POSLJEDICA uvođenja zabrane rada nedjeljom u maloprodaji dovest će do pada broja zaposlenih, imat će direktan negativan učinak na rast BDP-a, a preporuka je vladi da u potpunosti odustane od ovoga poteza, zaključci su ekonomista dr. sc. Vuka Vukovića izneseni u istraživanju "Što donosi zabrana rada nedjeljom".

U organizaciji tvrtke Oraclum Intelligence Systems, Vuković je istraživanje predstavio danas, a u raspravi su sudjelovali ekonomisti dr.sc. Andrej Grubišić te mr. sc. Velimir Šonje.

Podsjetimo, vlada je u srpnju ove godine u nacrt dala prijedlog o uvođenju zabrane rada nedjeljom kroz izmjene i dopune Zakona o trgovini.

Vuk Vuković_Istraživanje o radu nedjeljom by Index.hr on Scribd

Vuković je istaknuo kako argumenti vlade počivaju na dva osnovna narativa. To su poštivanje prava radnika na dan odmora u skladu s „hrvatskom tradicijom i običajima" te da će se potrošnja nedjeljom jednostavno preliti na ostale dane u tjednu.

U Hrvatskoj tek sedam posto ljudi radi nedjeljom

"Prvi argument o poštivanju tradicije uz uvođenje iznimaka, osim što je logički nekonzistentan (jer obuhvaća tek jednu trećinu onih koji rade nedjeljom, čineći im direktnu štetu), ide u korist velikim trgovačkim lancima naspram malih te time narušava ustavnu odredbu o pravu slobodnog tržišnog natjecanja. U Hrvatskoj tek 7% ljudi redovito radi nedjeljom, dok 23% radi nedjeljom za vrijeme sezone. Zbog iznimke o 16 radnih nedjelja svi koji sezonski rade nedjeljom ostaju raditi nedjeljom u tom periodu. Uvođenje zabrane stoga ne ostvaruje svoj temeljni cilj oslobađanja većine ljudi rada nedjeljom", napisao je Vuković.

Naveo je i kako od tog broja ljudi veći dio radi u objektima koje se zakonom planira izuzeti nego u trgovinama koje će potpasti pod zakonske izmjene o zabrani rada.

"Upravo zbog ove činjenice, da se zabranom obuhvaća samo relativno mali broj ljudi, tek 2.3% svih zaposlenih (odnosno oko 35 tisuća sveukupno), dovodi se u pitanje svrha ovakvog prijedloga izmjene zakona pogotovo s obzirom na prvi narativ vlade o poštivanju prava radnika na dan odmora u skladu s „hrvatskom tradicijom i običajima“, naveo je.

Usporedba s EU

Usporedio je Hrvatsku s ostatkom Europske unije, navodeći da nas spomenutih sedam posto svih zaposlenih stavlja na samo dno EU po broju zaposlenih koji rade nedjeljom.

"Prema Eurostatu prosjek Unije je 11.6%, dok u primjerice Njemačkoj ili Austriji, koje se često koriste u raspravama kao zemlje koje u potpunosti zabranjuju rad nedjeljom, nedjeljom redovito radi 9.8%, odnosno 13.2% svih zaposlenih, što je, bar u slučaju Austrije, gotovo dvostruko više nego u Hrvatskoj", naveo je.

"Kada se uzmu u obzir i povremeni radnici nedjeljom, tada je slika za Hrvatsku bitno drukčija, ponajprije jer veliki dio povremenih radnika nedjeljom su radnici za vrijeme turističke sezone. Zbrojivši sezonske radnike koji povremeno rade nedjeljom (za vrijeme sezone) Hrvatska je iznad EU prosjeka s 30.6% radnika koji redovito ili ponekad rade nedjeljom te su samo tri zemlje iznad nas po ukupnom broju radnika nedjeljom (Slika 5). Štoviše, Hrvatska je prva u EU po broju povremenih (sezonskih) radnika nedjeljom, čak 23.5%. Gotovo svi takvi radnici su radnici u sezoni, ponajprije u turističkom sektoru, ugostiteljstvu, većini uslužnih
djelatnosti vezanih u turizam, i maloprodaji", objasnio je.

Male trgovine ionako posluju na rubu profitabilnosti

Dotaknuo se vladine iznimke od 16 radnih tjedana.

"Najveću štetu iznimke od 16 radnih nedjelja će pak snositi mali trgovački lanci koji nemaju luksuz prebacivanja prometa po različitim poslovnicama unutar uskog geografskog područja, te pogotovo male kvartovske trgovine, često u obiteljskom vlasništvu, u kojima u pravilu vlasnica i/ili vlasnik rade sami. Vlasnici samo jedne trgovine time gube čitav promet 36 neradnih nedjelja, i pitanje je u kojoj mjeri će se to odraziti na njihovu financijsku održivost", naveo je.

