BRAČNI par iz Zagreba, Blanka Tesla i Ivan Pocrnić, od 2015. godine žive u SAD-u gdje rade na Sveučilištu u Georgiji. Oboje su u Zagrebu magistrirali te potom odselili u SAD gdje su dobili priliku dalje se školovati i raditi na velikim projektima. Ivan je magistrirao na Agronomiji u Zagrebu i potom je primljen na stručno osposobljavanje u Hrvatsku poljoprivrednu agenciju. Plaća - 1600 kuna. Posao je radio godinu dana i tad je stigla uredba vlade o zabrani zapošljavanja i on je ostao bez posla.

"Profesori s Agronomije su mi rekli da ću teško pronaći posao u struci. Jedan od profesora mi je izašao u susret i spojio me s profesorom Ignacyem Misztalom iz Georgije, koji me potom pozvao da dođem kod njih na trotjedni tečaj. Otišao sam, tamo su provjerili moje znanje i potom mi je Ignacy ponudio da dođem kod njih na doktorski studij. Vratio sam se u Hrvatsku, riješio papire i upisao doktorat u SAD-u s punom stipendijom u trajanju od tri godine. Zajedno sa mnom, stigla je i moja supruga Blanka koja je taman magistrirala na PMF-u u Zagrebu te je i ona dobila doktorat na istom Sveučilištu, također s punom stipendijom, samo što njen doktorat traje pet godina", započeo nam je priču Ivan.

Radi sa Zika virusom

Nakon što je doktorirao, dobio je ponudu od profesora da ostane na postdoktorskom studiju kako bi nastavio s istraživanjem, koju je prihvatio.

"Bavim se kvantitativnom genetikom u stočarstvu i razvojem kompjutorskih programa koje koriste velike stočarske firme u svijetu, za bolju selekciju životinja. Razvijamo softver za te velike tvrtke i savjetujemo ih na temelju genetskih i statističkih metoda prema kojima možemo prepoznati i odabrati najbolje životinje u populaciji tako da njihovo potomstvo daje kvalitetnije meso, više mlijeka, jaja, te da su bez nasljednih bolesti", priča nam Ivan.

Njegova supruga Blanka, koja je u Zagrebu magistrirala eksperimentalnu biologiju na PMF-u, završava doktorat u SAD-u gdje radi na istraživanju aktualnog virusa - Zika.

"Po završetku ću biti doktorica znanosti u području zaraznih bolesti. Trenutno se bavim izučavanjem virusa poput Zike, dengue i groznice Zapadnog Nila koje prenose komarci. Prilikom rada sa zaraznim bolestima, postoje 4 stupnja biološke zaštite, a ja radim u 3. stupnju (BSL-3). Visoki stupanj zaštite iznimno je bitan jer bi bilo jako opasno da zaraženi komarac pobjegne iz laboratorija. Imam 2 mentorice, jedna je virolog, a druga je ekolog. U Meksiku je vladala epidemija Zika virusa pa smo od tamo dobili virus i jajašca iz kojih uzgajamo komarce. Zika virus je opasan za trudnice jer se može prenijeti s majke na fetus i uzrokovati pobačaj ili teške anomalije živčanog sustava poput mikrocefalije. Radila sam na projektu gdje smo Ziku ubrizgali u oplođeno kokošje jaje, a potom smo pratili razvoj pilića. Puno ih nije preživjelo, a uočili smo i promjene na mozgu pilića. Taj je rad ubrzo objavljen i bio je među prvima za bolje razumijevanje posljedica Zike na prenatalni razvoj. Osim toga, vodila sam projekte u kojima smo proučavali kako količina virusa u krvi ili temperatura u okolišu utječu na brzinu širenja i epidemiologiju Zika virusa. Na temelju toga napravili smo mape područja pogodna za širenje virusa", ispričala je Blanka za Index, koja je prošla sve potrebne treninge za takav stupanj opasnosti s kojim se suočava.

Planiraju se vratiti u Hrvatsku

A nakon što su nam sve ispričali o svojim zanimljivim poslovima, zanimalo nas je kakav im je život u SAD-u i što planiraju nakon završetka postdoktorskog i doktorskog studija. Hoće li se vratiti u Hrvatsku ili ostati u SAD-u?

"Želimo se vratiti u Hrvatsku, a ako ne tu, onda u Europu. Ne planiramo ostajati u SAD-u", kratko nam je odgovorila Blanka.

Iako joj se SAD sviđa, jer je, kaže, iznimno napredan na području znanosti, s druge strane željela bi zasnovati obitelj u Hrvatskoj.

"U SAD-u imamo priliku raditi na izvrsnim projektima i s vrhunskom opremom. Ovdje sam bila dio tima gdje smo među prvima opisali neke mehanizme Zika virusa. Kada je 2015. krenula epidemija Zike, nije se gotovo ništa znalo o tom virusu. Sviđa mi se što idemo po brojnim konferencijama gdje imamo priliku slušati predavanja i razgovarati s pravim zvijezdama u znanosti, i jako sam sretna što sam dobila priliku raditi ovdje", rekla nam je Blanka.

