ZNANSTVENICI već neko vrijeme upozoravaju da se područje Arktika zagrijava dvostruko brže od ostatka planeta.

No, čini se kako je situacija na Arktiku postala posebno loša nakon najtoplijeg lipnja u povijesti mjerenja na ovom planetu. 

Arktik u zadnjih mjesec dana, doslovno, gori. 

Od Grenlanda preko Sibira i do Aljaske, ogromni požari i oblaci dima nadvijaju se nad sjevernom hemisferom našeg planeta. Šteta koju stvaraju je ogromna.

Preko 100 ogromnih požara samo u lipnju

Radi se o ogromnim požarima koji su toliko masivni da se vide i iz svemira. Naime, kako javlja Guardian, područje Arktika je od početka lipnja do sada pogodilo više od 100 požara. 

Najgore je na području Aljaske i Sibira, gdje je došlo do najvećih požara. 

Neki od požara toliko su veliki da je njihova površina iznosila 100.000 nogometnih terena. Kada to kažemo, govorimo o jednom od požara, ne o više spojenih.

Guardian javlja kako se procjenjuje da je jedan požar koji je gorio u Kanadi u državi Alberta bio veći od 300.000 nogometnih terena.

Clare Nullis iz Svjetske meteorološke organizacije je u UN-ovom sjedištu u Genevi objavila zastrašujuće podatke vezane za ovaj požar i okolnosti koje su do njega dovele.

Požari su za mjesec dana proizveli CO₂ kao Švedska za godinu dana

Najprije je rekla kako je ove godine prosječna temperatura za lipanj u dijelovima Sibira u kojima je došlo do požara i do 10 stupnjeva Celzija viša nego što su to bile temperature u razdoblju od 1981. do 2000. godine.

Osim toga, objavljeno je i kako su arktički požari samo tijekom lipnja proizveli 55 megatona CO₂.

Sam po sebi, taj podatak mnogima neće biti jasan, ali kada ga usporedimo s činjenicom da toliko CO₂ imisija proizvodi Švedska, i to na godišnjoj razini, taj podatak postaje strašan.

Ali, to nije sve.

55 megatona CO₂ je otpušteno samo u požarima tijekom lipnja. Od početka godine je na tom području proizvedena 121 megatona CO₂. To je pak jednako godišnjoj količini CO₂ koju proizvede Belgija.

Guardian javlja i kako bi ovi požari mogli ubrzati klimatske promjene. 

Dodaju kako ovi požari ispuštaju štetne zagađivače zraka, uključujući čestice otrovnih plinova poput ugljičnog monoksida.

Narušavanje kvalitete zraka

U Rusiji je čak 11 od 49 regija zahvaćeno požarima. Thomas Smith, geograf okoliša pri Londonskoj školi ekonomije, za USA Today izjavio je kako ovakvi požari nisu zabilježeni tijekom 16 godina korištenja satelita na tom području.

Dodao je kako će oni dovesti do velikog globalnog zagrijavanja zbog velike količine CO₂ koji stvaraju.

“Ovo su neki od najvećih požara na planetu, nekoliko njih veće je i od 100.000 hektara”; rekao je. 

“Količina CO₂ koji su proizveli požari Arktičkog kruga samo tijekom lipnja 2019. godine je veća od količine CO₂ proizvedene u istom području svakog lipnja od 2010. do 2018. godine”; dodao je.

Prema izvješću NASA Earth Observatoryja, požari stvaraju štetu i na područjima koja nisu direktno zahvatili. Naime, oni javljaju kako se oblaci dima šire Rusijom i kvare kvalitetu zraka. 

Atmosferski znanstvenik Santiago Gasso je na svojem Twitteru objavio kako su sibirski požari stvorili dimni poklopac koji se proteže preko četiri i pol milijuna kvadratnih kilometara središnje sjeverne Azije. 

“To je zapanjujuće”, dodao je.

Kako javlja Vice, koji se poziva na Moscow Times, gusti dim već je obavio brojne ruske gradove te je disanje otežano. 

Javljaju kako su lokalni stanovnici odlučili pokrenuti peticiju kako bi pritisnuli vlasti da proglase stanje nužde te kako ta peticija sada ima preko 400.000 potpisa.

Zašto su emisije CO₂ tako velike?

Postavlja se i pitanje zašto su emisije CO₂ odjednom tako velike. Kako piše Wired, do toga dolazi jer se ne radi o običnim požarima. 

Razine CO₂ su tako velike jer u ovim požarima gori treset. Treset je talog koji nastaje razgradnjom mahovina, trave i stabala u vlažnim i močvarnim područjima. Koristi se u vrtlarstvu, ali je i izvor goriva.

U ovim požarima gore tresetišta koja su najveća prirodna skladišta CO₂ na planetu. 

Kada je treset vlažan, on je 95 posto vode, ali kada se osuši i stvrdne, postaje jedna od najzapaljivijih stvari u prirodi. 

Mike Waddington, ekohidrolog sa Sveučilišta McMaster, rekao je za Wired kako zapaljena tresetišta mogu proizvesti i imisija CO₂ u jednom požaru koliko ih se ne bi skupilo u 1000 godina.

Dodao je kako za svaki hektar zapaljenog tresetišta u zrak odlazi oko 200 tona CO₂. Usporedne radi, prosječni automobil godišnje u zrak ispusti oko 5 tona.

Dodaju i kako treset gori na neobičan način. Kada ga, primjerice, zapali munja, on će polako gorjeti sve više ka dnu, poput cigarete, te će stvoriti ogromne rupe u zemlji. 

Osim toga, širi se i postrance, čime nastaju velike emisije CO₂, šteta za ekosustav, šteta za tlo i korijene.