NA DANAŠNJI dan 1938. dogodila se Kristalna noć, masovni pogrom židovskog stanovništva u ondašnjem Trećem Reichu. Događaj se dogodio nakon ubojstva njemačkog diplomata, koje je izveo tinejdžer iz Poljske židovskog porijekla. Tijekom noći s 9. na 10. studenog simpatizeri nacističke stranke te paravojne jedinice izbacivali su Židove iz njihovih domova, razbijali njihove obrte te zapalili sinagoge. Policija uglavnom nije reagirala, a u nekim slučajevima čak se i pridružila vandalskim akcijama.

Židovi u nacističkoj Njemačkoj

Antisemitizam je u Europi bio sveprisutan u periodu prve polovice 20. stoljeća, no u totalitarnoj Njemačkoj te granice su pomaknute. Tamošnji Židovi suočavali su se s antisemitskim zakonima još od dolaska nacista na vlast 1933. godine. 

Nacisti su im prvo 1933. godine zabranili da rade u državnim službama. Dvije godine kasnije uvedeni su zakoni koji su zabranjivali brakove i seksualne odnose Židova i arijevaca. Do 1938. godine Židovi nisu mogli raditi kao liječnici, profesori ni odvjetnici. Židovskim umjetnicima uskraćeno je financiranje, a uskoro je zabranjeno i otvaranje obrta. Nova nacistička vlast građanima je poručila da je u redu gledati na Židove kao građane drugog reda.

Atentat u Parizu kao preduvjet pogromu

7. studenog 1938. godine dogodila se pucnjava u njemačkoj ambasadi u Parizu. Mladi Herschel Grynszpan tamo je tražio sastanak s diplomatom Ernstom vom Rathom, inače uvjerenim nacistom. Upucao ga je na licu mjesta, tražeći pravdu nakon što su njegovu obitelj deportirali u listopadu u Poljsku u iznimno teškim uvjetima.

Rath je umro dva dana kasnije, a vijesti o njegovoj smrti predstavljene su u Njemačkoj kao dokaz "svjetske židovske zavjere protiv Nijemaca". Nacisti su već neko vrijeme pripremali progon Židova, a ubojstvo diplomata bila je idealna krinka kako bi Kristalnu noć prikazali kao spontanu.

U noći s 9. na 10. studenog otprilike deset tisuća nacističkih simpatizera i članova SS-a započelo je razbijanje židovskih posjeda, stambenih i poslovnih. Najintenzivnije je bilo u velikim gradovima poput Berlina, Hamburga i Beča, premda je i u manjim centrima bilo organizirano divljačenje. 

Vandalizam i razaranje

Vlasti su se trudile prikazati događaj kao spontani, no akcija je bila pomno organizirana. Glavni odgovorni bio je Joseph Goebbels, kojeg je ideja uništavanja svega židovskog vjerojatno i najviše palila, barem kada je u pitanju vrh nacističke stranke. 

Uništeno je 7500 židovskih trgovina, spaljeno preko 250 sinagoga, upalo se u brojne židovske domove, a pošteđena nisu bila ni groblja, koja su mahom spaljivana. Oko 30.000 Židova tog je dana prebijeno, uhićeno ili odvedeno u logore. Zakoni doneseni godinu dana ranije tražili su od svakog Židova da prijavi svoju imovinu pa su nacisti nakon te noći odjednom raspolagali s tisućama prostora koje su dali članovima svoje stranke.

Bio je to preludij za ono što će se dogoditi u idućih sedam godina. Kada su nacističke vlasti shvatile da im je prošao ovaj pogrom te da domaće stanovništvo u dovoljnoj mjeri podržava politiku koju vode i propagiraju, više ih ništa nije moglo zaustaviti.

Proganjanja su od tog trenutka postala normalna, zatvaranja uobičajena. Nacisti su sve više radili na rješavanju židovskog pitanja te do kraja Drugog svjetskog rata pogubiti više od šest milijuna ljudi. Kristalna noć je bila najava onog što se kasnije dogodilo.