DA BI RAT u Ukrajini bio katastrofa kakva na europskom tlu nije viđena desetljećima, jedino je oko čega se manje-više svi slažu. U svemu ostalome pogledi i stavovi se razilaze do nevjerojatnih razmjera - prije svega, oko toga tko bi bio glavni krivac ako do rata dođe.

Dok Zapad, uključujući EU i njene članice, upozorava Rusiju da odustane od eventualnih planova za invaziju na Ukrajinu i povuče svoje snage s njenih granica, Rusija se predstavlja kao prava žrtva u ovoj geopolitičkoj krizi, tvrdeći da je ona ta koja je ugrožena jer joj je NATO došao na vrata.

I dok američki i europski lideri zahtijevaju od ruskog predsjednika Vladimira Putina da povuče snage i deeskalira situaciju, on od NATO-a inzistira da se povuče iz zemalja koje nisu bile članice do 1997. i da mu zajamči da Ukrajina nikad neće postati članica. Budući da ni jedna ni druga strana ne pristaje na zahtjeve one druge, nije ni čudno da su svi dosadašnji pregovori neslavno propali. 

U međuvremenu, ruske snage i dalje se gomilaju s tri strane Ukrajine, šef NATO-a Jens Stoltenberg upozorava da je "vrijeme upozorenja na napad sve kraće" kako se ruska vojska bliži potpunoj spremnosti za napad, a američki državni tajnik Antony Blinken kaže da bi "invazija mogla početi u bilo kojem trenutku".

>> Zapad poziva građane da bježe iz Ukrajine. SAD: Napad je blizu, ovo je Putinov cilj

Povodom ove više nego zabrinjavajuće eskalacije oko koje slušamo potpuno suprotna tumačenja - ne samo između Putina i Stoltenberga ili američkog predsjednika Joea Bidena nego i između hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića i premijera Andreja Plenkovića - razgovarali smo s Vasiljem Kiriličem, veleposlanikom Ukrajine u Hrvatskoj. 

Foto: Vasilj Kirilič

Više od stotinu tisuća ruskih vojnika, prema posljednjim procjenama oko 125 tisuća, kao i goleme količine teškog naoružanja nagomilani su oko Ukrajine, a nove trupe i naoružanje i dalje pristižu. Strahujete li da bi invazija mogla biti pitanje dana? Je li ukrajinska vojska spremna za obranu zemlje?

Ukrajina je neovisna demokratska država. Ukrajina je nedvojbeno utvrdila svoje strateške prioritete – integraciju u Europsku uniju i NATO. Ovo je prirodan put za Ukrajinu, put u ujedinjenu Europu, odnosno povratak kući.

Predani smo obrani vrijednosti koje dijelimo s Europskom unijom i NATO-om. U borbi za zaštitu tih vrijednosti izgubili smo živote oko petnaest tisuća Ukrajinaca. I dalje ćemo čvrsto stajati u toj borbi. Čuvamo svoju zemlju, svoje obitelji, svoje roditelje, svoju djecu, svoje unuke.

Ne želimo ništa tuđe, ali ni svoje nikome ne damo. Spremni smo braniti svoj dom i svoju zemlju.

Predsjednik Ukrajine Volodimir Zelenski poslao je krajem prošlog mjeseca pomalo zbunjujuć poziv Zapadu da ne stvara paniku zbog moguće skore invazije Rusije na Ukrajinu, tvrdeći da eskalacija napetosti nije veća nego što je bila na proljeće 2021. te da panika oko invazije ugrožava ukrajinsku ekonomiju.

Znači li to da službeni Kijev pak ne smatra da Rusija priprema skoru invaziju na vašu zemlju? Vjeruje li Kijev ruskom ministru vanjskih poslova Sergeju Lavrovu kad kaže da, "ako bude ovisilo o Rusiji, neće biti rata"?

Foto: EPA

Ukrajina je snažna: Ukrajina ima snažnu vojsku, imamo snažne partnere. Svjesni smo svih rizika povezanih s agresivnim namjerama Ruske Federacije, ali vjerujemo u našu sposobnost da prevladamo ovaj težak trenutak naše povijesti. I prevladat ćemo ga.

A posijati paniku u ukrajinskom društvu i tako nas oslabiti kroz previranja u gospodarstvu i financijskom sustavu, to je jedan od ciljeva Rusije. Radimo na tome da spriječimo Rusiju u tim namjerama, da ukrajinsko gospodarstvo ne bi snosilo posljedice problema u sigurnosnom području. Ukrajina je stabilna, financijski sustav ostaje jak i pouzdan.

Kako komentirate najavu NATO-a i SAD-a da će u slučaju ruske invazije na Ukrajinu odgovoriti najoštrijim ekonomskim sankcijama dosad, ali da se neće vojno uključiti u obranu Ukrajine, budući da se ne radi o članici NATO-a pa za nju ne vrijedi obaveza uzajamne obrane? Smatrate li da sankcije mogu biti dovoljne da odvrate Rusiju od same invazije ili od njenog nastavka, ako do nje dođe?

Upravo je konstantna prijetnja Ukrajini koju provodi Rusija i bila razlog za osmišljavanje modela za zaštitu svoje državnosti. A takav model jest NATO, obrambeni savez država članica, koji je sustav zajedničke obrane, sigurnosti i suzdržavanja. Članstvo Ukrajine u NATO-u strateški je prioritet, utvrđen u Ustavu Ukrajine.

Na summitu NATO-a u Bukureštu 2008. nedvojbeno je bilo izjavljeno da će Ukrajina postati članica NATO-a. Podrška Ukrajinaca članstvu u NATO-u stalno raste. Prema istraživanju neovisnih centara 61.2% Ukrajinaca podržava ulazak u NATO. I ova je brojka u porastu. Ruska agresija motivira Ukrajince da podrže ulazak u Sjevernoatlantski savez.

NATO pruža snažnu političku potporu teritorijalnom integritetu i suverenitetu Ukrajine, naši partneri očvršćuju obrambenu moć Ukrajine. Ali Ukrajina za sada još nije članica NATO-a i ključni odgovor proizlazi iz ove teze.

Što se pak sankcija tiče, sankcije su jedan od elemenata za obuzdavanje agresivne politike Rusije. I one djeluju, unatoč pokušajima da se prikaže njihova neučinkovitost. Donošenje i provedba paketa sankcija rezultat je analize njihove učinkovitosti u svakoj fazi posebno.

Dapače, osim odgovora sankcijama, postoji i upozorenje sankcijama, kao sredstvo odvraćanja i sprječavanja agresivnih radnji. Učinkovitost se postiže uspješnom kombinacijom preventivnih sankcija i sankcija kao odgovora.

NATO i SAD su u pregovorima s Rusijom odbili njene zahtjeve, uključujući zahtjev za davanjem jamstva da se Ukrajini nikad neće dozvoliti pristupanje NATO-u. Ruski predsjednik Vladimir Putin je na to još jednom optužio SAD i NATO da ignoriraju zabrinutost Rusije odbacivanjem ovog zahtjeva te da time zanemaruju načelo nedjeljivosti sigurnosti po kojem "nitko ne smije jačati svoju sigurnost nauštrb drugoga".

Kakav je vaš komentar na argument iz Moskve prema kojem bi ulazak Ukrajine u NATO ugrozio Rusiju, budući da bi NATO time izbio na granice Rusije u daleko većoj mjeri nego dosad?

Kako komentirate Putinovu optužbu da je Zapad "uvukao Ukrajinu u opasnu geopolitičku igru s ciljem pretvaranja Ukrajine u barijeru između Europe i Rusije", odnosno "anti-ruski projekt", kako je to sročio u svom velikom eseju koji je prošle godine objavio pod naslovom "O povijesnom jedinstvu Rusa i Ukrajinaca"?

Foto: EPA

>> Putin od NATO-a i Ukrajine traži nemoguće. Zašto?

Ukrajina je neovisna država i ima pravo samostalno birati model zaštite svoje neovisnosti. Potreba za pridruživanjem NATO-ovom savezu kolektivne obrane posljedica je ruske politike otvorene agresije protiv Ukrajine, okupacije Krima i dijelova Donjecke i Luganske oblasti.

