Upoznajte Nataliju, Poljakinju koja živi u Hrvatskoj i vodi uspješan posao
NATALIA ZIELINSKA je Poljakinja koja se prije šest godina trajno doselila u Hrvatsku. Živi, pomalo neočekivano, u Ogulinu, odakle vodi konzultantsku firmu za EU fondove. S Hrvatskom je povezana još od studentskih dana jer je ovdje dolazila na razmjene. Otprilike u to vrijeme upoznala je i supruga i sada s dvoje djece žive u njegovom rodnom gradu. O svom životu u Hrvatskoj piše i na blogu Natalia u zemlji čudesa.
Studentske razmjene povezale su je s Hrvatskom
"Sve je počelo u vrijeme fakulteta. Željela sam upisati pravo, to mi je bila velika želja, no nisam uspjela. Da ne čekam sljedeći upisni rok, upisala sam hrvatsku filologiju u Wroclawu, nešto što je meni tada zvučalo egzotično. Shvatila sam da me zanimaju neke aktualnije teme pa sam paralelno upisala i europske studije. Dolazila sam na studentske razmjene u Hrvatsku i spontano su se počele stvarati sve čvršće veze. U to vrijeme sam upoznala i svog supruga i tako je krenula moja priča u Hrvatskoj", kaže Natalia.
Iako pokretanje konzultantske firme za EU fondove u manjoj sredini ne zvuči kao najbolja ideja, a i ljudi iz svih krajeva se, ako već ne idu u inozemstvo, onda sele prema Zagrebu, Natalia se s obitelji odlučila na život u rodnom gradu njena supruga i ondje je uspješno pokrenula posao. Danas se posao proširio, zapošljava nekoliko ljudi te ima urede u Rijeci i Zagrebu.
"Bilo mi je nekako prirodno da živimo u Ogulinu s obzirom na to da je otamo moj muž. Kad sam krenula s EU fondovima, ljudi su me doživljavali kao nekakvog Jehovinog svjedoka, nije im bilo jasno o čemu se radi. Govorili su mi da taj posao neće funkcionirati tamo, da idem u Zagreb, no ja sam upravo na tom području prepoznala potencijal jer je bilo malih firmi, pilana, poljoprivrednika koji su zapravo trebali tu vrstu usluga, a nisu imali nikakav pristup informacijama. U početku je bilo dosta naporno jer ljudi nisu bili informirani, nisu znali što žele, no polako je priča krenula. Stvarno sam krenula od nule", kaže Natalia.
"U Hrvatskoj treba biti uporniji nego u drugim zemljama da bi se uspjelo"
Kao i svima koji iz inozemstva dođu živjeti u Hrvatsku, smetaju joj pretjerana birokratiziranost i prepreke s kojima se susreću svi koji žele nešto napraviti. Primjećuje da to čini ljude pasivnima i da je to ono što ovdje otežava život.
"Fascinantno je koliko upornosti i strpljenja morate u Hrvatskoj imati ako želite nešto napraviti - više nego u bilo kojoj drugoj državi. Stalno nailazite na neke prepreke. Doduše, mene to potiče da idem naprijed, da se razvijam, ali mnoge ljude natjera da odustanu. Na primjer, tri mjeseca sam tražila informacije kako da uredim poslovni prostor, da imam sve po propisu ako mi dođe nekakva inspekcija jer sam, naravno, bila svjesna da će mi prije ili kasnije doći. Nikad nisam mogla dobiti potpune informacije. Takve stvari mi smetaju. Ima niz prepreka i to je ono zbog čega su ljudi ovdje pasivni. Znaju da što god da naprave da će naići na nekakav otpor, a nisu svi dovoljno uporni i hrabri da prijeđu preko toga, onda odustaju. To je ono što čini život u Hrvatskoj teškim", kaže Natalia.
S druge strane, Hrvatska, kaže Natalia, ima i svojih prednosti, a jedna od njih je to što je sve blizu.
"U Poljskoj sam putovala sat do sat i pol s jednog kraja grada na drugi. Sada se ustanem oko 7-8 ujutro, sjednem na bicikl i odvedem djecu u vrtić koji je udaljen pet minuta. Posao mi je tri minute od vrtića. Fantastično. Imam i ured u Zagrebu, do kojeg mi je sat i pol vožnje. Jedemo domaću hranu, iz vlastitog vrta ili kupujemo od lokalnih proizvođača. To su prekrasni uvjeti za život kojih mnogi nisu svjesni", kaže Natalia.
Poljska se jako promijenila u posljednjih 30 godina
S obzirom na to da je Poljska jedna od najuspješnijih tranzicijskih priča u Europi, upitali smo je i kako vidi te promjene koje su se dogodile u posljednja tri desetljeća.
"Poljska se jako promijenila. Moji roditelji su bili profesori i radili su u školi na selu. Sjećam se sela početkom devedesetih i ljudi su bili gladni. Moja kolegica nije imala kupaonicu i WC, prali su se u lavoru. To je bila 1993. godina. Prolazila sam kroz ta sela prije par godina i to je danas sasvim druga priča. Velike uređene okućnice, njive sve obrađene.
Poljoprivrednici danas jako dobro žive - oni koji su se uspjeli prilagoditi tržištu. To je uspješan biznis u Poljskoj. Tamo se najviše vidi promjena. Promijenili su se i gradovi, izgrađena je infrastruktura. Danas puno mojih prijatelja ima super karijere, svi rade u privatnom sektoru, što je isto znakovito. Puno stvari se događa. Mladi ljudi su puni planova.
Rad u javnom sektoru nije popularan. Recimo već na četvrtoj godinu dosta nas je bilo na praksi u velikim korporacijama jer smo imali program na engleskom jeziku. Credit Suisse, Samsung i slične kompanije koje su tada startale u Poljskoj primale su dosta studenata na praksu, a mnogi su ostali u njima i napravili vrhunske karijere", kaže Natalia.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati