Foto: Sanjin Strukic/PIXSELL, Index

UBER je došao i nije mu puno trebalo, praktično niti jedna komercijalna vožnja nije ni napravljena – a stotine i stotine uhljeba, neradnika i društvenih parazita su doslovno prestravljeni, prestravljeni kao bakterije u reklamama za sredstva za čišćenje WC-školjke.

Razina panike je tolika, da zaista treba uzeti sok ili pivo i kokice te gledati kako se očajnički trzaju kako bi sačuvali svoje položaje, nerad, sinekure i novce koje su uredno dobivali od poreznih obveznika. Izmišljati će sada razloge svoje važnosti, pisati prosvjedna pisma, čak se ići i fizički obračunavati – jer znaju da je njihovo vrijeme prošlo.

Svijet mora ići naprijed. A najbolje i najbrže će ići naprijed oni koji shvate i prihvate da se svijet mijenja, da se neka zanimanja rađaju i neka umiru i neka mijenjaju sadržaj. Tko se opire – glup je. Država koja se opire – glupa je. A u Hrvatskoj će biti prilično opiranja, jer da imamo prilično glupih ljudi i općenito glupog ponašanja države.

A opiranje tehnologiji je glupo. Pa prije nego što se parni stroj proširio – svaka plovna rijeka imala je stazu uz obalu koja se hrvatski zove kopitnica. Tu su, kako i ime kaže, prolazili konji koji su vukli brod uzvodno. Posao su u većini svijeta radili konji (one danas gotovo izumrle radne pasmine, ne kicoški arapski konji koje gledamo u filmovima), dok su u Rusiji brodove vukli ljudi. Onda se netko sjetio povezati parni stroj i kotače na bokovima broda – i sve to je nestalo. Tisuće i tisuće radnih mjesta su nestale – no otvorila se nova ekonomija pogonjena motorima prvo na paru, potom na unutrašnje sagorijevanje. A sam termin kopitnica, nećete ni znati ako se ne bavite poviješću vodnog prava.

Danas je došlo novo digitalno doba. I ono, kao i prethodna, ruši brojne primjere stare ekonomije i rađa nove. Nestaju primjerice tiskane dnevne novine. Nemaju što raditi uz portale. Cijela ekonomija i stotine ljudi koji su se brinuli da uz jutarnju kavu dobijete vijesti od jučer ujutro – nestaju ili su već nestali. Ali, otvorila se nova, brža, dinamičnija ekonomija portala i njihovih vijesti. To se zove napredak civilizacije. Na koji vas osobno nitko ne tjera – možete uvijek kupiti tiskano izdanje ako želite ili vući teretni brod ručno uzvodno!

Zašto uopće imamo licence i dozvole za taksi i druge usluge?

Ne bih želio da ovaj tekst shvatite kao tekst samo u UBER-u. To je samo jedna aplikacija, nitko ne brani nikome da već sutra iziđe s aplikacijom koja bi pružala vrlo sličnu uslugu i zvala se, ne znam, CROPRIJEVOZ. Govorimo o modelu, govorimo o modelima nove ekonomije, koji upravo i vama koji ovo čitate omogućavaju da dodatno zaradite. Da kućni ili širi obiteljski budžet dopunite novcem. Ne samo vožnjom auta, već i najmom stana, apartmana ili kuće. Bez agencija, bez posrednika, bez komplikacija. Date nekome čistu sobu u Zagrebu ili Splitu – i dobijete novce. Ili ste dobar amaterski kuhar – zašto subotom ne biste zvali u goste druge ljude koji su vam spremni platiti vaše znanje i trud?

No, prije toga – kako su nastale ove licence, kategorizacije hotela, kategorizacije ugostiteljskih objekata, cijeli paket propisa, pravilnika, licenci, dozvola? Izum je to birokracije XIX. stoljeća, najbolji primjer, sjetiti ćete se, jest serijal o Sherlocku Holmesu, ona koji je bio nekoliko puta na našoj televiziji, gdje je glumio nenadmašni Jeremy Brett.

Svaki puta kada bi Holmes pozvao taksi, došao bi tipizirani, jednaki taksi s kočijašem i konjem – i brojem koji je davala tadašnja lokalna samouprava Londona. Cijeli taj sustav licenci izmišljen je da biste znali da vozilo koje dolazi ima neke standardizirane karakteristike, od broja sjedala do udobnosti. Također, kočijaš je trebo znati sve ulice u Londonu (što uopće nije bilo lako popamtiti, London je i tada bio milijunski grad). Slično tome, kategorizacija hotela izmišljena je da biste znali što možete očekivati, da li običnu sobu za spavanje ili nešto gdje imate kraljevski tretman. Restorane i drugo kategoriziramo kako bi opet znali pružaju li široki aspekt jela, samo brza jela ili možete očekivati nešto lokalno.

Država bi sve to pregledavala i naravno kako država ne daje ništa besplatno – naplaćivala pristojbe. A vi biste manje-više mogli biti sigurni gdje i kako idete. No, država kao država – sjetila se da bi od svega toga mogla zarađivati, pa su iznosi za licence, dozvole i drugo višestruko narasli stvarne troškove provjere. Postali su, posebno ovi za taksi usluge, dobar prohod države i njenih uhljeba. A onda je došla nova ekonomija.

UBER, Airbnb i drugi servisi - temelj je ocjenjivanje usluge

Brzi Internet i pametni telefoni omogući su nešto iznimno – da svatko od nas može dati ocjenu sobe, apartmana, hotela, taksi usluge, restorana, birtije, bilo čega. Štoviše, ako ste u tome dobri, postajete internetska zvijezda kojoj se i prilično vjeruje, a ako s druge strane pošaljete tri frenda da o vama lijepo pišu – obično će se i to primijetiti, pa će ta pisanja ljudi zanemariti.

Dakle, ako danas idete u neki grad prvi puta u životu – uredno možete vidjeti što ljudi kažu o smještaju, što kažu o pojedinom taksistu (recimo baš ako taj koristi UBER), da li je restoran dobar ili prodaje splačine – i za to vam više ne treba posredovanje države. Onaj tip koji daje dozvole, licence kategorizacije (a koji opet sigurno nije imun na korupciju) jednostavno nije potreban – vidite na telefonu kakav je neki objekt. Državi u ovom modelu ostaje samo praćenje temeljnih sanitarnih i srodnih uvjeta – i to je to. Ne treba više trošiti i vrijeme i resurse na složeni sustav licenci. Ti službenici se lijepo mogu posvetiti drugom poslu ili otići raditi u realni sektor.

UBER omogućava povezivanje onih koji žele prijevoz preko grada s onima koji nude takve usluge. Pozovete, netko se javi – pri čemu i vi i vozač vidite prethodne ocjene jedni o drugome – pa ukoliko je automobil bio prljav, ili čak i vi kao putnik pravili probleme – obično nema ništa od usluge. Ne treba vam državni uhljeb kao posrednik i nadzornik da li je sve u redu.

Sigurnost? Pa svatko tko ima vozačku dozvolu ima točno tu vozačku dozvolu za sigurno voziti automobil – i nemaju profesionalni taksisti nikakve nad-dozvole. Porez? Plaća se karticom, dakle za državu, ako prilagodi porezne propise i puno sigurnije nego plaćanje na ruke. Osiguranje? Osiguranje putnika u vozilu košta par stotina kuna godišnje i sigurno nije problem. Sadašnji porezni propisi to ne predviđaju? Nisu ni prije 100 godina predviđali vožnju avionom, prilagodite ih! Neće trebati toliko taksista? Ako ne trebaju – neka se uhvate nekog drugog posla, ni ne treba toliko seljaka otkada je izumljen kombajn.

Za turističku zemlju poput Hrvatske iznimno je zanimljiv i Airbnb. Imate sobu viška? Apartman na moru koristite samo jedan mjesec? A zašto to ne bi ponudili nekome tko dolazi u grad, neka se smjesti kod vas umjesto u hotelu! Neka koristi apartman kada vi ne koristite! Vi dobijete novce, ono dobije uslugu i nema te države ni hotela ni uhljeba koji vas ima zaustavljati! Sve što nije droga ili oružje – legalna je usluga!

Trebate vožnju, trebate smještaj? Nudite ili jedno ili drugo? Pa vi ste subjekt ekonomije, vi imate pravo raditi i zaraditi – kome to ne odgovara, njegov problem! Taksisti će propasti? Ionako će ih zamijeniti samovozeći automobili. Hoteli će gubiti goste? Njihov problem, ako hotel od 150 zaposlenih ne može pružiti više nego vi sami kod kuće. Treba platiti porez? Neka država posloži propise da to bude lako i jednostavno. Licence i slično – zaboravite. Prošlo vrijeme. Jedino kod kućnog nuđenja hrane (popularno već u Parizu) treba ostaviti temeljne sanitarne uvjete i to je sve.
Neće ovime nestati ni klasične taksi usluge, kao ni klasični hoteli, kao i klasični restorani – ali dobivaju alternativu. A alternativa je za vas – potrošača uvijek dobra. Štoviše, to je protiv UBER-a i dalje uredno može koristiti klasične taksi usluge. Taksi će ostati i u budućnosti, luksuzno vozilo i "živi" vozač će biti znak statusa, kao što je u Americi voziti "limo".

