NAKON desetljeća zaokupljenosti protupobunjeničkim operacijama u dalekim zemljama, europske članice NATO-a razmišljaju o scenariju koji je bio zanemaren od pada Sovjetskog Saveza - mogućnosti otvorenog rata na vlastitom teritoriju. Rat će možda trebati voditi bez pune vatrene moći SAD-a, saveznika koji je brinuo o sigurnosti tijekom i nakon Hladnog rata.

Mnogim se Europljanima čini da najveći rizik za status quo dolazi od Donalda Trumpa. "Naši saveznici su nas iskoristili više nego naši neprijatelji. To nije održivo", rekao je bivši američki predsjednik za Bloomberg 15. listopada. Trump je otišao toliko daleko da je sugerirao da bi SAD trebao priskočiti u pomoć samo saveznicima koji ispune NATO cilj vojne potrošnje.

Oni koji se zalažu za jačanje europske obrane motivirani su pragmatizmom, ali i poštenjem. Uspon Kine kao vojne sile navodi američke dužnosnike da razmišljaju o scenariju u kojem su prisiljeni preusmjeriti oružje iz sjevernog Atlantika kako bi vodili rat u istočnoj Aziji.

Većina europske vojne zajednice nema iskustva u velikim operacijama kombiniranih snaga nekoliko država. Europa ima zasebne nacionalne vojske koje se oslanjaju na Ameriku. Zemlje NATO-a smanjile su brojnost i financiranje oružanih snaga nakon Hladnog rata. Zbog toga su europske oružane snage uvelike postale "Potemkinova vojska", koja je loše pripremljena za dugotrajni rat, pokazuje velika analiza Bloomberga.

Rusija je također smanjila svoju vojnu silu 90-ih godina, dijelom zato što je njezino gospodarstvo bilo u kolapsu, a većina opreme zastarjela. No, Putin je krenuo u opsežnu modernizaciju, od brodova i podmornica do zrakoplova i nuklearnog oružja; povećao je broj vojnika i uveo profesionalnu vojsku.
Evo pregleda stanja europskih oružanih snaga i praznina koje je potrebno popuniti kako bi se obnovio njihov kredibilitet.

Vojna potrošnja

Članice NATO-a složile su se 2014. da će do 2024. na obranu trošiti najmanje dva posto svog BDP-a. Očekuje se da će oko 23 od 32 saveznika postići cilj. Čak i kad bi europske članice dosegle američku razinu od oko 3.5% BDP-a, njihova bi potrošnja i dalje zaostajala jer je europsko gospodarstvo u opadanju u odnosu na SAD.

Rat u Ukrajini pokazao je da sposobnost opskrbe velikim količinama staromodnog oružja i streljiva ostaje jednako važna kao i prije jednog stoljeća. Rusija će ove godine proizvesti gotovo tri milijuna topničkih granata - gotovo tri puta više od zajedničke proizvodnje SAD-a i Europe. Dok su slale vojnu opremu Ukrajini, europske vlade vagale su koliko će poslati, dijelom zbog straha od iscrpljivanja vlastitih arsenala.

Broj vojnika

Ujedinjeno Kraljevstvo i Francuska su vodeće europske vojne sile, ali obje su smanjile broj vojnika nakon Hladnog rata. Oružane snage Francuske smanjile su broj vojnika u posljednje 34 godine za 56%, na 203.850. Ujedinjeno Kraljevstvo još uvijek smanjuje brojnost oružanih snaga i do 2025. imat će 73.000 vojnika - najmanje od Napoleonskih ratova. Njemačka bi eventualno mogla rasporediti jednu brigadu - koja broji nekoliko tisuća vojnika - na Baltik i to bi se smatralo postignućem. Samo američke specijalne snage broje oko 70.000 vojnika, a SAD ima oko 80.000 vojnika samo u Europi.

Neki europski generali pozivaju na ponovno uvođenje masovnog novačenja, iako oni ne mogu biti zamjena za profesionalne i obučene vojnike koji su potrebni u modernom ratovanju. Šire gledano, međutim, europsko novačenje je u krizi - sputano lošim dojmovima o životu u službi, pa mnogi mladi ljudi uopće ne razmišljaju o vojnoj karijeri.

Logistika

Nema smisla uvježbavati borbenu postrojbu ako je ne možete brzo kretati i dati joj resurse za trajnu borbu. Američka vojska može udvostručiti opskrbne linije za gorivo, hranu i streljivo u više oklopnih brigada. Europski logistički resursi su manji, manje fleksibilni i manje testirani. Kada se Sovjetski Savez raspao i NATO proširio na istok, nije uspostavljena nikakva standardizirana infrastruktura - dijelom zato što su članice preusmjerile svoj fokus na planiranje operacija na drugim kontinentima, na mjesta kao što su Irak, Libija, Sudan i Pakistan.

Od ukrajinskog poziva na buđenje, NATO sustavno testira sposobnost premještanja trupa i teške opreme cestovnim i željezničkim putem. Jedan od fokusa vježbi Steadfast Defender 2024. bilo je brzo dopremanje trupa i opreme u najvjerojatnije buduće zone sukoba.

Pomorske snage

Brodovi su ključni u modernom ratovanju. Zračne snage trebaju piste, a vojske se kreću polako. Mornarice brzo raspoređuju dalekometno oružje koje može uništiti značajne količine neprijateljske opreme na kopnu i moru.

Francuska ima samo jedan nosač zrakoplova, Charles de Gaulle, koji obično nosi oko 30 borbenih zrakoplova Rafale. Ujedinjeno Kraljevstvo ima dva takva plovila, koja zajedno imaju kapacitet za 48 borbenih aviona F-35 uz helikoptere. Ali očekuje se da će imati samo 37 borbenih zrakoplova do kraja 2024. Jedan američki nosač klase Nimitz, kojih ima 10, može nositi do 69 zrakoplova.

Neke europske nacije poduzimaju korake kako bi obnovile svoju pomorsku silu, ali treba dosta vremena da bi se izgradilo brodove. Istodobno se europske mornarice muče s regrutiranjem mornara i za postojeće brodove. Početkom 2024. britanska je vlada rekla da stavlja izvan pogona dvije od svojih 11 fregata zbog nedostatka radne snage.

Zračne snage

Većinu NATO-vih krstarećih i balističkih projektila osigurava SAD. Europa nema proturaketne sustave tipa Patriot u broju koji bi predstavljao učinkovitu obranu od nadolazećih projektila. Sukob u Ukrajini pokazao je da je teško osvojiti prevlast u modernom kopnenom ratu bez dominacije u zraku. Isti bi se izazov vjerojatno pojavio ako bi Rusija izvršila invaziju na članicu NATO-a. Trenutno samo SAD može izvršiti učinkovito suzbijanje i uništavanje moderne ruske protuzračne obrane.

Američka vojska ima šansu poraziti te takozvane integrirane sustave protuzračne obrane jer ima velik broj visoko obučenih pilota koji lete nevidljivim borbenim avionima poput F-35. SAD također ima velike i lako dostupne zalihe dalekometnog "standoff" streljiva koje se može ispaliti izvan opasne zone.

Perspektiva

Dosad je ponovna izgradnja europskih vojnih sposobnosti bila rascjepkana i ograničenog opsega. Pozitivni pomaci uključuju najavu njemačkog kancelara Olafa Scholza o fondu od 100 milijardi eura za modernizaciju obrane; značajno proširenje poljskih oružanih snaga kako bi one postale treće po veličini u NATO-u; nizozemski plan za obnovu tenkovskih snaga; te dolazak novih helikoptera Apache i topova-haubica Archer za britansku vojsku.

Europske vlade slažu se da bi koordinacija njihovih napora poboljšala povrat ulaganja. To znači odmak od pojma "suverene sposobnosti" na novi pristup u kojem uspoređuju svoje resurse, identificiraju praznine u zajedničkim arsenalima i dogovaraju koje će ih članice popuniti.

Podskupina - Švedska, Finska, Norveška i Danska - krenula je u tom smjeru stvaranjem Nordijskog saveza za protuzračnu obranu. Planira se okupiti gotovo 250 modernih borbenih zrakoplova do kraja desetljeća, od čega će barem polovica biti F-35.