"HRVATI nikad nisu bolje živjeli...", izjavio je premijer Andrej Plenković u intervjuu za HRT. Ruku na srce, vjerojatno je to istina, ali to je rezultat okolnosti na koje je vlada imala malo utjecaja. Ono na što je imala direktan utjecaj, a to je javni dug, nije dobro odradila.

Zapravo javni dug Hrvatske raste u stotinama milijuna eura godišnje. Relativna zaduženost Hrvatske pada isključivo zbog rasta BDP-a, za što je odgovoran isključivo privatni sektor i radnici u njemu. Zbog rasta prihoda države od poreza, potaknutog primarno rastom cijena (PDV), Hrvatska je imala povijesnu priliku smanjiti javni dug. Umjesto toga su drastično narasle plaće u javnom sektoru.

Stoga se Plenkovićeva izjava primarno odnosi na one koji rade za državu, manje na radnike u privatnom sektoru. Plaće u javnom sektoru su daleko više rasle nego u privatnom, najviše u Europi, iako je upravo privatni sektor jedini koji je neto uplatitelj u državni proračun. 

>> Plenković: Hrvati nikad nisu bolje živjeli

Javni dug Hrvatske raste iako se stvara suprotan dojam

Sliku o smanjenju javnog duga Hrvatske se stvara na temelju podatka o udjelu javnog duga u BDP-u. Na kraju ožujka je udjel javnog duga u BDP-u iznosio 63.3 posto, što je smanjenje u odnosu na 67 posto iz 2022. i 78 posto 2021.

 Ali to je relativni javni dug, ne apsolutni. Točnije, što je veći BDP, to je udio javnog duga u njemu manji, ako ne raste. Čak i kada javni dug raste, njegov udio u BDP-u može padati ako BDP raste brže.

Tajna koja se ne spominje je da ukupni javni dug Hrvatske snažno raste, ali tu činjenicu prikriva još veći rast BDP-a. Istina je da se Hrvatska snažno zadužuje, samo je od siječnja 2021. do svibnja ove godine nakupila dodatne 4 milijarde eura duga.

Koliki je javni dug, koliko ga je teško otplatiti i na što se troši?

Pogleda li se rast javnog duga Hrvatske od kraja 1995. do danas, jasno se može vidjeti kako je vlada u pandemiji odustala od kontrole javnog duga, a nakon pandemije se nastavila zaduživati kao prijašnje vlade.

Dapače, zadnjih godina je ova vlada nakupila javnog duga kao malo koja od kraja 1995., izuzme li se period krize 2009.-2015. Dodatne 4 milijarde eura duga u manje od tri i pol godine. To je prekid u praksi u odnosu na godine prije pandemije, od 2016. do 2019., i povratak na politiku javnog duga iz vremena krize 2009.-2015.

Po pitanju javnog duga su važne tri stvari: koliki je, koliko se lako ili teško otplaćuje i na što se troši. Hrvatskoj otplata javnog duga još nije problem, na plaćanje kamata na dug se troši 3.3 posto prihoda proračuna, a to je manje od većine usporedivih država (Mađarska troši 12 posto, Rumunjska 6.5 posto, Poljska 5.4 posto itd.).

Problem je rast ukupnog duga (u slučaju Hrvatske, 4 milijarde eura od početka 2021.) i ono na što se troši taj dug. Ako je suditi prema rastu plaća u javnom sektoru, koji prema podacima iznosi u prosjeku 30 posto u godinu dana, troši se velikim dijelom na plaće.

Nezapamćen rast plaća u javnom sektoru

Podsjetimo, vlada je u veljači, netom prije parlamentarnih izbora, usvojila uredbu kojom je drastično povećala plaće u javnom sektoru. U travnju su, na plaćama za ožujak, te povišice bile vidljive za preko 240.000 zaposlenih u državnim i javnim službama.

Cijena tog rasta plaća je 1.63 milijarde eura. Ali to nije bilo jedino povećanje plaća u javnom sektoru zadnjih godina, jer su plaće u javnom sektoru podizane nekoliko puta i kroz 2023., ali selektivno. Ukupno je s velikim rastom ove godine trošak 3 milijarde eura.

