U PETAK u ponoć nastupila je izborna šutnja koja će trajati sve do 19 sati u nedjelju, 5. srpnja, kada bi trebala biti zatvorena birališta za ove parlamentarne izbore.

No što je zapravo izborna šutnja, ima li uopće smisla, hoćete li biti kažnjeni ako je kršite i kako?

Na stranicama Državnog izbornog povjerenstva (DIP) objašnjava se da se "za vrijeme izborne šutnje zabranjuje javno predstavljanje i obrazlaganje izbornih programa sudionika biračima, nagovaranje birača da glasuju za određenu kandidacijsku listu ili kandidata, objavljivanje procjena izbornih rezultata kao i objavljivanje prethodnih, neslužbenih rezultata izbora, izjava i intervjua sudionika izborne promidžbe te navođenje njihovih izjava ili pisanih djela".

I društvene mreže su obuhvaćene izbornom šutnjom

To se odnosi na medije, ali i društvene mreže poput Facebooka i Twittera, kao i na slanje SMS-ova biračima i slično, kako su svojedobno naglasili iz DIP-a.

Zabranjeno je, dakle, "postavljanja novih promidžbenih sadržaja poput statusa, video clipova, slika ili komentara na društvenim mrežama, kao što su Facebook, Twitter i ostale, a koji se izravno objavljuju na naslovnicama kao novosti ili na privatnim profilima povezanih privatnih korisnika društvenih mreža".

S druge strane, neki vizualni promidžbeni materijali i dalje ostaju u javnom prostoru, poput jumbo plakata, ali oni su postavljeni prije početka izborne šutnje te je prekomplicirano skidati ih sve u petak u ponoć.

Različita pravila za europske i parlamentarne izbore

Kada je riječ o izborima za Europski parlament, kršenje izborne šutnje nije jeftino. Kazne za kršenje šutnje na tim izborima su ozbiljne pa je za fizičku osobu, dakle građanina, koja krši šutnju propisana kazna od tri tisuće kuna, za izbornog kandidata od 10 tisuća do 30 tisuća kuna, za pravnu osobu, a to su i stranke, od sto tisuća do pola milijuna kuna, a za odgovornu osobu u njoj od 10 tisuća do 30 tisuća kuna.

Kršenje izborne šutnje se prijavljuje DIP-u, koji onda procjenjuje je li doista došlo do kršenja, a ako zaključi da jest, slučaj se prosljeđuje na prekršajni sud. 

No za parlamentarne i predsjedničke izbore vrijede drugačija pravila. 

DIP: Sankcije za kršenje izborne šutnje na parlamentarnim izborima ne postoje

DIP je na današnjoj konferenciji za medije objavio da oni "mogu samo upozoravati" na kršenje izborne šutnje i da "sankcije nisu propisane zakonom" pa je "sve na savjesti medija, građana i kandidata".

Još su rekli da su "pričali o ukidanju izborne šutnje", a sve to manje-više znači da poštovanje izborne šutnje ovisi isključivo o građanima te da se DIP ne bi htio miješati.

Iz DIP-a su na prethodnim izborima poručivali da ipak ne mogu kontrolirati sve što se objavljuje u bespuću društvenih mreža te je moguće da im nešto prođe "ispod radara", kako je to svojedobno formulirala potpredsjednica DIP-a Vesna Fabijančić-Križanić.

Ima li izborna šutnja još uopće smisla?

Stoga se postavlja pitanje ima li izborna šutnja uopće smisla. S jedne strane, u Hrvatskoj ne vrijede jednaka pravila o izbornoj šutnji za sve izbore, a s druge je u eri društvenih mreža de facto nemoguće kontrolirati poštovanje izborne šutnje niti sustavno provesti to pravilo. Izborna je šutnja svojedobno uvedena kako bi se glasačima nakon agresivne kampanje omogućilo da na miru razmisle o svemu i donesu odluku kome će dati svoj glas na izborima.

“Izborna šutnja je institut koji se jako razlikuje među izbornim sustavima, i prema trajanju i prema obaveznosti, odnosno kaznama predviđenima za kršenje. Sudeći prema iskustvima prethodnih izbora, u Hrvatskoj ga mnogi politički akteri/ce doživljavaju prilično labavo. Što se Gonga tiče, mi mislimo da je ovakav oblik izborne šutnje u doba društvenih mreža izgubio smisao. Smatramo da se institut izborne šutnje mora sinkronizirati u svim zakonima i da bi bilo poželjno ukinuti izbornu šutnju što se tiče oglašavanja u medijima. Međutim, isto tako mislimo da je nikako ne bi trebalo ukidati u neposrednoj blizini biračkih mjesta. Agitiranje na birače/ice na biračkim mjestima (u krugu od 50 metara) može biti jako uznemirujuće i institut izborne šutnje tu mora postojati”, rekla je za Index Oriana Ivković-Novokmet iz Gonga.

Predah za medije

Izborna šutnja je i svojevrsni predah za medije nakon kampanje. Na portalima se ne smiju, primjerice, objavljivati fotografije kandidata, kao ni članci koji se tiču izbora pa se može posvetiti mnogo više prostora relevantnim i zanimljivim temama koje budu zanemarene tijekom poslovičnog kaosa svake predizborne kampanje.

S druge strane, DIP-u su mediji i najlakša meta kada je riječ o predizbornoj šutnji, pa su tako na prošlim predsjedničkim izborima neki portali upozoreni zbog toga što s naslovnica nisu maknuli ankete u kojima su njihovi čitatelji mogli glasati za svoje predsjedničke favorite.

Slanje SMS-ova i širenje letaka kao najčešći primjeri kršenja izborne šutnje

Kada je riječ o konkretnim primjerima kršenja izborne šutnje, oni svjedoče da se to najčešće radi na dva glavna načina: ubacivanjem promidžbenih letaka u poštanske sandučiće građana i slanjem SMS-ova. To su proteklih godina građani najviše prijavljivali DIP-u kao primjere kršenja šutnje te, naravno, neke objave na Facebooku.

Što se tiče stranaka i njihovog kršenja predizborne šutnje, u 30 godina hrvatske demokracije se iz onoga objavljenog u medijima može zaključiti da je šutnju najviše kršio HDZ. Otkako imamo mobitele, slanje SMS-ova potencijalnim glasačima na dan izbora je HDZ-ov omiljeni način kršenja izborne šutnje, iako se sama stranka od toga uvijek ograđuje i krivi zabludjele pojedince.

Bilo kako bilo, izborna šutnja je i dalje zakonski na snazi iako za njezino kršenje nisu propisane nikakve sankcije. Ako vam se to čini besmisleno, potpuno ste u pravu.