Ova politika je nastavak agresivne politike boljševika prema Ukrajini, nastavak politike carske Rusije da uništi sve što se naziva ukrajinskim – jezik, kultura, duhovnost, povijest. Još je 1627. godine odlukom moskovskog cara Alekseja Mihajloviča i njegovog oca, patrijarha Filareta, naređeno da se ukrajinske tiskane knjige sakupe i spale, uz strogu zabranu kupovine ukrajinskih knjiga ikad u budućnosti.

U Moskvi je spaljeno Poučno Evanđelje Trankviliona-Stavroveckog, zajedno s njegovim drugim knjigama, i Katekizam Lavrentija Zizanija Tustanovskog. 1709. godine je naredbom Petra I. zabranjeno tiskanje knjiga na ukrajinskom jeziku, a 1763. godine naredbom Katarine II. zabranjeno je predavati na ukrajinskom jeziku na Kijevsko-Mohiljanskoj akademiji.

1863. godine ministar unutarnjih poslova carske Rusije Petro Valujev izdao je direktivu o zabrani ukrajinskog jezika, u kojoj je stajalo: "Ukrajinski jezik nije postojao, ne postoji i postojati ne može, a oni koji to ne razumiju, neprijatelji su Rusije."

"Prije više od 100 godina mlada ukrajinska država izgubila je državnost agresijom boljševičke Rusije"

I takvih primjera kolonijalne politike ima na desetke. Prije više od 100 godina mlada ukrajinska država Ukrajinska Narodna Republika izgubila je državnost agresijom boljševičke Rusije. 1917. godine boljševici su na granici s Ukrajinom počeli koncentrirati rusku Crvenu armiju. Proglasivši za razlog invazije "kontrarevolucionarni ustanak" na Donu, ruske crvene postrojbe ušle su u ukrajinski Harkiv.

"Primjer boljševičkog nasilja je Ukrajina", rekao je 1918. godine general-bojnik Hoffmann, predstavnik njemačkog izaslanstva na pregovorima u Brestu: "Kad je njezino stanovništvo pokazalo volju za samoopredjeljenjem, petrogradska vlada poslala je ultimatum Kijevu, prijeteći upotrijebiti oružje čim ukrajinski narod pokuša iskoristiti svoje pravo na samoopredjeljenje."

I dok su ruske crvene trupe Muravjova i Antonova-Ovsienka osvajale jedan ukrajinski grad za drugim, povjerenik za vanjske poslove boljševičke Rusije Lav Trocki tvrdio je da "u Ukrajini nema nikakvih okupatorskih vojski".

"Sama činjenica postojanja snažne demokratske Ukrajine predstavlja opasnost za rusko autoritarno vodstvo"

Prisjetite se izjava sadašnjeg vodstva Ruske Federacije o tome da "tamo nas nema", u isto vrijeme kad prisutnost ruske vojske na privremeno okupiranim područjima Donbasa potvrđuje velika količina dokumentarnih i materijalnih dokaza koje je Ukrajina predočila UN-u, NATO-u i EU.

Već sama činjenica postojanja snažne demokratske Ukrajine kao dijela ujedinjene Europe predstavlja opasnost za rusko autoritarno vodstvo. Za Rusiju je pogubno imati susjeda koji poštuje ljudska prava te ispovijeda europske vrijednosti. Dakako, jer oni se mogu proširiti na teritorij Ruske Federacije i uništiti autoritarni imperijalni model države.

Postoje razlozi za smatrati da Kremlj ima koncept likvidiranja Ukrajine kao države. Prisjetite se kako je 2008. godine u Bukureštu, na marginama summita NATO-a, predsjednik Vladimir Putin izjavio da je Ukrajina umjetna država.

>> Milanović: EU je poticala puč u Ukrajini. Analitičar: Kao da je glasnogovornik Moskve

Hrvatski predsjednik Zoran Milanović izazvao je oštre političke i diplomatske reakcije svojim nedavnim provokativnim izjavama na temu rusko-ukrajinske krize.

Rekao je, citiram, da Hrvatska "ne samo da neće slati" vojnike u NATO-ovu misiju na istok Europe "nego ako dođe do eskalacije, povući će se do zadnjeg hrvatskog vojnika" iz regije; da eskalacija "ima veze sa dinamikom američke unutarnje politike Joea Bidena i američke administracije", da se "ovi događaji događaju u predsoblju Moskve", da je "legalno izabrani predsjednik Janukovič, muljator, svrgnut s vlasti u državnom udaru" 2014., da je "to bio puč koji je poticala i potpisala Europska unija i Washington".

