ZADNJIH godina smo svjedočili ubrzanom razvoju humanoidnih robota. Iako već podosta nalikuju ljudima, još uvijek im nedostaje jedna važna stvar - autentični izrazi lica. No, za to je potrebna dobra ovojnica, odnosno "koža" koja bi ostajala na mjestu i istovremenu omogućavala mimiku.

Znanstvenici su nedavno napravili velik korak u tom smjeru, otkrili su novi način spajanja živog kožnog tkiva na mehaničku površinu. Naime, ovo pomalo bizarno nasmiješeno lice napravljeno od žive ljudske kože moglo bi se jednog dana pričvrstiti na humanoidnog robota, što bi omogućilo mašinama da uvjerljivije "osjećaju" i komuniciraju. Dodatno, bore na ovome malome robotu od kože mogle bi se pokazati korisnima u kozmetičkoj industriji. 

Osmislili "sidro" za kožu

Ovo živo tkivo je zapravo mješavina kultiviranih stanica ljudske kože koje su uzgojene u kolagenu i postavljene na isprintanu bazu od smole. Za razliku od prijašnjih sličnih eksperimenata, ova inovativna koža sadrži strukture slične ligamentima kod ljudi i životinja, što joj daje nevjerojatnu snagu i fleksibilnost.  

Znanstvenici su, inspirirani prirodnom strukturom ligamenata, pomoću kolagenskog gela nanesenog na male rupe u obliku slova V napravili svojevrsno sidro zbog kojeg su se šupljine mogle ispuniti živim tkivom. To je omogućilo koži robota da ostane na mjestu.   

>> Objavljena nova snimka robota Amece, tvorci kažu: Ovo nas čak počinje plašiti

"Kako razvoj tehnologije umjetne inteligencije i drugi napredak proširuju uloge koje se traže od robota, mijenjaju se i potrebne funkcije robotske kože", rekao je bioinženjer Michio Kawai sa Sveučilišta Harvard, a prenosi New Scientist. 

"Oči su ogledalo duše"

Ovi stručnjaci nisu jedini koji pokušavaju robote učiniti sličnijima ljudskim bićima i koji prepoznaju značaj takve tehnologije. Britanska tvrtka Engineered Arts kreirala je Amecu, za koju se često kaže da je najnapredniji humanoidni robot na svijetu. 

Ameca se služi umjetnom inteligencijom kako bi mogla što bolje komunikacirati s ljudima i imati prikladnu reakciju na njihove odgovore. Will Jackson, izvršni direktor kompanije, smatra da Ameca zbog svojih očiju izgleda realističnije od drugih robota. 

"Oči su ogledalo duše. Mi tumačimo osjećaje drugih ljudi gledajući u njihove oči. Oči pružaju najizraženiju osobnost", kazao je ranije ove godine Jackson za CNN. Naime, mnogi humanoidni roboti, unatoč upotrebi umjetne inteligencije, ne izazivaju povjerenje kod ljudi jer nemaju puno facijalnih izraza. 

"Realni izrazi lica omogućuju robotu da prirodnije i učinkovitije komunicira s ljudima. Ovo je osobito važno u sektorima kao što je zdravstvena skrb, gdje empatija i emocionalna povezanost mogu značajno utjecati na brigu o pacijentima", kazao je bioinženjer Shoji Takeuchi sa Sveučilišta Tokio. 

Mjesec dana nasmijavali lice robota

Ovo istraživanje ima i značajne implikacije za kozmetičku industriju. Naime, znanstvenici su mjesec dana nasmijavali lice malog robota, uspješno replicirajući nastanak bora. 

"Mogućnost stvaranja bora na laboratorijskom uzorku veličine dlana može se istovremeno koristiti za testiranje nove kozmetike i proizvoda za njegu kože koji mogu spriječiti, odgoditi ili ublažiti stvaranje bora", objašnjava Kawai. 

"Naravno, ova koža još uvijek nema sve potrebne funkcije. Zbog nedostatka senzorskih mogućnosti i krvnih žila koje opskrbljuju sustav hranjivim tvarima i vlagom ne može dugo preživjeti izložena na zraku. Rješavanje tih problema zahtijeva integraciju neuralnih mehanizama i perfuzijskih kanala u tkivo kože", dodaje. 

Stručnjaci stoga namjeravaju unaprijediti svoje istraživanje. "Radimo na stvaranju krvožilnog sustava za robotsku kožu — mrežu žila i vena koje nose krv i limfne tekućine po cijelom tijelu. To bi koži dalo više vlage te povećalo njezinu izdržljivost i dugovječnost", kaže Takeuchi. 

Ovo se čini kao veliki pothvat. Ako znanstvenici u tome uspiju, humanoidni roboti bi u budućnosti mogli mnogo više nalikovati ljudima. 

Istraživanje naziva Perforation-type anchors inspired by skin ligament for robotic face covered with living skin objavljeno je u časopisu Cell Reports.