Međutim, s druge strane, jako je, naglašava, vezana uz obitelj i prijatelje koji su u Hrvatskoj.

"U SAD-u je život drugačiji. Ovdje porodiljni traje 6 tjedana pa djeca nemaju takvu vezu s majkama. Imaju dadilje dok ne krenu u školu i potom odlaze na fakultete. Viđaju se par puta godišnje, nema tolike povezanosti kao kod nas u Hrvatskoj. Ovdje je drugačiji stil života. Ne kažem da je to loše, ali meni to nedostaje. Puno puta nam ljudi kažu da nismo normalni jer se planiramo vratiti, ali po meni svaka zemlja ima i svoje prednosti i nedostatke. Meni su najbitniji obitelj i prijatelji", rekla nam je Blanka.

"A SAD-u radimo na projektima koji su nam nezamislivi u Hrvatskoj"

A isto misli i Ivan, koji kaže da bi se najviše volio vratiti u Hrvatsku ili bar negdje u Europu.

"Da sam u SAD otišao sa 16, 17, bolje bih se prilagodio njihovom mentalitetu. Amerika je definitivno broj 1 u istraživanju, ovdje radimo na projektima koji su nam nezamislivi u Hrvatskoj. Ostao bih u Americi pod jednim uvjetom, da mi se baš otvori profesorska pozicija na nekom top sveučilištu. Amerika je super zemlja za rad i super je biti na velikom sveučilištu. No kad stavim pluseve i minuse, još uvijek je u Europi lagodniji život.

U SAD nisam otišao radi novca, već radi prilike za obrazovanjem, učenjem i napredovanjem pa nisam vezan uz Ameriku. Što se tiče Hrvatske, poljoprivreda bi trebala zaista napredovati, a ja sada imam hrpu znanja i iskustva, no teško je reći kako bi to išlo kod nas. Iako kažem, jako bih se volio vratiti u Hrvatsku", rekao nam je Ivan.

U Americi planira ostati bar dok supruga ne završi doktorat. Život tamo, pogotovo zdravstveni sustav, izuzetno je, navodi, skup.

"Trudnice u Americi rade do zadnjeg dana, porodiljni je 6 tjedana. Zdravstveni sustav je jako skup, a mi kao stranci moramo plaćati skuplje pakete. To su neke negativne stvari o kojima ljudi ne razmišljaju. A da ne spominjem obrazovni sustav. Primjera radi, na Georgiji, koja je među top 15 javnih državnih fakulteta, godina stoji od 20 do 30.000 dolara, pa ako imaš 2 djece, samo za preddiplomski je potrebno oko 180.000 dolara", rekao je Ivan.

Težak početak u SAD-u

"Amerika je definitivno super iskustvo, zemlja je prekrasna i svatko tko ima priliku da ode preko ljeta na studentski "Work and Travel", trebao bi to iskoristiti. Što se tiče ljudi u visokoj znanosti, fakulteta i istraživačkih institucija, Amerika je na najvišem nivou. Sretan sam što sam dobio priliku ovdje doći na doktorat i postdoktorat. Putujemo na brojne konferencije. Primjerice, ja sam bio na Novom Zelandu na svjetskoj konferenciji iz animalne genetike koja se održava svake četiri godine, a Blanka u Hong Kongu na svjetskom simpoziju. Izlagao sam na europskim konferencijama u Belfastu i Dubrovniku, u Kanadi te na brojnim američkim. Pitanje je bismo li dobili priliku izlagati svoje radove na takvim konferencijama da nismo došli u SAD", navodi Ivan.

A dolazak u SAD nije im bio nimalo jednostavan, kao ni početak života tamo.

"Na početku nam je bilo teško. Ako nemaš auto, ne možeš otići ni do dućana. Prvu godinu smo živjeli u studentskom domu koji je bio nenamješten, i sami smo sve trebali kupiti. Došli smo početkom siječnja 2015., dok su još svi bili na praznicima. Upali smo u stan bez kreveta, ičega, bila je zima. Išli smo prošetati po kampusu da kupimo neki poplun i onda skužiš da je najobičniji dućan predaleko, a busevi preko praznika voze svake prijestupne. Imali smo nevjerojatnu sreću što smo naletjeli na susjede koji su isto bili Hrvati. Jedini Hrvati u gradu i to u stanu pored našeg. Oni su nam dali deku i to je sve što smo tu noć imali u stanu. Poslije su nas kolege vozile do dućana i bili smo ovisni o njima da nas vikendom voze po hranu, dok nismo kupili prvi auto za 1000 dolara", ispričao nam je Ivan.

Nakon pola godine, kada je i supruga Blanka krenula na doktorat, onda su preselili u veći stan. Sad čekaju da Blanka doktorira pa će vidjeti što i kako dalje. A kako su i sami oboje naveli, voljeli bi se vratiti u Hrvatsku ako im se pruži dobra prilika za posao. Sa znanjem i iskustvom koje su stekli, vjeruju kako bi mogli itekako doprinijeti našoj znanstvenoj sceni.