"Male trgovine često posluju na samom rubu profitabilnosti, i svako skretanje prometa od malih dućana prema velikim lancima može postati pogubno za vlasnike tih objekata. Iznimka od 16 nedjelja stoga postaje metoda diskriminacije malih trgovina i malih trgovačkih lanaca naspram velikih. Veliki neće svi biti zatvoreni, već će se lako prilagoditi, dok će mali nenadoknadivo gubiti promet prema velikima. Potrošnja u male dućane neće se nadoknaditi subotom ili ponedjeljkom. Ona će se u ovom slučaju preliti u one dućane koji jesu otvoreni", kazuje.

Problem s vladinim prikazom fiskaliziranih računa

Vuković navodi da je vlada priložila brojke o fiskaliziranim računima iz Porezne uprave koji prikazuju agregirane promete u maloprodaji po danima u tjednu za razdoblje 2017. do 2020. te za trgovačke centre za razdoblje od 2018. do
2020.

"Problem kod ovog narativa je što se koriste agregatni, općeniti podaci na temelju kojih se donose partikularni zaključci. Konkretno, zaključak koji se izvlači iz analize je da su nedjeljom najmanji prihodi, dok su najveći subotom i petkom. 

"Ovo je problematičan zaključak jer se iz agregatnih podataka to ne može zaključiti. Jedan dio trgovina u maloprodaji već ne radi nedjeljom – ponajprije zbog manje isplativosti – i taj čimbenik smanjuje promet i broj izdanih računa nedjeljom za čitav sektor. Agregatne brojke stoga nisu usporedive za nedjelju i ostale dane gledajući ukupno čitav sektor maloprodaje, već se treba gledati unutar sektora samo za one lance ili trgovine koje rade i nedjeljom i svim ostalim danima", navodi.

"Puno konkretnija usporedba jesu podaci o prometu za trgovačke centre. Ti podaci jasno ukazuju da je nedjelja drugi najunosniji dan po prometu, iza subote. Zakonodavac tu tablicu predstavlja kao iznimku, no ona je jedina relevantna jer uspoređuje sve radne dane za sve lokacije", objasnio je.

Najveći pad potrošnje u maloprodaji

Usporedio je svibanj 2020. godine, kada su svi dućani u maloprodaji bili zatvoreni nedjeljom, sa svibnjem 2019. godine. Promet u svibnju 2020. bio je za 10.1% manji nego promet u svibnju 2019. Dodao je kako tu postoji učinak od covid pandemije.

Uspio je razdvojiti covid-efekt od efekta neradnih nedjelja.

"Drugi argument o prelijevanju potrošnje na ostale dane i njenoj zadatosti (potrošnja kao „stabilna funkcija realnih dohodaka“) negira realne učinke koji su nastali u svibnju 2020. kada je vlada obustavila rad trgovina nedjeljom na ukupno četiri nedjelje. Ovo istraživanje pokazalo je da iako je bilo efekta prelijevanja u druge dane u tjednu (ponajprije subotu i ponedjeljak), ukupna potrošnja u maloprodaji u svibnju je ipak padala i to poprilično", navodi. 

"Tek jedan dio pada te potrošnje može se pripisati učinku covid pandemije i drastično manjeg broja turista u istom mjesecu, no veći dio pada potrošnje ipak se pripisuje učinku zatvaranja nedjeljom. Na temelju tog učinka ovo istraživanje napravilo je aproksimaciju ukupnog učinka na čitavu industriju te predviđa pad prihoda od oko 3% na godišnjoj razini, kao i posljedični pad plaća do 4%, te pad broja zaposlenih u maloprodaji", objasnio je.

Direktan učinak na rast BDP-a

Napomenuo je kako će navedeni učinci imati direktan učinak na rast BDP-a, koji će zbog kumulativnog učinka pada prometa i pada potrošnje biti manji za oko 0.4 postotna poena, dodajući da će neradna nedjelja imati i negativan očekivani učinak na porezne prihode. 

Tri scenarija: Manje plaće, manja dobit poduzeća, otkazi radnicima

Naveo je i tri potencijalna scenarija s obzirom na reakcije na zabranu rada.

Prvi scenarij predviđa da zbog pada prometa na godišnjoj razini od oko 3% firme u maloprodaji neće povećavati satnicu svojim radnicima koji ostaju bez dodatnog prihoda od rada nedjeljom tijekom većine godine.

"U tom slučaju možemo očekivati pad plaća na godišnjoj razini od oko 3% do 4% u maloprodaji, što će zahvatiti oko 35 tisuća
radnika koji rade nedjeljom. Ovaj učinak dodatno potencira pad potrošnje na godišnjoj razini zbog pada prometa u
maloprodaji", navodi Vuković.

"U drugom scenariju reakcija maloprodajnih poduzeća je da su prisiljena, zbog nezadovoljstva radnika, povećavati satnice radnicima tokom tjedna kako bi spriječili efekt pada plaća godišnje. Povećanje satnica pak će se odraziti na sve radnike jednako, ne samo na one koji rade nedjeljom, što podiže troškove poduzećima. Uz učinak pada prihoda, može se očekivati
manja ostvarena dobit, što će se preliti na manje uplaćenog poreza na dobit, odnosno nižih prihoda u proračunu", navodi.