Suze europskih birokrata

Ako uzmete stvari u svoje ruke – a to upravo nova ekonomija nudi, onda ste bitno manje ovisni o birokratima. Onda ste čak i manje ovisni o poslodavcu – jer imate dodatni izvor prihoda. Ako znate da možete zaraditi za skroman život vozeći automobil ili dajući u najam ljeti dvije sobe viška – onda se možda usudite i dati otkaz u lošoj firmi. Možda više nećete ni glasati za jednu od dvije velike partije, nadajući se da se stvari neće mijenjati. I što je za državu najgore – shvatit ćete koliko poreza plaćate i koliko nepotrebnih usluga i servisa i uhljeba hranite.

Nova ekonomija vam omogućava da budete u bitno većoj mjeri neovisni – o poslodavcu, pa čak i o politici. A to politika ne voli, posebno europska, zato će i biti protiv nove ekonomije.

Pokušat će država zaustaviti, ne brinite, mogućnosti gdje pružate usluge bez da ulazite u čudne zatvorene sustave licenci, poznavanja i "podmazivanja" podobnih, kako se počesto u ove sustave ulazilo. Pa imali ste po županijama i gradovima doslovno male bogove koji su zaduženi za licenciranje i danas nakon što su čuli vijesti o dolasku UBER-a valjda piju lijekove protiv visokog tlaka. Pokažimo tim malim, često korumpiranim uhljebima da su nikakvi i nepotrebni! Jer države koje se budu više opirale – ostati će više zaostale, kao oni koji su se nekada opirali brodovima na paru.

Čine vas ovcama!

Jeste li svjesni koliko vas ovaj izvitopereni, služeni, lažni sustav licenci i odobrenja čini ovcama? Kada sletite u Zagreb, tamo legalno možete sjesti samo u preskupi velikogorički taksi! I platiti vožnju do Zagreba skoro 200 kuna. To ne da nije normalno, nego je perverzno. Slično je i u nekim primorskim gradovima. Od aerodroma do centra 200 kuna, pa i više. I kao – ne možete pozvati nikakav drugi taksi, nego upravo taj koji ima licencu!

Shvaćate li dragi moji sunarodnjaci koliko vas rade glupim? Imate u džepu svoj, teško zarađeni i krvavo oporezovani novac. I onda se javi birokrat u sprezi s nekim udruženjem i kaže: "Možete ovdje koristiti samo usluge XY taksi udruženja po njihovim cijenama!" Ma, tko je njemu dao to pravo? Znate tko? Naša glupost! Svi propisi proizlaze u konačnici iz državne suverenosti – a suveren smo mi, hrvatski građani! Dozvolili smo da nas uvjere kako su "oni" vlast i kako se tako "mora"! Dozvoli smo da nam uvjetuju kako ćemo trošiti svoj teško zarađeni novac.

Zapamtite – ako iziđete iz zračne luke s novcem u džepu – vaša i samo vaša stvar je hoćete li pozvati jednu, drugu ili treću taksi kompaniju, UBER ili one treće gdje vas za samo malo više novca od klasičnog taksiste dočeka vozač s crnom limuzinom i još pomogne oko kofera. To je vaša, vaša i samo vaša odluka – jer je to vaš novac. Neka oni mašu svojim "licencama", "dozvolama", "koncesijama" ili kako će ih sve znati – pokažite im srednji prst! Vožnja automobila je legalna svakome tko ima valjanu vozačku dozvolu, ulice po gradu više otkada postoji GPS ne treba pamtiti – i to je to.

A što se tiče onih koji su do sada najviše profitirali od ovakvog stanja, i koristili sve moguće i nemoguće načine da zacementiraju svoje povlastice, tipa velikogoričkih taksista koji su si osigurali svojevrsni monopol u Zračnoj luci Zagreb i vozili do centra Zagreba s bjesomučnim cijenama – s veseljem ćemo gledati kako propadaju i mahati im. Osim naravno ako se ne prilagode. Mogu i oni voziti kao UBER.

I još jednom – vaš novac u vašem džepu je samo vaš – i nema vam što država ni grad određivati na koju taksi ili uslugu smještaja ćete ga koristiti! Onome tko vam bude mahao papirom da ima neki "monopol" na jednostavnu tržišnu uslugu tipa vožnje taksija – kažite da tim papirom obriše dupe.

Monopol je po definiciji generator nerada, uhljeba i korupcije.