U DRUGOM najvećem gradu u Venezueli, Maracaibo, koji je ujedno i prijestolnica venezuelske naftne industrije, došlo je do niza pljački.

Kako javlja Guardian, policija nije bila u stanju kontrolirati pljačkanje do kojeg je u tom gradu došlo. 

Pljačke uspoređuju s prirodnom katastrofom

Trgovci su pljačkanje do kojeg je došlo usporedili s prirodnim katastrofama poput tsunamija, a jedna prodavačica je rekla čak i kako se radi o "vragu".

Ipak, lokalni novinari sve opisuju kolektivnim slomom koji pokazuje samo kako bi mogla izgledati budućnost tog grada ako se nastavi ekonomsko, političko i društveno propadanje Venezuele.

"Užas, strah, očaj", kaže Maria Villalobos, novinarka koja plačući govori o danima nasilja koje brojni stanovnici Maracaiba nazivaju ludilom. 

"Mislila sam da je počeo građanski rat", dodala je. 

Njezin muž, koji je skupa s njom razgovarao s ekipom Guardiana, slaže se. Prisjetili su se scena pljačkanja trgovina. 

Kažu kako su ljudi bili naoružani sjekirama, maljevima, mačetama i pištoljima. Krali su po trgovinama, skladištima i crkvama. 

"Bilo je kao da su opsjednuti", rekao je. 

Ludilo u Maracaibu 

Ludilo u Maracaibu je počelo u noći 10. ožujka, tri dana nakon prvog velikog nestanka struje u Venezueli. 

U tom gradu, koji je venezuelska prijestolnica nafte, živi 1,6 milijuna ljudi. Ljudi se žale na nestanke struje, vode i goriva te sve gori javni prijevoz, a počeli su se žaliti čak i prije nego što je došlo do ubrzanja krize u Venezueli i hiperinflacije 2016. godine. 

"Postoje dijelovi grada u kojima danima, tjednima, pa i mjesecima nema vode. To je uništen grad", rekao je lider opozicije, Juan Pablo Guanipa. 

"Kao da živimo u ratnom stanju. Svaki dan je borba", rekla je Yelenia Barerra, jedna od prosvjednica. 

Nestanak struje najgore je pogodio Maracaibo

Kada je prvi put nestalo struje, u Caracasu su se bogati zatvorili u hotele u kojima su imali svjetlo, dok su se oni manje sretni borili za vodu u izvorima, pa čak i u onečišćenim rijekama. 

Najgore je ipak pogođen Maracaibo, u kojemu su, kako piše Guardian, nestanak struje i informacija doveli do nereda koje čak ni snage sigurnosti nisu mogle, ili pak nisu htjele, spriječiti.

Stotine trgovina su opljačkane ili zapaljene dok su stanovnici u svojim domovima punima vlage i bez svjetla čekali objašnjenje o tome što se događa. Ono je stiglo tek danima poslije.

"Bio je to lonac koji je kuhao, a onda je proključao", rekao je Juan Carlos Koch, menadžer shopping centra u kojemu je 106 od 270 trgovina opljačkano. 

"Toliko su nas oštetili da smo mi počeli štetiti jedni drugima"

Hotel Brisas del Norte je uništila skupina od 100 ljudi.  "Bio je to tsunami", rekla je voditeljica prodaje, Simaray Cardozo. 

Hotel je uništen u potpunosti, od recepcije do bakrenih cijevi i kablova koji su počupani iz zidova. 

Toaleti, umivaonici i tuševi su izvađeni iz svih 120 kupaonica u hotelu. Pljačkaši su odnijeli čak i utičnice za struju. 

Menadžerica hotela, Margelis Romero, rekla je kako smatra da je uzrok svemu društvena oštećenost.

"Toliko su nas oštetili da smo mi počeli štetiti jedni drugima. Društvo je poremećeno", dodala je i rekla kako se pita što ako ona jednom bude prisiljena biti jedna od pljačkaša.

"Hoću li i ja morati krasti?"

Romero strahuje da kriza u Venezueli neće biti riješena.

"Hoću li i ja morati krasti? Kako ću preživjeti? I ja imam djecu. Što će se dogoditi ako neću moći? Kako ću reagirati", pitala je. 

Jedan drugi zaposlenik, Leonardo Pinzon, rekao je pak kako se ne radi o pljačkašima nego o teroristima. 

Mnogi političari i poduzetnici tvrde kako su pljačkaši zapravo organizirane bande koje koriste priliku,. 

Ali neki majke i očevi su se oglasili rekavši kako su i sami krenuli u potragu za namirnicama jer nisu imali nikakve informacije o tome kada će se sve vratiti u normalu. 

Maria Villalobos rekla je Guardianu kako je među pljačkašima vidjela obitelj Jehovinih svjedoka.

Jedan biznismen koji redovno ide u crkvu je Guardianu priznao kako je i on išao u krađu.

"Krađa je grijeh, to je jednostavno. Ali... Nije bilo informacija. Vlada nije ništa rekla. Nismo znali hoće li to trajati tri dana ili mjesec dana", rekao je. 

"Nema hrane"

Njegova supruga uvela je Guardianove novinare u kuhinju kako bi im pokazala zašto su krali. 

U kuhinji su imali jedan krumpir i pola luka. Sedam boca mlijeka i šest boca vode bilo je u hladnjaku, kao i prazna mala boca kečapa i 10 malih pakiranja soka od jabuke koji su ona i suprug ukrali iz obližnje trgovine. 

"Nema hrane", rekla im je. 

Potom ih je odvela u prizemlje. Na žici za sušenje veša bilo je šest jednokratnih pelena koje su bile počišćene, s kojih je bio skinut gel, koje su oprane i koje su se sušile kako bi ponovno mogle biti korištene.

"Najtužnije je što sve neće stati na ovome. Može doći do novog nestanka struje pa će opet biti sve isto ili čak i gore", rekao je njezin suprug.