašajući dužnosti člana komunalnog vijeća i gradskog suca. U slobodno vrijeme prikupljao je izvore koji su govorili o prošlosti Trogira, ali i ostatka Dalmacije i Hrvatske. Godine prikupljanja i analiziranja te građe rezultirale su njegovim najvažnijim djelom De regno Dalmatiae et Croatiae libri sex.

O kraljevstvu Dalmacije i Hrvatske

Djelo je važno za povijest ovih krajeva jer ne samo da upotpunjuje priču o hrvatskoj povijesti već je i Lučićeva metodologija bila itekako napredna. Izvorima je pristupio kritički, nadopunjavao ih raznim starim spisima i djelima ranijih pisaca. Kada neko djelo nije odgovaralo izvoru, odbacio bi ga. Nije povijesti pristupao kroz usmene legende i samo "stavljajući" sve na papir.

Lučić je bio sjajan jer je zaista bio teški štreber: osim što je briljirao jezike i bio vješt pisac, također ga je jako zanimala kartografija. Upravo na temelju njegovih radova imali smo prve karte ovih prostora od rimskog vremena pa sve do Lučićevih dana.

De regno nije njegovo jedino djelo, posvetio se i svom rodnom Trogiru pred kraj života te detaljno upotpunio povijest svog grada i Dalmacije do polovice 15. stoljeća. Njegova djela izučavali su prvi moderni povjesničari na ovom prostoru u 19. stoljeću, kao i ostali kulturnjaci i političari kako bi razvili tada domaću nacionalnu ideju.

Ivan Lučić preminuo je 11. siječnja 1679. u Rimu. Pokopan je u Crkvi sv. Jeronima, a njegovom sprovodu prisustvovao je velik broj tadašnje akademske zajednice. Ostao je upamćen kao svestran erudit, koji se nije bavio samo povijesti i arheologijom, već je često znao šarati po mnogim znanostima, što uključuje i geografiju, fiziku, astronomiju, graditeljstvo i matematiku.