Umrla Mira Marković, udovica Slobodana Miloševića
UDOVICA nekadašnjeg predsjednika Srbije i SRJ Slobodana Miloševića, Mirjana Marković, preminula je danas u Rusiji u 77. godini, objavili su beogradski mediji, a vijest o smrti potvrdio je i prijatelj obitelji Milošević i nekadašnji glavni urednik Politike Dragan Hadži Antić.
Po prvim informacijama, ona je preminula u jednoj od bolnica u Sočiju.
Tamo je živjela od veljače 2003. godine kad je pobjegla iz Srbije da bi se pridružila sinu Marku u Moskvi nakon što je masovnim prosvjedima u Srbiji srušen režim njenog supruga. U Rusiji je, kao i njen sin, dobila politički azil te je tako uspješno izbjegla tjeralicama koje su za njom bile raspisane. Tako je kao i njen suprug Slobodan Milošević, koji je umro godine, izbjegla pravdi na ovom svijetu.
Mirjana Marković i Slobodan Milošević bili su najozloglašeniji par s ovih područja i vjeruje se kako je ona bila desna ruka srpskom predsjedniku i neosuđenom ratnom zločincu koji je umro u ožujku 2006. godine u pritvoru tijekom suđenja u Haagu. Sveučilišna profesorica sociologije Mirjana Marković je bila predsjednica stranke Jugoslavenska levica, osnovane 1994. godine, koja je bila do 2000. godine koalicijski partner Miloševićeve Socijalističke partije Srbije. Smatra se da je Marković aktivno sudjelovala u kreiranju politika njenog supruga uz kojeg je stajala i nakon njegove smrti.
Rođena u šumi kraj Požarevca
Kao i Milošević, Marković je odrasla u Požarevcu gdje su se i upoznali. Njen otac bio je poznati prijeratni komunist i revolucionar Moma Marković. Majka Vera Miljetić bila je također komunistička aktivistkinja, a zajedno su u Požarevcu organizirali partizanski ustanak. Postala je njegova ljubavnica i 10. srpnja 1942. godine u šumi je rodila djevojčicu Mirjanu. Umrla je 15 mjeseci kasnije na ilegalnom zadatku u Beogradu gdje je mučena i ubijena 1943. godine.
Nakon rata proširila se glasina da je Miletić na policiji izdala drugove i partiju što će njenoj kćeri ostati vječna trauma.
Odrastala s bakom i djedom, nije otišla na očev pogreb
Njen otac Momo Marković priznao je kćer, no nije ju odgajao. Kao visoki partijski dužnosnik nakon rata živio je u Beogradu sa svojom novom obitelji, dok je djevojčica Mirjana ostala u Požarevcu s bakom i djedom po majčinoj strani. Djevojčica je ljeta provodila s ocem, no nikad nisu bili posebno bliski. 60-tih godina prošlog stoljeća njen otac je istisnut iz političkog života, a kad je umro kao umirovljenik, Mirjana nije došla na njegov pogreb.
Sa 16 i pol godina primljena u KP
Slovila je kao usamljeno dijete, mnogo je čitala i pisala, a sa samo 16 i po godina primljena je u Komunističku partiju.
Odrastanje bez majke utjecalo je na Mirjanu koja je u spomen na nju tražila da ju se zove po tajnom majčinom imenu Mira. Također, kako je objasnila u jednom intervjuu, cvijet koji je gotovo uvijek nosila na glavi bio je u spomen njenoj majci jer je na jednoj fotografiji imala takav ukras u kosi.
Miloševića je upoznala dok je bila srednjoškolka
Kao komunistička aktivistica, Mirjana je u omladinskoj organizaciji kao srednjoškolka u prosincu 1958. godine upoznala godinu dana starijeg Slobodana Miloševića, koji će obilježiti njen život. Brzo će se zbližiti, a navodno su ih vršnjaci zvali Romeo i Julija.
Milošević je 1960. godine upisao Pravni fakultet u Beogradu gdje mu se godinu dana kasnije pridružila i Mirjana, koja je upisala sociologiju.
Tijekom studija nastavili su biti politički aktivni, a oženili su se 14. ožujka 1965. godine, kad je ona bila na četvrtoj godini i u drugom stanju s prvom kćeri Marijom koja danas živi u Crnoj Gori. Sina Marka dobili su 1974. godine.
Navodno je vrlo mlada imala ambiciju od muža stvoriti novog Tita pa je, prema pričama, dok je boravila u Zadru u posjetu Slobodanu tijekom služenja vojnog roka, vidjela u izlogu Titovu sliku i rekla prijateljici: "Jednom će tako i slike mog Slobodana biti po izlozima." Ona je očito već vrlo mlada imala ambiciju da od svog muža stvori "novog Tita". Nakon fakulteta Mirjana je ostala na sveučilištu gdje će izgraditi karijeru profesorice sociologije, ali i stvarati mrežu unutar partije koja će pomoći napredovanju Slobodana Miloševića.
Krajem 80-ih Mirjana je pratila Miloševića i u njegovim mitinzima "događanja" naroda u Vojvodini, na Kosovu i Crnoj Gori, gdje je gradio nacionalistički pokret.
Vladarica iz sjene
Vjerovalo se da je zajedno s Miloševićem osmišljavala politike i poteze koji će dovesti do rata. Za vrijeme napada na Hrvatsku Mirjana je u jednom intervjuu rekla da su "neka obilježja fašizma vidljiva u Hrvatskoj i mogu se usporediti s nacizmom u Hitlerovoj Njemačkoj".
Tijekom 1993. i 1994. godine objavila je dvije knjige - "Odgovor" - zbirku intervjua i "Noć i dan" - dnevničke zapise koji su se promovirali u Srbiji, ali i Rusiji, Kini, Grčkoj, gdje su prevedene. Pisala je u novinama, davala intervjue, vrijeđala političke protivnike svog supruga. Sumnjalo se i da ona stoji iza političkih ubojstava koja su potresala Srbiju tog vremena.
Kad je 2000. godine u demonstracijama srušen Miloševićev režim, tražila je od njega da naredi vojsci da slomi prosvjednike, ali on nije više imao snage za to. Nakon svrgnuća završio je u kućnom zatvoru na Dedinjama, a njegova supruga se mogla dalje slobodno kretati. Milošević je 1. travnja 2001. završio u beogradskom centralnom zatvoru nakon što je njegova kći Marija pucala na posrednika u njegovoj predaji – Čedu Jovanovića. Milošević je prebačen u Haag krajem lipnja iste godine, gdje ga je supruga nekoliko puta posjetila. U veljači 2003. godine otputovala je u Moskvu gdje je već dvije godine živio njen sin Marko koji se tamo sklonio od istrage o nezakonitim poslovima u Požarevcu. Beogradske vlasti u to vrijeme pokrenule su istragu i protiv Mirjane Milošević zbog nezakonitih poslova oko dodjele državnih vlasti te su tražili da se vrati u Beograd, što je odbila. Za njom je raspisana međunarodna tjeralica koja je ostala na snazi do danas. U Moskvi je dobila politički azil i živjela do kraja života.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati