POD SIVIM nebom i tankim slojem snijega masivne sive i zelene konstrukcije podsjećaju na sovjetsku prošlost Ukrajine. Rakete i bacači spomenici su iz vremena kada je Ukrajina igrala ključnu ulogu u sovjetskom nuklearnom programu.

Ispod djelomično podignutog betonskog i čeličnog poklopca silosa izranja ogroman interkontinentalni balistički projektil (ICBM). No, raketa je samo replika, napukla i pljesniva. Već gotovo trideset godina silos je ispunjen krhotinama nekadašnjeg oružja. Cijela ta ogromna baza, smještena u blizini ukrajinskog grada Prvomajska, sada je muzejski kompleks. Kijev je okrenuo leđa nuklearnom oružju početkom devedesetih, kada je Ukrajina, kao neovisna država, izašla iz sjene Moskve.

Mnogi sada smatraju da se Ukrajina nije trebala odreći nuklearnog arsenala

Međutim, s obzirom na to da i tri godine nakon početka ruske invazije nema jasnog dogovora među saveznicima o tome kako jamčiti sigurnost Ukrajine nakon što rat završi, mnogi sada smatraju da je ta odluka bila pogrešna, prenosi BBC. Prije 30 godina, 5. prosinca 1994. godine, na ceremoniji u Budimpešti je Ukrajina, zajedno s Bjelorusijom i Kazahstanom, odustala od svojih nuklearnih arsenala u zamjenu za sigurnosna jamstva SAD-a, Velike Britanije, Francuske, Kine i Rusije.

Vrijedi napomenuti da su rakete pripadale Sovjetskom Savezu, a ne novim neovisnim republikama. Ipak, čak trećina sovjetskog nuklearnog arsenala bila je smještena na ukrajinskom tlu, a predaja tog oružja smatrana je značajnim trenutkom, dostojnim međunarodnog priznanja. Tadašnji američki predsjednik Bill Clinton u Budimpešti je rekao: "Predani smo neovisnosti, suverenitetu i teritorijalnoj cjelovitosti država kojima smo dali sigurnosna jamstva, to je naša obveza."

Kao mladi diplomirani vojni časnik iz Harkiva Aleksandar Susčenko je stigao u Prvomajsk dvije godine kasnije i sudjelovao u uništavanju raketa. Ondje se nalazi i danas, sada kao jedan od kustosa muzeja.

Nakon desetljeća patnje koju je izazvala Rusija, što međunarodna zajednica nije uspjela ili htjela spriječiti, Aleksandar dolazi do neizbježnog zaključka: "Gledajući što se sada događa u Ukrajini, moj stav je da je bilo pogrešno uništiti nuklearno oružje. No, to je bila politička odluka. Odluku su donijeli s vrha, a mi smo samo izvršavali naredbe."

"Naivno smo vjerovali da više neće biti opasnosti"

Sergij Komisarenko, koji je 1994. godine bio ukrajinski veleposlanik u Londonu, kaže: "Bili smo naivni, ali vjerovali smo. Kada su se dogovoru pridružili Velika Britanija, SAD i Francuska, pa čak i Rusija, mislili smo da je to dovoljno."

Za siromašnu zemlju koja je tek izlazila iz desetljeća sovjetske vladavine ideja o održavanju skupog nuklearnog arsenala činila se potpuno besmislenom. "Zašto trošiti novac na izradu nuklearnog oružja ili njegovo održavanje ako ga možete iskoristiti za industriju i prosperitet?" pita se Komisarenko.

Međutim, upravo je godišnjica sudbonosnog dogovora iz 1994. Ukrajini poslužila kao prilika da preispita je li donesena ispravna odluka.

Na sastanku ministara vanjskih poslova NATO-a u Bruxellesu ovoga tjedna ukrajinski ministar vanjskih poslova Andrij Sibiga pokazao je zeleni fascikl u kojem se nalazio primjerak Budimpeštanskog memoranduma. "Ovaj dokument ipak nije osigurao ukrajinsku i transatlantsku sigurnost. Moramo izbjeći ponavljanje takvih pogrešaka", rekao je.

