HRVATSKO je gospodarstvo u trećem ovogodišnjem tromjesečju potonulo deset posto u odnosu na isto lanjsko razdoblje, pokazuju prve procjene državne statistike.

Prema podacima koje je upravo objavio DZS, hrvatski je bruto domaći proizvod u trećem ovogodišnjem kvartalu bio manji za 10 posto u odnosu na isto tromjesečje prošle godine. To je drugi kvartal zaredom u kojem bilježimo pad BDP-a na godišnjoj razini. Naime, u drugom je tromjesečju pad BDP-a na godišnjoj razini iznosio dosad rekordnih 15.1 posto. To je, prema dostupnim podacima, i najveći pad BDP-a u trećem tromjesečju među članicama EU, no valja voditi računa o tome da sve članice još nisu objavile podatke.  

> Upravo je potvrđeno: Hrvatska je u dubokoj recesiji

Donosimo komentar Vedrane Pribičević.

"Očekivani pad"

Pad je bio očekivan, što potvrđuje i relativno malo odstupanje prognoza ekonomista i stvarnih brojki. Ono što je zanimljivo jest vidjeti koji sektori su najviše pali, a to su očekivano maloprodaja i veleprodaja, transport i usluživanje hrane i smještaj, minus 24.4 posto na godišnjoj razini. Prošle je godine, za usporedbu, u tome sektoru u istom kvartalu rasla bruto dodana vrijednost za 3 posto.

Prerađivačka je industrija pala samo za 1.6 posto. To nam još jednom pokazuje kako hrvatska ekonomija nije dovoljno otporna na egzogene šokove jer jednostavno ima premalen udio prerađivačke industrije u bruto dodanoj vrijednosti. No to je naša realnost te nema nekog efektivnog načina da to brzo promijenimo.

"Usluge ne možete skladištiti"

Postoji više razloga zašto je ekonomija koja se više oslanja na prerađivačku industriju robusnija. Kao prvo, prerađivačka industrija u velikoj mjeri sudjeluje u međunarodnoj razmjeni, što znači da njihova potražnja za proizvodima ne ovisi toliko o lokalnoj potražnji. Usluge koje spadaju u ono što zovemo non-tradable dobra i usluge, kojima se ne trguje, nažalost, ne mogu sudjelovati u međunarodnoj razmjeni, osim u slučaju turizma i prijevoza. Kao drugo, prerađivačka industrija može nastaviti s proizvodnjom i gomilati zalihe za prodaju na, primjerice, udaljenim tržištima, što u slučaju usluga nije moguće. Usluge ne možete skladištiti - ako potražnja za njima padne i ostane niska, te kompanije ubrzo bankrotiraju i ti poslovi bivaju odmah uništeni, nekada i nepovratno, ako je riječ o mikro i malom poduzetništvu u uslužnim djelatnostima.

"Čak i kada je sve otvoreno, kao što je bio slučaj usred turističke sezone, svejedno je pad aktivnosti u tom sektoru bio izniman"

Ovi brojevi još pokazuju jednu bitnu stvar, a to je da čak i kada je sve otvoreno, kao što je bio slučaj usred turističke sezone, svejedno je pad aktivnosti u tom sektoru bio izniman. Nadam se da će sada svima biti jasno da su u ekonomiji najbitnija očekivanja; ako su ona pesimistična, potrošnje i proizvodnje neće biti, bez obzira na lockdown.

To ostavlja pitanje - koja je točno svrha lockdowna (osim da pokušate spriječiti širenje) kada ljudi i bez njega mijenjaju navike? Ne bi li bilo bolje da odluku o zatvaranju donesu sami vlasnici restorana i kafića, ako im je promet dovoljno pao da više ne mogu pokrivati gubitke? Čim se država petlja u zatvaranje određenih objekata (restorani i kafići), a ostavlja otvorenima druge objekte (šoping-centri), povlači se pitanje da li se time krši pravo tržišnog natjecanja zajamčeno Ustavom? Odgovor je vrlo vjerojatno - da, kazala je Indexu Vedrana Pribičević.