IVAN Gundulić najvažniji je i najistaknutiji hrvatski pisac baroka. Iza sebe je ostavio niz važnih djela za povijest i razvoj hrvatske književnosti. Zbog njega imamo vlastiti prozor u 17. stoljeće - njegova važnost isticala se kroz ostatak novog vijeka, a od 19. stoljeća, odnosno u vrijeme nacionalnih ideala, dobiva još više na važnosti te današnji status.

Plemić Dživo Gundulić

Gundulić je rođen u uglednoj plemićkoj obitelji 8. siječnja 1589. godine u Dubrovniku. Puno ime bilo mu je Dživo Franov Gundulić, a kao Dživo bio je poznat sve do 19. stoljeća, kada je dubrovačka inačica tog imena zamijenjena općeslavenskim "Ivanom".

Njegov otac Frano Gundulić bio je važna politička i diplomatska figura Dubrovačke Republike, dok mu je majka Dživa potjecala iz također značajne dubrovačke obitelji. Gundulićevo obrazovanje bilo je izuzetno kvalitetno, a pretpostavlja se da su ga oblikovali poznati učitelji poput isusovca Silvestra Muzija te filozofa Ridolfa Ricasolija i Camilla Camillija.

Kao mladić od samo 19 godina primljen je u Veliko vijeće Dubrovačke Republike, čime je započela njegova politička karijera. Oženio se Nicoletom Sorkočević, s kojom je imao petoro djece. Premda je većinu života proveo u rodnom Dubrovniku, njegovi politički zadaci vodili su ga i u Konavle, gdje je obnašao dužnost kneza.

Karijera

Književni rad Ivana Gundulića obilježila je njegova fascinacija slobodom, religijom i moralnim vrijednostima. Njegova rana djela uključuju zbirku religiozne poezije Pjesni pokorne kralja Davida i alegorijsku poemu Suze sina razmetnoga. U njima Gundulić produbljuje teme kajanja, iskupljenja i ljudske slabosti kroz prizmu kršćanskog nauka. Pastorala Dubravka poseban je hommage ljepoti i slobodi Dubrovnika, opjevavajući sklad prirode, društva i slobodarske tradicije Republike.

Gundulićevo najslavnije djelo Osman nedovršeno je za života autora, ali je posthumno objavljeno i ostaje jedno od najvažnijih djela hrvatske književnosti. U epu se opisuje borba kršćanskog svijeta protiv Osmanlijskog Carstva, naglašavajući herojstvo i čast. Epski ton, bogati barokni stil i povijesna tematika učinili su Osmana važnim simbolom hrvatske književne baštine.

Osim književne, Gundulić je imao i uspješnu političku karijeru. Tijekom života obnašao je razne dužnosti u Dubrovačkoj Republici, uključujući one senatora i suca, a 1638. postao je član Malog vijeća. Preminuo je 8. prosinca 1638. od posljedica jake groznice u 50. godini.

Premda je većinu karijere proveo razmišljajući o manjim i većim lokalnim projektima te se bavio politikom, po tome ga jedva pamtimo. Njegov umjetnički rad, s druge strane, postao je bezvremenski te važan kao faktor hrvatske nacionalne povijesti. Gundulić je uživao određeni stupanj popularnosti već za svoga života - što zbog umjetničkog, što zbog političkog djelovanja - no to nije mjerljivo s popularnošću koju ima danas kao najsjajnija zvijezda hrvatskog baroka.