"Treći scenarij umjesto smanjenja ili povećanja plaća predviđa najizgledniju mogućnost: smanjenje broja zaposlenih kao posljedica neradne nedjelje. Ovaj efekt pritom ne obuhvaća sezonske radnike koji će i dalje biti potrebni za vrijeme sezone, ali uzima u obzir učinak na stalno zaposlene u maloprodaji koji će zbog manjeg opsega posla postati višak. Prema procjenama maloprodajnih poduzeća, planira se otpustiti između 15% i 20% radnika koji trenutno rade nedjeljom. Od 35.000 radnika koji rade nedjeljom u maloprodaji, to bi značilo između 5 i 7 tisuća otkaza, što bi generiralo dodatne sekundarne socijalne učinke, uz primarne učinke pada potrošnje i smanjenog rasta BDP-a", objasnio je.

Preporuka da se odustane od uvođenja zabrane

"Anticipira se 2 do 3% manji potencijalni prihod poreza na dobit te pad prihoda od PDV-a za oko 0.2% godišnje. Zbog ovakvih učinaka koji bi se kroz godine mogli akumulirati i time dodatno naštetiti maloprodaji, te zbog činjenice da je ovakav prijedlog protivan ustavnoj praksi, preporuka vladi je da u potpunosti odustane od uvođenja zabrane rada nedjeljom", zaključak je Vukovića.

No, navodi i da ako politički to nije moguće, preporuka je da se pitanje rada nedjeljom direktno regulira kroz izmjene Zakona o radu gdje će se definirati ograničenja rada nedjeljom po radniku, umjesto po poduzeću. 

Vlada iznosi dvije ankete

Što se ostalih zanimljivosti tiče iz Vukovićevog istraživanja, vrijedi izdvojiti da se dotaknuo i vladinih anketa. Naime, vlada je u svom istraživanju navela i dva anketna istraživanja, jedno se odnosi na prekovremeni rad gdje se u 40 posto slučajeva taj rad ne evidentira niti se dodatno plaća. 

"Ovo je doista problem, no to je pitanje za koje je direktno nadležan Zakon o radu, a ne Zakon o trgovini (pošto veliki broj radnika koji rade nedjeljom ne rade u trgovini). Štoviše, pitanje neisplate prekovremenih sati je potrebno riješiti kroz kažnjavanje onih poslodavaca koji to izbjegavaju. Zabrana rada nedjeljom u trgovinama ne rješava ovaj slučaj ni u trgovinama (koje u velikim lancima ostaju otvorene alternirajućim nedjeljama), ni u ostatku djelatnosti koje su izuzete iz zabrane. Ostaje stoga pitanje zbog čega se uopće koristi ovaj argument", piše.

Trebalo je pitati radnike u trgovinama

Druga anketa se tiče direktno rada i potrošnje nedjeljom gdje se ističe da 57 posto građana nikada ne kupuje nedjeljom u trgovačkim centrima.

"Drugim riječima, 43 posto rjeđe, povremeno ili često kupuje, što čini značajan udio ukupne potrošnje. Nadalje ističe se brojka od „72% ispitanika koji uglavnom ili u potpunosti podržava prijedlog regulacije rada trgovina na način da se nedjelja odredi kao dan tjednog odmora.“ Pitanje je zbog čega se ovakvo istraživanje radi na uzorku ukupne populacije umjesto samo na radnicima koji doista rade nedjeljom. Smatramo da je relevantnije pitati radnike u trgovini i ostalim djelatnostima koje ostaju otvorene, jesu li spremni i dalje raditi nedjeljom ukoliko bi to značilo veću satnicu, odnosno jesu li se spremni odreći rada nedjeljom za smanjenju tjednu satnicu, te time i plaću", piše.

Uspoređivati se sa sličnijim zemljama

Pozabavio se Vuković i vladinom usporedbom s Njemačkom ili Austrijom gdje je nedjelja ustavno definirana kao neradna. 

"Točno je da praksa u Njemačkoj ili Austriji ne dopušta rad nedjeljom (uz neke iznimke), no Hrvatsku je potrebno uspoređivati sa zemljama koje su nam sličnije ili po ekonomskoj strukturi ili po povijesnom nasljeđu ili po mentalitetu", napisao je.

Ovo nije prvi takav pokušaj

Vuković podsjeća da vladina aktualna najava zabrane rada nedjeljom nije prvi takav pokušaj ograničenja rada. Navodi kako smo dva puta u Hrvatskoj eksperimentirali sa zabranom rada nedjeljom na više od par mjeseci te tek jednom tijekom razdoblja od mjesec dana za vrijeme prvog lockdowna u svibnju 2020. 

Podsjetio je kako je vlada Ivice Račana 2003. donijela odluku o zabrani rada, što je Ustavni sud proglasio neustavnim, te na pokušaj vlade Ive Sanadera koja je 2008. također uvela zabranu rada nedjeljom, ali uz iznimke ograničenog radnog vremena do 13 sati i to samo na 5 mjeseci godišnje.