Dodao je još da "Ukrajini nije mjesto u NATO-u", da se hrvatski premijer Andrej Plenković ponaša kao "ukrajinski agent", da je ponašanje Kijeva prema Moskvi "nerazumno i militantno" te da "Ukrajina slavi heroje iz Drugog svjetskog rata koji su koljači Židova". Kako komentirate ove izjave predsjednika Hrvatske?

Ukrajina nije članica NATO-a, što znači da nije obuhvaćena člankom 5 Washingtonskog ugovora, koji definira da će se oružani napad na jednu ili više članica NATO-a smatrati napadom na sve njih, a svaka država članica mora pružiti pomoć stranki ili strankama koje su napadnute, uključujući uporabu oružane sile. I tu se završava rasprava o "slanju vojnika države članice NATO-a u Ukrajinu". 

Širenje teze u medijima o "slanju vojnika u Ukrajinu" pokušaj je manipuliranja javnim mišljenjem. No iz stotina pristiglih pisama Hrvata o potpori Ukrajini vidim da svi dobro razumiju nekorektnost formuliranja "o slanju vojnika".

A svi ostali komentari su omalovažavajući prema Ukrajini koja se stoljećima bori za svoju slobodu i neovisnost, koja prolazi kroz ovo teško razdoblje obrane svoje države, isto kao što je nekad prolazila i Hrvatska. Hrvati i Ukrajinci prijateljski su narodi koje spaja zajednička duga povijest.

Ukrajina je bila prva država članica UN-a koja je 11. prosinca 1991. priznala Hrvatsku

18. veljače 2022. godine obilježit ćemo 30. godišnjicu uspostave diplomatskih odnosa između Ukrajine i Hrvatske. Međutim, ukrajinsko-hrvatski odnosi sežu stoljećima unatrag. U svim fazama svog razvoja Ukrajinci i Hrvati osjećali su se srodno povezanim. Nije slučajno da je Hrvatska u SFRJ-u od 1974. godine bila pobratimljena republika Ukrajine u SSSR-u.

A jedan od prvih inozemnih posjeta prvog predsjednika Hrvatske dr. Franje Tuđmana bio je Ukrajini od 20. do 21. svibnja 1991. g. Prisjetimo se da se 19. svibnja 1991. u Hrvatskoj održao referendum o neovisnosti, čije je rezultate predsjednik F. Tuđman službeno primio i objavio upravo u Kijevu.

Ukrajina je bila prva država članica UN-a koja je 11. prosinca 1991. priznala državnu neovisnost Hrvatske (prije toga su je priznale Slovenija i Litva, ali tada su i same još bile nepriznate države; Latvija, Island, Estonija i Vatikan priznali su Hrvatsku nakon Ukrajine, op.a.). To su neke od osnova čvrstog temelja suvremenih ukrajinsko-hrvatskih odnosa.

"Za Ukrajinu je iznimno važno jedinstveno iskustvo Hrvatske u mirnoj reintegraciji"

Hrvatsko-ukrajinski odnosi aktivno se razvijaju i karakteriziraju se uzlaznim trendovima. Radimo na novim zajedničkim projektima u području energetike, poljoprivrede i digitalnih tehnologija. Prostor za suradnju širi je nego što se čini, s velikim mogućnostima. Posebno područje suradnje je rehabilitacija branitelja Ukrajine i njihovih obitelji na jadranskoj obali.

Za Ukrajinu je iznimno važno jedinstveno iskustvo Hrvatske u mirnoj reintegraciji privremeno okupiranih područja, a zahvaljujući uspostavljenom bilateralnom mehanizmu - Radnoj skupini - već proučavamo to posebno iskustvo. Za nas je bitno i hrvatsko iskustvo u pripremama za ulazak u EU i NATO.

Dakle, dnevni red naših uzajamnih odnosa je bogat, intenzitetom visok, Hrvatska je omiljena destinacija za Ukrajince i to su ključne karakteristike odnosa Ukrajine i Hrvatske. Želio bih se ovdje prisjetiti riječi velikog Hrvata, Ljudevita Gaja: "Nas je nekad jedna majka draga rodila, jednim nas, Bog joj plati, mlijekom dojila."