Foto: Hina

TURSKO rušenje ruskog vojnog aviona, za kojeg Ankara tvrdi da je narušio njen zračni prostor i ignorirao deset upozorenja, predstavlja opasan trenutak u četverogodišnjem građanskom ratu u Siriji, ali u kontekstu poboljšanja diplomatskih odnosa s Moskvom nakon napada u Parizu ne pretpostavlja daljnju eskalaciju napetosti, piše Telegraph.

> Turski F-16 lovci srušili ruski vojni avion

Kriza poput današnje je bila gotovo neizbježna. Turska se žalila da ruski vojni zrakoplovi narušavaju njen zračni prostor početkom listopada i prijetila vojnim odgovorom, zbog čega je službeno prosvjedovao NATO. Krajem istog mjeseca Turska je uistinu srušila jednu letjelicu, za koju se nakratko mislilo da je ruski avion, ali se na kraju ispostavilo da je najvjerojatnije riječ o ruskom dronu.

Gužva na nebu iznad Sirije

Na nebu iznad sirijskih bojišnica trenutačno vlada gužva, u zračnim udarima i drugim misijama sudjeluju avioni Rusije, Sirije, Amerike, Francuske, Britanije, Kanade i susjednih arapskih država. Ruski avion je u posljednjim tjednima prišao na 150 metara od američkog vojnog zrakoplova i čini se da je Rusija propitkivala fleksibilnost na pojedinim granicama, slično kao što je to prakticirala u Ukrajini.

Prepoznavši potencijal za scenarij kakav se odigrao danas, SAD i Rusija su krajem listopada dogovorile sigurnosne protokole, uspostavljene su cjelodnevne linije komunikacije, ali one nisu uključivale Tursku.

Telegraph piše da je ključno zadržati razumnu perspektivu na današnji incident. Ovo nije prvi put da je ruski vojni zrakoplov srušen avionom izrađenim u Americi, ili obrnuto, a da to nije rezultiralo Trećim svjetskim ratom. Ipak, ovo je prvi incident nakon Hladnog rata u kojem je članica NATO saveza srušila ruski vojni zrakoplov.

Vjerojatno je da će Turska inzistirati da je rušenje bilo potpuno zakonito prema međunarodnim zakonima, ali je podjednako izgledno da će njeni partneri u NATO-u tražiti načine da smire situaciju. Odnosi između Zapada i Rusije su vidljivo topliji nakon pariških napada, iako je prerano govoriti o uzajamnom približavanju.

Osjetljiv trenutak za "veliku koaliciju" 

Francuski predsjednik Hollande je nakon pariškog pokolja najavio da želi formirati "jednu veliku koaliciju" protiv Islamske države koja uključuje Rusiju, a diplomati već dugo tvrde da je posljedično postizanje mira u Siriji nemoguće bez suradnje Kremlja. Smanjenje napetosti je bilo vidljivo i prilikom nedavnog susreta Obame i Putina, dok je Vijeće sigurnosti UN-a usvojilo rezoluciju koja dozvoljava "upotrebu svih potrebnih sredstava" za uništenje Islamske države, iako je prije svega riječ o političkoj gesti.

Poboljšanje odnosa između Zapada i Rusije sugeriraju i nedavni pregovori u Beču tijekom kojih su napravljeni skromni, ali nužni koraci prema mirnoj političkoj tranziciji u Siriji. Analitičari procjenjuju da će NATO biti pažljiv u nastojanju da današnje rušenje aviona ne naruši potencijalni diplomatski konsenzus.

Što će učiniti Rusija?

Kao svaki vođa, Putin je pod pritiskom da odgovori, ali je moguće da će podaci s radara, koji sugeriraju da je avion uistinu bio u turskom zračnom prostoru, pomoći u postizanju kompromisa i scenarija u kojem će Rusija gnjev usmjeriti prema sirijskim pobunjenicima umjesto Turskoj. Russia Today, koja služi kao glasnogovornik Kremlja, čitav dan inzistira da je avion srušen projektilom sa zemlje, što također može imati umirujući učinak.

Mnogo toga ovisi o sudbini ruskih pilota, koji su prema tvrdnjama pobunjenika ubijeni, dok Ankara navodi da su zarobljeni i da radi na njihovom oslobađanju.

Ukoliko su informacije Ankare pouzdane, tamošnja vlada može utjecati na turkmenistanske zajednice i sirijske pobunjenike s kojima je u dobrim odnosima, kako bi osigurala puštanje pilota. 

S druge strane, turski predsjednik Erdoğan bi lako mogao pitati zašto ponuditi pomoć naciji koja je opetovano kršila zračni prostor njegove zemlje. Ipak, izglednije je da će dvije nacije raditi na smirivanju napetosti, iako postoji mogućnost od ponavljanja scenarija dok god Rusija ispituje sigurnost na granicama članice NATO-a.

Bliski istok dovodi velike svjetske sile na blisku udaljenosti kakve nisu viđene od rata na Kosovu u 1999. godini, ali na puno opasniji način. Sirijski rat nije samo uzrok velikog izbjegličkog vala i inkubator najmoćnije terorističke skupine svijeta, veći i kokpit u kojem se ponovno susreću tradicionalni međunarodni rivali, zaključuje Telegraph.