Ukrajina preispituje sigurnosne garancije

Ukrajinski ministar vanjskih poslova prozvao je memorandum spomenikom kratkovidnosti u donošenju strateških odluka o sigurnosti. Pitanje koje sada stoji pred Ukrajinom i njezinim saveznicima je kako pronaći drugi način za jamčenje sigurnosti zemlje.

Za predsjednika Volodimira Zelenskog odgovor je već dugo jasan. "Najbolja sigurnosna garancija za nas je NATO. Suradnja s NATO-om i Europskom unijom za nas nije podložna raspravama", rekao je.

Unatoč čestom i strastvenom inzistiranju Zelenskog na tome da samo članstvo u zapadnom savezu može osigurati opstanak Ukrajine protiv njenog velikog, pohlepnog susjeda, članice NATO-a ostaju podijeljene u vezi s tim. Usprkos prigovorima nekoliko članica put Ukrajine do eventualnog članstva u željenim savezima smatra se neupitnim, no vremenski okvir nije određen.

Saveznicima Ukrajine je cilj osigurati da ona bude u što jačoj poziciji pred mogućim pregovorima o miru sljedeće godine, u kojima će važnu ulogu igrati Donald Trump. "Što jača bude naša vojna potpora Ukrajini sada, to će jača biti njezina pozicija za pregovaračkim stolom u budućnosti", rekao je glavni tajnik NATO-a Mark Rutte u utorak.

Ne zna se kakav će biti Trumpov pristup Ukrajini

Ne znajući kakav će biti Trumpov pristup Ukrajini, ključni pružatelji vojne pomoći, uključujući SAD i Njemačku, šalju velike nove pošiljke opreme Ukrajini prije nego što on preuzme funkciju.

Neki u Ukrajini smatraju da zemlja ozbiljna u pogledu vlastite obrane ne može isključiti povratak nuklearnom oružju, osobito jer će njezin najvažniji saveznik, SAD, možda postati nepouzdan u bliskoj budućnosti. Prošlog mjeseca dužnosnici su demantirali izvještaje prema kojima je dokument koji je kružio Ministarstvom obrane sugerirao da bi se jednostavan nuklearni uređaj mogao razviti u nekoliko mjeseci.

Iako to trenutačno nije na dnevnom redu, bivša zamjenica ministra obrane Alina Frolova kaže da curenje informacija možda nije bilo slučajno: "Očito se o tome razgovara u Ukrajini. Ako vidimo da nemamo podršku, da gubimo rat i da moramo zaštititi svoj narod, vjerujem da bi to mogla biti opcija."

Teško je zamisliti da će nuklearno oružje uskoro ponovno doći u snježne pustoši izvan Prvomajska. Preživio je samo jedan od zapovjednih silosa dubokih 30 metara, a sačuvan je u gotovo istom stanju u kakvom je bio 1979. godine. Riječ je o utvrđenoj građevini, izgrađenoj da izdrži nuklearni napad, s teškim čeličnim vratima i podzemnim tunelima koji je povezuju s ostatkom baze.

"Trebali smo zadržati nekoliko desetaka bojevih glava"

U maloj, zagušljivoj kontrolnoj sobi na dnu, do koje se dolazi još manjim liftom, primale bi se, dešifrirale i provodile naredbe za lansiranje interkontinentalnih balističkih raketa. Susčenko je demonstrirao način na koji bi dva operatera okrenula ključ i pritisnula gumb (sivi, a ne crveni). Djeluje pomalo komično, ali i ozbiljno.

Rekao je da je sredinom devedesetih ukidanje pogona očito imalo smisla. Amerika više nije bila neprijatelj. No, ukrajinski nuklearni arsenal je uključivao različite taktičke rakete, s dometima između 100 i 1000 kilometara. Susčenko komentira: "Ispostavilo se da je neprijatelj bio puno bliže. Trebali smo zadržati nekoliko desetaka bojevih glava. To bi jamčilo sigurnost za našu zemlju."