TURSKI parlament dao je dugo očekivano odobrenje za članstvo Švedske u NATO-u, čime se ta nordijska zemlja značajno približila pridruživanju zapadnom vojnom savezu nakon što je mjesecima bila u limbu. Tri mjeseca nakon što je Recep Tayyip Erdoğan parlamentu podnio prijedlog zakona o odobravanju članstva, zastupnici su kasno večeras glasali za njegovu ratifikaciju.

Očekuje se da će turski predsjednik potpisati zakon u narednim danima. Tursko odobrenje ostavlja Mađarsku kao jedinu zemlju koja još nije ratificirala švedsko članstvo. Ranije danas mađarski premijer Viktor Orbán nagovijestio je da se dogodio napredak, pozvavši švedskog premijera Ulfa Kristerssona da ga posjeti.

Podnijeli zahtjev u isto vrijeme kao i Finska

"Vjerujem da bi intenzivniji dijalog mogao pridonijeti jačanju povjerenja između naših zemalja i institucija, čime bi se omogućilo daljnje jačanje naših političkih i sigurnosnih aranžmana", poručio je mađarski premijer u pismu. 

Švedska je podnijela zahtjev za članstvo u NATO-u u svibnju 2022., u isto vrijeme kad i Finska. Radilo se o povijesnoj promjeni švedske sigurnosne politike, što je bilo potaknuto ruskom invazijom na Ukrajinu u veljači iste godine.

Mađarska više puta odgodila konačno glasanje

Turska i Mađarska, koje imaju bolje odnose s Rusijom u odnosu na druge članice NATO-a, iznijele su prigovore, usporavajući proces koji zahtijeva jednoglasnost među zemljama članicama. Finska se konačno pridružila prošle godine, ali je Ankara izvršila pritisak na Stockholm da pooštri svoj stav prema članovima Radničke stranke Kurdistana (PKK) sa sjedištem u Švedskoj.

Švedska je već potpisala ugovor s SAD-om koji daje puni pristup za 17 svojih vojnih baza i započela je proces integracije u NATO. Mađarska vlada predala je parlamentu ratifikaciju kandidature Švedske za članstvo u NATO-u 2022., ali je konačno glasanje više puta odgođeno. 

Dok je odluka formalno na parlamentu, Orbánov čvrsti stisak nad strankom Fidesz znači da je ratifikacija, de facto, u rukama premijera. Mađarski dužnosnici u prošlosti su u zemlji iznosili različite priče o švedskoj kandidaturi, dok su pred zapadnim saveznicima inzistirali na tome da Budimpešta neće biti posljednja koja će pristati.