Ali to nije sve. Uvećan je regres s 200 na 300 eura, a u listopadu ove godine će ponovno narasti plaće u javnom sektoru jer je sa sindikatima dogovoreno povećanje osnovice za 5 posto. Uvećana je i božićnica s 232 na 300 eura, a ugovoreno je i novo pravo - uskrsnica od 100 eura.

Gospodarski rast smanjuje udio javnog duga u BDP-u, nastavak zaduživanja ga povećava

Državni proračun se odlično punio kroz 2022. i 2023., zbog čega je nastavak rasta javnog duga posebno neshvatljiv. Prihodi države Hrvatske primarno ovise o PDV-u, zbog čega je velik rast cijena bio odlična vijest u kontekstu punjenja proračuna. Jednostavno, najveći dio državnih prihoda dolazi od PDV-a, PDV se plaća kao postotak od cijene, a samim time - što je veća cijena, to su veći PDV i prihodi države od PDV-a.

Prihodi od poreza na dobit (PDV + trošarine itd.) 2021. iznosili su 10.6 milijardi eura, a 2023. 15.5 milijardi eura. Dodatnih 4.9 milijardi eura, rast od 30 posto, očito nije bilo dovoljno. Naime, Hrvatska se za to vrijeme zaduživala iako je zbog rasta gospodarstva padao udio javnog duga u BDP-u.

Na podacima Hrvatske narodne banke je vidljivo što se događalo. Od početka 2020. do danas nije bilo perioda kada se javni dug smanjivao u apsolutnom iznosu, samo rastao. Rast ukupnog duga je povećavao udio duga u BDP-u. Ali istodobno je gospodarstvo snažno raslo, što uključuje rast plaća, izvoza, zapošljavanja, osobne potrošnje i investicija, pa je rast BDP-a sam po sebi smanjivao udio javnog duga u BDP-u.

Dvije Hrvatske, jedna financira državu, a druga živi na državnoj sisi

Kada se sve zbroji i oduzme, Hrvatska se zadnjih godina jako zadužuje, ali rast gospodarstva povećava BDP i prihode državnog proračuna, pa je rast duga "nevidljiv". Privatni sektor puni proračun, uplaćuje više doprinosa zbog rasta plaća, zapošljava sve više i investira, a javnom sektoru to nije dovoljno, nego se mora nastaviti zaduživati.

Ovakva dinamika je samo nastavak povijesnog trenda o dvije Hrvatske: privatnom sektoru koji zarađuje i voljan je platiti kvalitetne usluge javnog sektora (obrazovanje, zdravstvo) i javnom sektoru koji su zaposjeli uhljebi koji koriste liječnike, učitelje, medicinske sestre i odnedavno vatrogasce da se zaštite od bilo kakve kritike.

Te Hrvatske postoje u dvije različite stvarnosti. U loša vremena, tijekom krize 2009.-2015., u privatnom sektoru oko 200 tisuća ljudi ostalo je bez posla, a u javnom sektoru se nije smanjivao broj zaposlenih.

I to unatoč velikom iseljavanju. Država se u to vrijeme masovno zaduživala da bi mogla financirati sve uhljebe u javnom sektoru. Čak su i državne investicije padale unatoč rastu javnog duga, samo da ostane što više za birokratsku klasu.

U dobra vremena, kada plaće rastu i nema problema s visokom stopom nezaposlenosti, država drastično povećava plaće u javnom sektoru zbog toga što su veliki porezni prihodi to omogućili (radnici u privatnom sektoru su jedini neto uplatitelji u proračun), a ni to nije dovoljno pa se država dodatno zadužuje. Država se ponaša kao zla maćeha radnicima iz privatnog sektora, a majka radnicima iz javnog sektora ("državna sisa").

Sindikati su samo apologeti takvog odnosa i zapravo samo interesne skupine radnika u javnom sektoru. Kada uhljebe treba zaštititi od kritike, kao živi zid se koriste medicinske sestre, učitelji, liječnici i vatrogasci. Ta zanimanja nisu problem, nego birokratsko-politička kasta koja vlada Hrvatskom.