Veliko otkriće na Saturnovom mjesecu. Tamo bi stvarno moglo biti života?
U VANZEMALJSKOM oceanu Saturnovog mjeseca Enkelada su prvi put otkriveni fosfati, što povećava vjerojatnost da se na tom tajanstvenom nebeskom tijelu razvio život. Međunarodni tim stručnjaka, predvođen planetarnim znanstvenikom Frankom Postbergom sa sveučilišta Freie Universitat Berlin u Njemačkoj, pronašao je u pari koja je šikljala iz Enkelada spojeve koji sadrže fosfor.
Pronađene količine ukazuju na to da bi tih spojeva moglo biti 100 puta više nego što ih ima na Zemlji. A budući da je fosfor jedan od šest elemenata koji se smatraju ključnima za razvoj života kakvog poznajemo, ovo otkriće značajno povećava izglede za postojanje "malih zelenih" (najvjerojatnije jednostavnih organizama) na Enkeladu.
"Fosfor je bitan za razvoj života na planetima, ali smo ga do sada pronašli samo u oceanima na Zemlji. U ovom istraživanju predstavljamo CDA masene spektre ledenih čestica E-prstena koji pokazuju prisutnost natrijevih fosfata", navode znanstvenici u studiji, a prenosi Science Alert.
Mjesec koji skriva ocean
Saturnov mjesec Enkelad, tijelo u Sunčevom sustavu s najvećim omjerom tekuće vode spram svoje mase, možda ne izgleda kao nešto posebno. No ova malena zamrznuta kugla, manja i od našeg Mjeseca, vjerojatno ispod svoje ledene površine skriva ogroman ocean.
Naime, ovaj Saturnov mjesec redovito u svemir izbacuje mlazove. Kada je letjelica Cassini-Huygens 2015. godine projurila kroz njih, otkrila je nešto neočekivano: kemijske spojeve koji ukazuju na postojanje hidrotermalnih izvora.
Mlazovi su stizali iz relativno toplih pukotina u Enkeladovoj ledenoj kori, koje znanstvenici neformalno nazivaju "tigrovim prugama". Oko mlazova se nalazio oblak plina u kojem su bili vodena para, ugljikov dioksid, metan i možda nešto amonijaka. Pronađeni su i soli te silicijev dioksid. Gustoća organskih materijala u oblaku bila je oko 20 puta veća nego što su znanstvenici očekivali.
Poznato je da smo na Zemlji pronašli život u vrlo tamnim, hladnim područjima dubokog mora, kamo ne prodiru sunčeve zrake. Slična priča bi mogla biti i s Enkeladom. Možda će se netko zapitati: "Pa u čemu je onda problem, zašto ne pošaljemo stroj na Enkelad i probijemo zaleđenu površinu? Koliko to teško može biti? Bili smo na Mjesecu prije više desetljeća i već smo poslali veći broj rovera na Mars."
No planetarna istraživanja nisu tako jednostavna. Primjerice, uz sva naša tehnološka dostignuća, još nismo uspjeli izbušiti nešto dublju rupu na Marsu. Jedna od misija NASA-inog landera InSight bila je bušenje rupe od nekoliko metara kako bi se izmjerila temperatura unutrašnjosti Crvenog planeta.
No nakon samo nekoliko centimetara dubine došlo je do poteškoća. Bušilica je zapela i nije mogla dalje te je taj dio misije obustavljen. A ledena kora Enkelada je podosta debela, nekih 20 kilometara, tako da ćemo morati još neko vrijeme pričekati prve rezultate direktnog istraživanja skrivenog oceana na ovome tijelu.
Analiza E-prstena
Srećom po nas, Enkelad je podosta živahan. Ima stalno aktivne gejzire koji zapravo stvaraju Saturnov E-prsten (slika dolje). Letjelica Cassini je prije završetka svoje misije i dramatičnog rušenja u Saturnove oblake krajem 2017. analizirala E-prsten, odnosno svjetlost koja se odbijala s čestica leda.
Elementi i spojevi apsorbiraju određene valne duljine, a emitiraju druge. Stoga znanstvenici mogu analizom valnih duljina odrediti prisutnost spojeva i elemenata, odnosno pronaći nešto poput kemijskog otiska prsta. To su napravili Postberg i njegovi kolege, uzeli su podatke s Cassinijevog instrumenta Cosmic Dust Analyzer i analizirali 345 čestica.
Kod devet su pronašli spektralne značajke jedinstvene za natrijev fosfat – spoj natrija i fosfora. U emisijama s Enkelada već je detektirano pet od šest ključnih elemenata za razvoj života– ugljik, vodik, dušik, kisik i sumpor (iako je detekcija sumpora provizorna). Dakle, sada se uistinu povećala vjerojatnost da ovaj zamrznuti mjesec osim oceana skriva i - život.
Istraživanje naziva Detection of phosphates originating from Enceladus’s ocean objavljeno je u časopisu Nature.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati