TIJEKOM posljednjih 29 mjeseci Rusi i Ukrajinci usvojili su nove strategije i napredne tehnologije kako bi pokušali dobiti prednost u ratu. Sukob se konstantno mijenja, no jedan aspekt ostao je isti: obje strane ozbiljno se oslanjaju na artiljeriju, piše za Forbes dr. Vikram Mittal, profesor s West Pointa.

Većinu štete koja je nanesena u ovom ratu prouzročila je artiljerija, takozvana "kraljica bitki". Rusi ispaljuju oko 10.000 komada streljiva dnevno, a Ukrajinci oko 2.000. Ova ovisnost o streljivu neće se promijeniti, a i Rusija i Ukrajina razvijaju nove tehnologije kako bi ojačale svoje kapacitete.

Iako svaka moderna vojska koristi artiljeriju, Rusija i Ukrajina drže se sovjetske doktrine ratovanja, koja prioritizira čestu upotrebu streljiva. Na primjer, tijekom Drugog svjetskog rata Crvena armija je prije ulaska u Berlin na grad - koji je već ionako bio na rubu kolapsa izazvanog zračnim napadima - ispalila 2 milijuna komada streljiva.

U modernom kontekstu, operacije ruske i ukrajinske vojske fokusirane su na smještanje sustava artiljerije na ključne lokacije koje im omogućavaju napade na neprijatelja. Pravilno korištenje artiljerije odigralo je ključnu ulogu u ukrajinskom odbijanju prvih ruskih napada u veljači 2022. godine, kao i u ruskom zaustavljanju ukrajinske protuofenzive.

Teške borbe u Luhansku, Donjecku i Harkivu

Ukrajinske snage sada su svoju artiljeriju rasporedile u obrambena uporišta u Luhansku, Donjecku i Harkivu te oko njih. Takve položaje planiraju držati najmanje narednih šest mjeseci i dodatno ih utvrditi pojasevima s preprekama uz dodatnu zaštitu artiljerije, kako bi spriječili napade ruskih mehaniziranih brigada. 

Rusi su zbog toga prisiljeni provoditi napade manjim jedinicama kako bi pokušali preplaviti te obrambene položaje. Ti napadi su iznimno krvavi, a uspjeh je zanemariv.

Istovremeno, ruske snage koriste velike artiljerijske napade kako bi uništile ukrajinske obrambene položaje. U sklopu tih napora Rusi pokušavaju uništiti lokacije s ukrajinskom artiljerijom. 

Rusi svoju artiljeriju također koriste kao podršku za manje napade, s obzirom na to da artiljerijski napadi prisiljavaju ukrajinske vojnike da se sklone i umanjuje njihovu sposobnost da brane položaje.

Impresivan izbor haubica

Obje strane imaju zaista impresivan izbor haubica. Ukrajina koristi kombinaciju starije sovjetske opreme (npr. 2S3 Akatsija) i novije opreme koju je dobila od NATO-a, među kojom je i američki M109 Paladin, britanski AS-90 i francuski CAESAR. Ukrajina također i sama proizvodi haubicu 2S22 Bohdana, što se dijelom financira i od pomoći iz inozemstva. 

Jedan izazov je činjenica da oprema NATO-a koristi streljivo drugačijih dimenzija od opreme iz istočne Europe, zbog čega se Ukrajina mora oslanjati na streljivo iz NATO-a. U najnovijim paketima pomoći iz Britanije i SAD-a Ukrajinci su dobili veliki broj streljiva, kao i dodatne haubice AS-90 i M109 Paladin.

Ruska pak vojska ima više streljiva od bilo koje druge vojske svijeta i čak tri puta više komada streljiva od američke vojske. Oni koriste kombinaciju sovjetskih haubica kao što je MS19 Msta-S i novijih sustava poput 2S33 Msta-SM2. 

Nadalje, ruska vojno-industrijska baza ima živu mrežu opskrbe za proizvodnju artiljerijskog streljiva, kao i proizvodne kapacitete od oko četvrt milijuna komada streljiva mjesečno, što može ispuniti potrebe vojske.

Promjenjiva dinamika

Obje strane su integrirale artiljeriju s promjenjivom dinamikom na fronti. Štoviše, raširena upotreba opreme za elektronsko ratovanje dodatno je ojačala ulogu koju artiljerija mora igrati u borbenim operacijama. 

Tijekom rata su obje strane počele koristiti čitav niz novih sustava za projektile, no sustav postaje neefikasan unutar samo nekoliko tjedana jer će druga strana uvijek otkriti slabosti i početi ih iskorištavati elektronskim ratovanjem. Istovremeno, artiljerijske granate nemaju unutrašnju elektroniku nužnu za ometanje, što ih čini pouzdanim oružjem za uništavanje neprijateljskih meta.

Budući da se očekuje da će u ovom ratu elektronsko ratovanje postajati sve važnije, obje strane će se vjerojatno okrenuti nešto tradicionalnijim artiljerijskim sustavima.

Uz to, i Rusi i Ukrajinci streljivo koriste u kombinaciji s dronovima čiji je zadatak pronalaziti mete. Dronovi potom nadziru sam napad, što omogućava prilagodbu u ciljanju, a potom i procjenjuju nastalu štetu. 

Ta taktika omogućava im da povećaju svoj domet, s obzirom na to da ne moraju naprijed poslati vojnike koji će nadzirati operaciju. Iako su ovu tehniku najprije koristili Rusi tijekom invazije na Krim 2014. godine, obje strane tijekom rata su unaprijedile proces. Dronovi sada funkcioniraju autonomnije i proces je postao više automatiziran, što ga čini efikasnijim.

Artiljerija je u SSSR-u stekla veliku slavu, zbog čega je sveprisutna u modernoj ruskoj i ukrajinskoj ratnoj doktrini, zaključuje Mittal, a sigurno je da će i u ovom sukobu ostati temelj njihovih strategija.