PITANJE pozicioniranja Europe, odnosno EU u novonastalim svjetskim okolnostima, u kontekstu stupanja na dužnost novog američkog predsjednika Donalda Trumpa, najvažnije je pitanje u ovom trenutku za sve nas. Podsjetit ću da sam napisao u prosincima 2023. i 2024. godine dva kritička teksta o stanju u EU – "Ovakva EU nema nikakvog smisla" i "EU je na prekretnici", pa je ovaj tekst svojevrstan nastavak na ta dva teksta, s naglaskom na Trumpov inauguracijski govor.

Upravo je Trumpovim inauguracijskim govorom postalo nedvojbeno ono što je jedino nedvojbeno u pogledu novog Trumpova predsjedničkog mandata – Trump preferira bilateralizam pred multilateralizmom, pokušat će primijeniti neki novi oblik Monreove doktrine i uistinu stavlja interese Amerike "prvima", dakle ispred "napornih" saveznika.

Jasna poruka Europi: Brinite sami za sebe

Što to konkretno znači? Upravo nasuprot uobičajenim strahovanjima mainstream medija i demokratskog establišmenta, Trump neće voditi "prorusku" politiku, nego će nastojati, mimo saveznika (prvenstveno europskih u NATO-u), dovesti Putina za pregovarački stol i istjerati načistac ono što su "američki nacionalni interesi" naprasitom diplomacijom, pa možda i još jačim zaoštravanjem odnosa sa svijetom koji (makar labavo) gradi Rusija.

U tome se ogleda njegovo preferiranje bilateralizma nad multilateralizmom – multilateralne asocijacije "slabe" Ameriku, uključivanje "slabih" saveznika (ili "nedovoljno odgovornih" – koji npr. ne ulažu dovoljno u obranu u sklopu članstva u NATO-u) "iscrpljuje" Ameriku, pa umjesto toga valja pregovarati sa "sebi ravnima" (dakle, Putinom i Xijem, a ne toliko s Macronom i Scholzom). 

Nadalje, novi oblik Monroeove doktrine direktno je povezan s njegovim pomalo ekstravagantnim najavama o "kupnji Grenlanda" i "vraćanju Panamskog kanala". Potpuno nevažno čak koliko je tu ozbiljan – time indicira da će mu politički naglasak biti na "američkom svijetu" ("novom svijetu"), a da će ostatak svijeta, više-manje, prepustiti drugima na više brige (neovisno o tome bili saveznici ili ne). Opet je poruka europskim saveznicima i više nego jasna – "brinite se više sami za sebe". 

Amerika prva

Konačno, to je "Amerika prva" u nekom postmodernističkom trampističkom svijetu. Europa to još uvijek ne razumije, ali počet će razumijevati, ako ni pod čim drugim, onda pod teretom toga da jedna za drugom padaju "željene", mainstream vlade u svakom dijelu Europe.

To više nisu iznimke, uskoro (vjerojatno nakon njemačkih parlamentarnih izbora) iznimkama postaju oni koji su ostali mainstream stranke desnog i lijevog centra. To će značiti i da se mnogo upotrebljavani pojam populizma također počinje mijenjati. 

Jačanje "EU alternativaca" – od dugogodišnjeg Orbána u Mađarskoj, preko talijanske premijerke Meloni koja je postala mainstream, pa sve do austrijskih "slobodara" (FPÖ) koji će izgleda oformiti novu vladu – neposredni je efekt trampizma u svijetu. Međutim, posredni bi efekt mogao biti da ojačaju nove centripetalne sile – da se Europa, bilo pod čijim nacionalnim vladama, počinje sve više ujedinjavati, okretati samoj sebi i brinuti sama za sebe.

Tada će "suverenizam" koji je zasad samo u nacionalnim granicama možda početi imati smisla i na europskoj razini. Drugim riječima, eventualnim povlačenjem Amerike iz Europe (što sa sobom vuče i prestanak bezrezervnog oslanjanja na NATO u vojnom smislu) Europa bi potencijalno mogla "odrasti" i "emancipirati se".

Snažna, sigurna i otporna Europa

Prošli sam tekst zaključio sa sljedećim: "Ako sve ovo rezultira time da EU izgradi jači sigurnosni sustav i postane manje ovisna o SAD-u, da to ojača unutrašnju koheziju u odnosu na konkurentske sfere i da konačno počne voditi smislene i velike politike poput reindustrijalizacije, povratka na nuklearnu energiju i odbacivanja soft politika koje su puki privid činjenja (u boljem slučaju) i prelijevanje novca srednje i radničke klase u džepove viših klasa (u gorem slučaju), onda da, onda trenutne događaje u svijetu, pa i pobjedu Donalda Trumpa, valja pozdraviti."  

Budimo sad konkretniji. To za Europu znači minimalno sljedeće: da se mora odmaknuti od štetnih zelenih politika (bar od onoga što se danas smatra zelenim politikama) koje su skupe, koje vode deindustrijalizaciji, poskupljenju troškova života i koje su energetski i ekonomski neefikasne; da se umjesto toga mora reindustrijalizirati, i to prvenstveno u pravcu vraćanja (ili stvaranja tko nikad nije imao) nuklearne energije i postizanja vlastite energetske neovisnosti (neovisnosti i od Amerike i od Rusije, dakako); da mora stvoriti vlastitu sigurnosnu arhitekturu potpuno ili djelomično neovisno o Americi i NATO-u – možda i europsku vojsku!

Sve to sa sobom nosi i štošta drugo – od odustajanja oslanjanja na EU fondove čija novčana masa sigurno potiče i inflaciju (EU fondovi imaju jedino većeg smisla ako su za infratsrukturu), sve do većeg ulaganja u obranu.

Ne treba nužno reći "MEGA" ("učinimo Europu ponovno velikom" – jer ni ne znamo kada je to bila "velika" i što bi to uopće trebalo značiti), ali može se reći da ju je nužno učiniti snažnom, sigurnom i otpornom. Tada ćemo moći zahvaliti samima sebi, a tek kolateralno i Donaldu Trumpu.  

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala