MALI i veliki plišani medvjedići posloženi su oko groba Adama Buhajova kao da mu prave društvo. Ali ovo 17-mjesečno dijete nije samo. Njegova majka, 27-godišnja Sofija Buhajova, sahranjena je zajedno s njim na sumornom groblju u Zaporižji, na jugu Ukrajine. Adamova prabaka Tetjana Tarasevič (68) počiva u grobu odmah do njih.

Sve troje poginuli su istodobno 7. studenoga prošle godine u ruskom napadu. Neke od Adamovih posljednjih trenutaka Tetjana je uhvatila videom na svom mobitelu. Bili su u šetnji s Adamovom mamom Sofijom. Plavokosi i plavooki Adam nosi crvenu jaknu i vunenu kapu s Mickeyjem Mouseom. "Ne skidaj kapu, bit će ti hladno", nježno mu kaže Tetjana, ali on to svejedno čini.

Sat vremena kasnije njih troje bilo je kod kuće, spremajući se nešto pojesti, kada je ruska navođena bomba pogodila njihovu stambenu zgradu. Adam, Sofija i Tetjana su poginuli, zajedno s još šest civila, piše BBC.

"Ovo je pakao na zemlji. Izgubila sam majku, kćer i unuka u jednoj sekundi"

Sofijina majka Julija Tarasevič (46) traži snagu da nastavi život - bez većine svoje obitelji, bez svoje prošlosti i svoje budućnosti: "Ne znam kako dalje živjeti. Ovo je pakao na zemlji. Izgubila sam majku, kćer i unuka u jednoj sekundi."

Najbliže što im sada može doći je na njihovim grobovima. "Draga moja mama", govori Julija plačući dok miluje fotografiju Tetjane - liječnice poput nje - pričvršćenu na drveni križ. Jedan korak dalje je grob Sofije i Adama. Saginje se kako bi dotaknula njegovu fotografiju, nazivajući ga "moje malo mače".

Zatim se obraća izravno Sofijinoj fotografiji - crno-bijeloj slici mlade žene duge tamne kose: "Moja lijepa kćeri, žao mi je što te nisam mogla spasiti." Sofijin otac, 60-godišnji Serhij Luščaj, stoji uz nju - snažna osoba koja dijeli njezin gubitak i njezinu tugu. "Često posjećujemo groblje i posjećivat ćemo ga dok smo živi, ​​jer nam to uistinu malo olakšava", govori Julija.

Svaki put kad dođu u daljini se protežu novi grobovi. Groblje se širi nevjerojatnom brzinom, ističe Julija. Nizovi plavih i žutih zastava, obilježavajući grobove palih boraca, dižu se prema tmurnom sivom nebu.

Stalna meta Rusa

Zaporižja je stalna meta ruskih snaga. To je strateški važan industrijski grad u blizini borbenih linija. Najveću nuklearnu elektranu u Europi - oko 55 km od grada - drže Rusi. Na dan napada u kojem su poginuli Sofija, Tetjana i Adam Julija je nazvala kćer iz zapadne Ukrajine, gdje je bila na službenom putu.
"Rekla sam joj da se čuva. Bombe su padale na grad od jutra. 'Hvala, mama, ne brini. S nama će sve biti u redu', odgovorila mi je Sofija", priča njena majka.

Serhij je bio na poslu kad je čuo da se nešto dogodilo. I on je zvao svoju kćer, ali nije bilo odgovora. Zatim je u WhatsApp grupi svojih susjeda vidio ovu poruku: "Prijatelji, tko je još ostao pod ruševinama?"

"Žurio sam se kući moleći se cijelim putem, ali moje su molitve već bile uzaludne. Kad sam stigao, vidio sam samo ruševine. Lutao sam uokolo tražeći svoj balkon. Ne znam koliko je vremena prošlo - dva ili tri sata - i shvatio sam da nema više ničega, ni nade za spas", kaže Serhij.

U danima koji su uslijedili iz ruševina su izvađene neke stvari - Sofijina porculanska šalica, koja je nekako ostala čitava, ribica s kojom se Adam igrao u kadi i mala crvena jakna koju je nosio u svojoj posljednjoj šetnji. Sada je to obiteljsko blago, uz mnoge dragocjene uspomene.

"Svake večeri, kad bih došao kući s posla, vodio bih Adama u šetnju. Bio je jako znatiželjan u vezi s nebom. Usmjerio bi prstić gore, a mi bismo mu pričali o tome. I volio je ptice", govori Serhij. Obiteljski video prikazuje Adama u Sofijinim rukama te kako trči okolo, okružen golubovima. "Nedavno je progovorio i uvijek je bio nasmijan. Bio je zdrav, lijep i pametan. On i moja kći usrećivali su nas svaki dan", rekla je Julija.

"Ne može biti govora ni o kakvom prekidu vatre ili mirovnim pregovorima"

Nakon ruske invazije na Ukrajinu u veljači 2022. godine Julija je odvela Sofiju na sigurno u Veliku Britaniju. Mlada žena radila je kao prevoditeljica za ukrajinske trupe koje je obučavala britanska vojska, ali nije mogla ostati podalje od Ukrajine. "Stvarno su joj nedostajali roditelji i rodbina te zemlja", kaže Julija. Sofija se vratila i u lipnju 2023. rodila Adama. Počela se baviti psihologijom jer je znala da puno ljudi u Ukrajini treba psihološku pomoć, ističe njezina majka.

Julija je svjesna da bi se Ukrajina uskoro mogla naći pod pritiskom da pregovara s neprijateljem. Donald Trump se vratio u Bijelu kuću i zalaže se za mirovne pregovore između Moskve i Kijeva. Ali i Julija i Serhij nepokolebljivi su u uvjerenju da se Ukrajina mora boriti dalje. Kažu kako je tvrdnja Donalda Trumpa da bi mogao okončati rat za jedan dan bila smiješna.

"Rusija je upala u našu zemlju i uništila naše domove i naše obitelji. Dakle, ne može biti govora ni o kakvom prekidu vatre ili mirovnim pregovorima. Ako nezasitnom Putinu ostavimo naše teritorije i ne osvetimo ljude koje smo izgubili, nikada nećemo pobijediti", tvrdi Julija.

Serhij kaže da bi jedini kontakt s Rusima na ukrajinskom teritoriju trebao biti kroz borbu. Mnogi Ukrajinci vjeruju da će Rusija, čak i ako dođe do prekida vatre, prije ili kasnije ponovno napasti, kao što je to učinila 2022., osam godina nakon aneksije Krimskog poluotoka. Moskva sada kontrolira gotovo jednu petinu Ukrajine.

Vrijeme nije na strani Ukrajine. U 2025. postoji opasnost na nekoliko frontova - nedostatak ljudstva, moguće smanjenje buduće američke vojne pomoći i slabljenje međunarodne pozornosti. Julija prihvaća da život u drugim zemljama ide dalje: "Ljudi ne mogu živjeti u stalnom stresu, misleći samo na nas. Ipak, voljela bih da zapamte da je u blizini rat, u kojem ginu ne samo vojnici nego i civili".

Ona želi da svijet sazna imena - Adam Buhajov, Sofija Buhajova i Tetjana Tarasevič.